Ministarstvo obrane Republike Hrvatske

Uvod:

Republika Hrvatska trenutno sudjeluje u 6 mirovnih misija UN-a. Svoje prvo sudjelovanje u mirovnoj misiji UN-a Republika Hrvatska je započela 1999. upućivanjem 10 pripadnika Oružanih snaga RH u mirovnu misiju Sierra Leone (UNAMSIL) u svojstvu mirovnih promatrača.

Osim u mirovnim misijima UN-a, u veljači 2003. sudjelovanjem voda Vojne policije u NATO misiji ISAF u Afganistanu, RH je započela svoj angažman i u NATO misijama. Od tada do danas broj pripadnika u ISAF-u se konstantno povećava. Znatno proširenje bilo je 2006., kada je povećana i raznolikost sposobnosti u misiji. Danas u Afganistanu imamo gotovo 300 hrvatskih vojnika.

Od listopada 2008. po prvi put je u mirovnu misiju EU-a (EUFOR) u Čad i Srednjoafričku Republiku na 6 mjeseci upućen izvidnički tim (15 pripadnika). Operacija je završila svoj mandat 15. ožujka 2009., kada je nastavljena pod mandatom UN-a.

U mirovnu operaciju NATO-a na Kosovu (KFOR) upućen je 1. srpnja 2009. prvi hrvatski kontingent od 20 pripadnika OS RH i 2 transportna helikoptera Mi-171-Sh. Temeljna zadaća hrvatskog kontingenta je prevoženje ljudi i tereta.

Sudjelovanje pripadnika OS RH u mirovnoj operaciji Europske unije "EU NAVFOR Somalija – ATALANTA", započelo je u travnju 2009. upućivanjem prvog pripadnika Hrvatske ratne mornarice na francusku fregatu "Aconit", angažiranoj u Adenskom zaljevu. Drugi mornarički časnik upućen je u kolovozu 2009. na belgijsku fregatu "Louise Marie".

UNDOF (United Nations Disengagement Observer Force) - Golanska visoravan

Mirovna misija UNDOF osnovana je Rezolucijom VS UN-a 350., od 21. svibnja 1974. godine.
Mandat UNDOF-a je nadziranje prekida vatre između Izraela i Sirije, te nadziranje područja razdvajanja i isključenja kako to predviđa Sporazum o prekidu djelovanja i razdvajanju snaga između Izraela i Sirije od 31. svibnja 1974. Mandat misije je, od njene uspostave 1974. godine, kontinuirano produljivan svakih šest mjeseci. U cilju provedbe svog mandata, UNDOF održava područje razdvajanja snaga u duljini od 80 km te širini koja se kreće između 10 km u središtu i manje od 1 km na južnom rubu zone.

UNDOF je smješten unutar i u blizini zone razdvajanja s dva bazna kampa, 44 permanentno popunjene pozicije i 11 promatračkih položaja. Zapovjedništvo UNDOF-a smješteno je u kampu Faouar, a u Damasku je smješten ured. Zapovjednik misije je general bojnik Wolfgang JILKE (Austrija). Prema stanju evidentiranom na dan 30. travnja 2008., u sastavu misije sudjeluje 1088 pripadnika vojnog osoblja, uz potporu 57 vojnih promatrača UNTSO-a (United Nations Truce Supervision Organization), 37 pripadnika civilnog međunarodnog osoblja, te 103 pripadnika lokalnog civilnog osoblja.

Države davateljice snaga u misiji UNDOF: Austrija, Kanada, Indija, Japan, Poljska i Slovačka. Zadaće ove mirovne misije su održavanje nadzora na područjima razdvajanja, otkrivanje kršenja Disengagement Agreement-a, nadgledanje zone razdvajanja, raspoređivanje istražnih skupina i skupina za brze reakcije, održavanje veza s objema razgraničenim stranama, pregled zone razdvajanja i označavanje crte razdvajanja.

UNDOF je jedna od tri aktivne misije UN-a u regiji Bliskog istoka, osim nje aktivne misije su UNTSO (United Nations Truce Supervision Organization - Bliski istok) i UNIFIL (United Nations Interim Force in Lebanon), dok je misija UNEF II koja je utemeljena 1973. radi nadgledanja primirja između Izraela i Egipta, uspješno zaključena 1979.

