Ministarstvo obrane Republike Hrvatske

Suradnja s bilateralnim partnerima obuhvaća sva funkcionalna područja obrane; obrambenu politiku, civilno-vojne odnose, vojno-vojnu gransku suradnju, vojno tehničku suradnju, obrambenu proizvodnju, opremanje i nabavu, planiranje i resurse, izobrazbu i obuku te ostala područja.

U provedbenom dijelu bilateralnu obrambenu suradnju karakterizira visoki stupanj raznolikosti u pogledu značaja, oblika i opsega aktivnosti.

Ostvaruje se putem kontakata na najvišoj i stručnoj razini, razmjene izaslanstava, vojnih vježbi, posjeta brodova, pohađanjem školovanja i obučavanjem u obučnim i obrazovnim središtima u inozemstvu a također i pružanjem prilike predstavnicima partnerskih zemalja za pohađanje nastave i obuke u RH, te kroz brojne druge oblike suradnje.

Bilateralna obrambena suradnja, kao sastavni dio sveukupnih odnosa međunarodne obrambene suradnje MORH-a i OS RH, je usmjerena na podupiranje hrvatske sigurnosne i vanjske politike te promicanje nacionalnih interesa. Aktivnosti bilateralne suradnje provode se s ciljem pružanja potpore dostizanju potrebite razine interoperabilnosti, u skladu s partnerskim ciljevima i uključivanja RH u NATO; davanja potpore jačanju i razvoju obrambenog sustava i sposobnosti OS; davanja potpore obrambenim reformama; podupiranja razvoja dobrosusjedskih odnosa i regionalne suradnje te doprinosa hrvatskim naporima za međunarodnu sigurnost kroz sudjelovanje u međunarodnim aktivnostima.

Uslijed navedenih ciljeva povijesno je najintenzivnija obrambena suradnja bila sa zemljama članicama euro-atlantskih integracija. Intenzivna suradnja sa zemljama euro-atlantskog područja i danas je prioritet RH, posebno treba naglasiti da su sa pojedinim bilateralnim partnerima dogovoreni višegodišnji projekti u funkcionalnim područjima poput pripreme HRM za zadaće Obalne straže, osnivanja Središta za novačenje, reforme u upravljanju ljudskim resursima, te priprema medijske kampanje za ulazak RH u NATO.

Otvaranjem tranzicijskih procesa u regiji intenzivira se i suradnja sa susjednim zemljama.

Razvoj vojno-diplomatske mreže jedan je od osnovnih preduvjeta uspješne provedbe i razvoja bilateralne suradnje.

RH je već tijekom domovinskog rata spoznala značaj uspješne suradnje na obrambenom planu te je1994. otvorila prva vojno-diplomatska predstavništva u Austriji, Njemačkoj i SAD.

Prva vojno diplomatska predstavništva u RH otvorili su Njemačka, SAD, Francuska, Mađarska i Ujedinjeno Kraljevstvo u jesen 1993. godine.

Trenutno RH ima otvorena vojno-diplomatska predstavništva u 20 zemalja (Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Kina, Mađarska, Makedonija, Njemačka, Poljska, Rumunjska, Ruska Federacija, SAD, Slovenija, Srbija, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Ukrajina) koja suakreditacijama pokrivaju još 15 zemalja (Češka, Estonija, Finska, Irska, Kanada, Latvija, Litva, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal, Slovačka, Švicarska, Španjolska, Švedska), odnosno u 2 međunarodne organizacije (UN i OESS).

U RH akreditacijom ili suakreditacijom djeluje ukupno 32 strano vojno-diplomatsko predstavništvo (Argentina, Austrija, Bugarska, Cipar, Češka, Čile, Danska, Francuska, Grčka, Iran, Italija, Kanada, Kazahstan, Kina, Mađarska, Makedonija, Nizozemska, Norveška, Njemačka, Poljska, Rumunjska, Rusija, SAD, Slovačka, Slovenija, Srbija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska, Ukrajina, Ujedinjeno Kraljevstvo).

Tijekom narednog razdoblja namjerava se putem akreditacija i suakreditacija proširiti, odnosno zaokružiti broj vojno-diplomatskih predstavništva RH u inozemstvu na 25, čime bi se pokrilo oko 50 zemalja i za što bi bilo potrebno 30-ak vojno diplomatskih predstavnika.

<< Povratak