Rezolucijom VS UN-a br. 1875 od 23. lipnja 2009. mandat misije produžen je do 31. prosinca 2009.
Prva dvojica hrvatskih časnika upućeni su u misiju 13. svibnja 2008. Upućivanje prve postrojbe OS RH u područje mirovne misije provedeno je početkom lipnja 2008. Od prosinca 2008. na Golanu je raspoređena druga rotacija hrvatskog kontingenta.

Indija i Pakistan - UNMOGIP

Promatračka misija na spornom području Kašmira, između Indije i Pakistana, s gledišta vanjskopolitičkog značaja i dimenzija koje posjeduju obje zemlje (nuklearne sile, regionalne sile, brojnost pučanstva, religijska isključivost), jedna je od najzahtjevnijih misija. UN se uključio u sprječavanje sukoba između dviju države već 1948. godine, kada je usvojena Rezolucija Vijeća sigurnosti (VS) UN-a br. 39 (1948), radi posredovanja u sporu. U siječnju 1949.  osnovana je mirovna misija UN-a u Indiji i Pakistanu sa ciljem nadgledanja prekida vatra u državi Jammu i Kašmir. U lipnju 1949. Indija i Pakistan potpisale su sporazum u Karachiju kojim je utvrđena linija razgraničenja koju trebaju nadgledati promatrači mirovne misije UN-a. Zadaća misije je nadgledanje, izvješćivanje i istraživanje pritužbi o povredi prekida vatre te podnošenje izvješća Glavnom tajniku UN-a. Godine 1971. ponovno su se razbuktali sukobi između dvije zemlje. Godine 1972. sklopljen je sporazum između Indije i Pakistana, kojim je definirana nova linija razgraničenja (s manjim odstupanjima, pratila je prihvaćenu liniju razgraničenja iz 1949.). Još uvijek su prisutni različiti stavovi Indije i Pakistana vezani uz mandat misije. Dok Indija smatra da je mandat misije UNMOGIP završen, jer se prema njihovu mišljenju odnosi na liniju razgraničenja iz 1949., Pakistan ne prihvaća takvo stajalište te i dalje ulaže žalbe na povrede prekida vatre.

Pakistanski predsjednik Pevrez Musharaf izložio je u prosincu 2006. plan za rješenje kašmirskog spora kojim bi Islamabad odustao od sporne inidijske regije, ali ukoliko New Delhi Kašmiru omogući autonomiju. Međutim, strane u sukobu još uvijek nisu postigle obostrano odgovarajuće rješenje glede pitanja Kašmira.

Republika Hrvatska započela je svoje sudjelovanje u misiji UNMOGIP u kolovozu 2002. uputivši dva vojna promatrača, dok je tijekom 2003. hrvatski doprinos povećan na ukupno 4 vojna promatrača. U misiji su do sada sudjelovale dvije časnice OS RH. Hrvatski doprinos u misiji UNMOGIP u stalnom je porastu, tako da je trenutno na području misije raspoređeno 8 hrvatskih vojnih promatrača.
Od prosinca 2005. do prosinca 2007. dužnost zapovjednika misije obnašao je hrvatski general bojnik Dragutin Repinc, što je ujedno najviša dužnost koju je jedan hrvatski predstavnik obnašao u Ujedinjenim narodima. Od druge polovice 2009. broj časnika OS RH povećao se na devet pripadnika.
Sadašnji mandat misije definiran je 1971. Rezolucijom 307 Vijeća sigurnosti, kojom se zahtjeva trajan prekid vatre i prekid neprijateljstva. Rezolucijom je definirana potreba nazočnosti promatračke misije UN-a sve do trajnog prekida vatre i povlačenja snaga.

Zapadna Sahara - MINURSO

Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 690 od 29. travnja 1991. uspostavljena je misija MINURSO, s ciljem prekida sukoba koji je trajao od 1975. do 1991. između Maroka, Mauritanije i Fronte POLISARIO. Područje Zapadne Sahare bilo je španjolska kolonija do 1975., kada se Španjolska povlači, Maroko i Mauritanija nastoje ga pripojiti svom državnom teritoriju čemu se protivi Fronta POLISARIO koja se uz potporu Alžira bori za uspostavu Saharske Arapske Demokratske Republike. Mauritanija se 1979. godine, odrekla svojih zahtjeva te u sukobu ostaju Maroko i Fronta POLISARIO. Prekidom sukoba nastojali su se stvoriti uvjeti u kojim bi se stanovništvu omogućilo da o ujedinjenju s Marokom ili neovisnosti odluči na referendumu.

U razdoblju od 1997. do 2004. pregovore između sukobljenih strana vodio je osobni izaslanik Glavnog tajnika UN-a James Baker, no oni nisu doveli do rezultata. Maroko ne odstupa od zahtjeva za suverenitetom nad Zapadnom Saharom, dok Fronta POLISARIO ustraje na referendumu za neovisnost.
U ožujku 2006. započeli su razgovori "Marokanska inicijativa za ljudski razvoj", koje je pokrenuo marokanski kralj Mohamed VI ponudivši međunarodnoj zajednici na razmatranje, moguće dugoročno rješenje, ukoliko bi se složila i alžirska strana, a tiče se davanja izvjesne autonomije području Zapadne Sahare.

Osobni izaslanik Glavnog tajnika UN-a za pitanje Zapadne Sahare, Peter van Walsum zalaže se za nastavak pregovora između obiju strana , bez isključivanja mogućnosti referenduma o samoodređenju. Neskolon je da se zadrži status quo. Takav stav se temelji na opasnosti od oživljavanja konflikta na strani saharske mladeži a s druge strane na opasnost "cementiranja" stavova.
U mirovnoj misiji MINURSO Republika Hrvatska sudjeluje od prosinca 2002., kada su upućena dva vojna promatrača, dok se trenutno u misiji nalazi sedam hrvatskih vojnih promatrača koji su razmješteni na promatračkim postajama, odnosno u Zapovjedništvu misije u Laayouneu. Zadaće su im nadzor vojnih i ostalih aktivnosti obiju sukobljenih strana, kroz ophodnje u područjima odgovornosti.
Aktualni mandat i produljenje tajanja misije MINURSO do 30. travnja 2010. reguliran je Rezolucijom UN-a 1871 usvojenom u travnju 2009.

Liberija – UNMIL

Uspostavljanjem mirovne misije UNMIL, Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1509 od 19. rujna 2003., te sklapanjem Sporazuma o prekidu vatre 2003., dolazi do prekida sukoba između pristalica predsjednika Liberije Charlesa Taylora i Liberijaca ujedinjenih za pomirbu i demokraciju. Nakon sklapanja sporazuma vlast preuzima potpredsjednik Moses Blah, koji ju je potom predao Nacionalnoj prijelaznoj Vladi Liberije na čelu sa Charlesom Gyudom Bryantom.
Na slobodnim demokratskim izborima održanim u studenome 2005. pobijedila je Ellen Johnson Sirleaf postavši tako prvom predsjednicom u afričkoj povijesti.
Nova liberijska vlast pokrenula je niz aktivnosti vezanih uz sprečavanje korupcije budući je to jedan od najvećih problema u Liberiji. Također, radi poboljšanja cjelokupne situacije u državi, vlast nastoji ubrzano raditi na uspostavljanju infrastrukture koja je uništena dugogodišnjim ratom u Liberiji, što je rezultiralo time da u gotovo čitavoj zemlji nema struje, vode, gradskog prijevoza, željeznice i pošte.

Svoj doprinos misiji UNMIL, Republika Hrvatska započela je u listopadu 2003. uputivši trojicu svojih pripadnika u svojstvu stožernih časnika u područje misije. Od 2007. naša zemlja u redovitim godišnjim rotacijama sudjeluje u misiji UNMIL s petoricom pripadnika OS RH. Od travnja 2008. godine u mirovnoj misiji UNMIL naša zemlja sudjeluje sa četiri stožerna časnika.
Rezolucijom VS UN-a 1885 od 15. rujna 2008. mandat misije UNMIL produljen je do 30. rujna 2010. Mirovni napori se nastavljaju na nekoliko ključnih područja, kao što su jačanje nacionalnog pomirenja, dobra vladavina i ekonomski oporavak, u okviru kojeg su i obznanjene vladine mjere za kontrolu nacionalnih resursa i provedbu zemljišnih reformi. Vijeće sigurnosti odobrilo je da UNMIL pruža pomoć liberijskim vlastima pri provedbi izbora 2011., dajući logističku potporu, koordinirajući međunarodnu pomoć pri provedbi izbora i dajući potporu liberijskim institucijama i političkim strankama u stvaranju optimalnih uvjeta za održavanje izbora.

Cipar –UNFICYP

Mirovna aktivnosti. Pregovori između ciparskih Turaka i Grka svoj su vrhunac doživjeli 2004., kada je Plan za Cipar, pod pokroviteljstvom tadašnjeg Glavnog tajnika UN-a Kofija Annana na referendumu je prihvatilo 65 % Turaka, ali ga je odbilo 76% Grka.
U srpnju 2006. Vijeće sigurnosti UN-a zatražilo je nastavak pregovora s ciljem pronalaženja sveobuhvatnog rješenja, te je glavni podtajnik UN-a za politička pitanja Ibrahim Gambari posjetio Cipar, Grčku i Tursku. Tom je prilikom sastavljen i objavljen tekst dvojice političkih vođa na Cipru koji promovira načelo ujedinjenja Cipra na osnovi dviju zona i političke ravnopravnosti.

Od rujna 2004. dvoje hrvatskih časnika, u sklopu slovačkog –mađarskog kontingenta, započelo je sudjelovanje u misiji UNFICYP na Cipru. Od travnja 2006. godine, dolazi do povećanja broja hrvatskih časnika u misiji, te se trenutno u UNFICYP-u nalaze četiri pripadnika OS RH u svojstvu časnika za vezu i vojnih promatrača (trojica hrvatskih časnika nalaze se u Zapovjedništvu Sektora 4, u kampu General Štefanik u Famagusti, sjeverno od zone razgraničenja, a jedna časnica nalazi se misija na Cipru uspostavljena je 1964. godine, a nakon podjele otoka 1974., mandat misije je, sa sprječavanja etničkih sukoba između ciparskih Grka i Turaka, proširen na nadgledanje zone razdvajanja duge 180 km i humanitarne u kampu Sent Ištvan u Athienou).

Rezolucijom 1873 VS UN-a od 29. svibnja 2009., u kojoj se ističe primarna uloga UN-a u pomoći dvjema zajednicama na Cipru u iznalaženju trajnog rješenja konflikta i okončanja  podjele otoka, mirovno misiji UNFICYP produžen je mandat do 15. prosinca 2009.

Libanon - UNIFIL

Vijeće sigurnosti je na prijedlog SAD-a, 19. ožujka 1978. usvojilo Rezoluciju 425, kojom poziva na strogo poštivanje teritorijalnog integriteta, suvereniteta i političke neovisnosti Libanona unutar njegovih međunarodno priznatih granica. Tom je rezolucijom pozvan Izrael na prekid vojne akcije protiv Libanona te na žurno povlačenje svih svojih snaga s libanonskog teritorija. Također je odlučeno da se temeljem traženja libanonske vlade uspostave prijelazne snage UN-a za južni Libanon, koje bi potvrdile povlačenje izraelskih snaga, obnovile međunarodni mir i sigurnost te pomogle vladi Libanona kako bi vratila svoju vlast na jugu zemlje. Rezolucijom 426 (1978.), dane su smjernice za provedbu rezolucije 425 (1978.), te smjernice za operaciju UNIFIL. Prve postrojbe stigle su tamo 23. ožujka 1978. godine.
Izrael je, 1982. ponovno izvršio invaziju na Libanon, došavši do Beiruta. Nakon toga snage UNIFIL-a provele su tri godine iza prednje izraelske crte i to s vrlo ograničenim ovlastima.
Izrael se 1985. povukao ali je zadržao nadzor nad južnim Libanonom. Tek 16. lipnja 2000. potvrđeno je povlačenje izraelskih snaga iz Libanona.
Militanti Hezbolaha, 12. srpnja 2006. godine, napali su izraelsku ophodnju u blizini granice Izraela i Libanona, pri čemu je poginulo osam izraelskih vojnika, a dvojica su zarobljena. Ubrzo započinje opći napad na Libanon i položaje Hezbolaha u toj zemlji. Izraelski zrakoplovi, topništvo i ratna mornarica svakodnevno su bombardirali brojne mete u Libanonu (napadani su položaji Hezbolaha u gradovima i izvan njih, prometnice, električne centrale, baze libanonske vojske), a Izrael je proglasio i pomorsku blokadu Libanona. Izraelske snage ušle su nekoliko kilometara u dubinu libanonskog teritorija te su tada ostvarili prve borbene kontakte s pripadnicima Hezbolaha. Izraelske snage, nakon jakih borbi ovladale su nekolicinom mjesta u blizini granice dviju zemalja. Libanonska vojska nije uzvraćala na napade, no Hezbolah jest. Gotovo svakodnevno su napadani izraelski gradovi. Od početka izraelskih operacija poginuo je velik broj libanonskih civila, a također je znatan broj libanonskih civila raseljen. Prema izvješćima medija, poginulo je 27 boraca Hezbolaha , dok Izrael tvrdi da je eliminirao više od stotinu neprijateljskih boraca. Od početka sukoba, poginula su 24 izraelska vojnika i 18 civila, dok se trojica mornara smatraju nestalima.
Izraelske snage, 25. srpnja 2006. godine, napale su promatračku postaju mirovnih snaga UN-a, što je rezultiralo pogibijom četvorice pripadnika UNIFIL-a (vojnici iz Kine, Finske, Austrije i Kanade).
Vijeće sigurnosti UN-a, usvojilo je 11. kolovoza 2006. godine, Rezoluciju 1701 koja kao glavne odrednice predviđa:
- potpuni prekid vatre;
- povlačenje izraelskih snaga iz Libanona, paralelno s raspoređivanjem libanonske vojske i međunarodnih snaga na tom području;
- razoružanje Hezbolaha;
- uspostava potpunog nadzora libanonske vlade nad čitavim teritorijem Libanona;
- povlačenje svih paravojnih snaga (što se odnosi na Hezbolah) sjeverno od rijeke Litani.
Za provedbu navedenog mandata odobrene su snage od 15 000 pripadnika. Postojeće snage čine 13.349 vojnika, 256 međunarodnog civilnog osoblja i 399 lokalnog civilnog osoblja. Zapovjednik misije UNIFIL je general bojnik Claudio Graziano iz Italije.
Snage UNIFIL-a raspoređene su na prostoru između Litani River-a i Plave linije. Izraelske oružane snage povukle su se s područja koje su okupirale tijekom oružanog sukoba u mjesecu kolovozu osim prostora sela Ghajar.
Najnovijom Rezolucijom VS UN-a 1884 od 27. kolovoza 2009. mandat UNIFIL-a produljen je do 31. kolovoza 2010. Rezolucijom je pozdravljen napredak u koordinaciji aktivnosti između UNIFIL-a i oružanih snaga Libanona, te iskazana potpora daljnjem promicanju ove suradnje.
Republika Hrvatska u misiji UNIFIL sudjeluje od srpnja 2007. s jednim stožernim časnikom.

ZAVRŠENE MISIJE

Sudan - UNMIS

U građanskom ratu koji je u Sudanu započeo 1983. između vladinih snaga i pobunjenika predvođenih pokretom SPLM/A (Sudan People's Liberation Movement/Army), tijekom više od dva desetljeća trajale su borbe za vlast, ovladavanje resursima, ulogom religije te samoodređenjem. U ratu je živote izgubilo više od 2 milijuna Sudanaca, 4 milijuna stanovnika je prognano i oko 600 000 stanovnika izbjeglo je u druge države.

Mirovna misija UNMIS uspostavljena je Rezolucijom Vijeća sigurnosti 1590 od 24. ožujka 2005., nakon što je 09. siječnja 2005. u Nairobiju u Keniji, potpisan sveobuhvatni mirovni sporazum između sudanske Vlade i pobunjenika pod vodstvom SPLM/A. Istoga dana stupio je na snagu sporazum o prekidu vatre, međutim budući da u mirovni proces nisu izravno bile uključene sve zaraćene strane, neke od njih izražavajući nezadovoljstvo što njihovi interesi nisu uzeti u obzir, odbili su prihvaćanje mirovnog sporazuma.
Mandat misije je poduprijeti implementaciju Sveobuhvatnog mirovnog sporazuma potpisanog u ožujku 2005. godine, između Vlade i pobunjeničkog SPLA, te pružiti potporu mirovnoj misiji Afričke unije (AU) u Sudanu (AMIS) koja djeluje na području Darfura. Ubrzo nakon potpisivanja Sporazuma vladina National Congress Party (NCP), i SPLA formirale su Koaliciju nacionalnog jedinstva i podijelile vlast. Nova sudanska Vlada odbila je razmještanje snaga UN-a. Sukobi u Darfuru pokrenuli su trenutno najveću humanitarnu krizu u kojoj je od početka sukoba ubijeno više od 200.000 ljudi, a najmanje 2 milijuna je raseljeno. Sudanska vlada, pristala je krajem 2006. godine, pod pritiskom međunarodne zajednice na postupno pretvaranje AMIS u jedan vid AU – UN misije.
Rezolucijom VS UN-a krajem srpnja 2007. godine, autorizirana je uspostava hibridne mirovne operacije Afričke Unije i UN-a (UNAMID), koja će biti pretežno afričkog karaktera. Ova odluka pozdravljena je kao povijesni korak u institucionaliziranju suradnje UN-a i Afričke Unije. Mirovna operacija će imati približno 26 000 sudionika, a njena vojna komponenta 19 560. UNAMID je koncipiran kao operacija odvojena od postojeće misije UNMIS koja će uskoro biti smanjena. Usvajanjem Rezolucije o uspostavi UNAMID-a okončan je proces pregovora započet još u rujnu prošle godine kada se razmišljalo o razmještaju na područje Darfura, osnažene operacije UNMIS.

Prvo upućivanje jednog časnika OS RH u misiju UNMIS, realizirano je 19. travnja 2005., dok su 25. travnja 2005. upućena u Zapovjedništvo misije još dvojica hrvatskih časnika. U prosincu 2006. Republika Hrvatska povećala je svoje sudjelovanje u misiji u Sudanu s još dvojicom pripadnika OS RH. RH u mirovnoj operaciji UNMIS sudjeluje od same uspostave misije, a trenutno se tamo nalazi pet stožernih časnika raspoređenih na stožernim dužnostima u zapovjedništvu misije u Khartoumu na poslovima planiranja, obuke, personalnim poslovima, te planiranju zrakoplovnih operacija i analitike.

Rezolucijom VS 1870 usvojenom 30. travnja 2009. produžen je mandat UNMIS-a za narednih 12 mjeseci, do 30. travnja 2010.

Haiti - MINUSTAH

UN-ova stabilizacijska misija na Haitiju uspostavljena je u travnju 2004. Rezolucijom Vijeća sigurnosti 1542. Stabilizacijskoj misiji MINUSTAH prethodilo je nekoliko misija UN-a kojima su se pokušali zaustaviti nemiri na Haitiju, čiji korijeni sežu još u 1943., kada dolazi do povlačenja američkih snaga, a zemljom počinju vladati diktatorski režimi od kojih je najpoznatija obitelj Duvalier.
Mandat misije prvenstveno se odnosi na zaustavljanje nasilja i uspostave uvjeta za održavanje demokratskih izbora, koji su do sada otkazivani nekoliko puta. Tijekom protekle godine održani su predsjednički i prvi krug izbora za zakonodavnu skupštinu. Ključni problemi na Haitiju su političko pomirenje, nasilje uličnih bandi i provedba reforme policijskog sustava koji sprječavaju ekonomsku obnovu zemlje.

U misiju UN-a na Haitiju, OS RH u lipnju 2004. po prvi put upućuju jednog vojno psihologa. Njegova uloga u misiji je pružanje psihološke potpore pripadnicima misije pod traumatski stresom, obuka pripadnika zapovjedništva po pitanju kontrole stresa, te preventivne djelatnosti radi kontrole stresa u kontingentima. Pored pozicije vojnog psihologa, od 2007. OS RH u misiji MINUSTAH imale su još dvojicu časnika, jednog na operativnoj dužnosti u Zapovjedništvu misije, a drugog na dužnosti časnika za odnose s javnošću. Od lipnja 2009. OS RH više ne upućuju vojnog psihologa u misiju MINUSTAH, a po završetku mandata preostaloj dvojici časnika u misiji (u listopadu i studenom 2009.) pripadnici OS RH neće nastaviti sudjelovati u ovoj misiji.

Srednjoafrička Republika i Čad (MINURCAT)

Rezolucijom Vijeća sigurnosti br. 1834 od 24. listopada 2008., u cilju stvaranja sigurnosnih uvjeta za dragovoljan, siguran i nesmetan povratak prognanika i raseljenih osoba, iskazana je namjera nastavljanja multidimenzionalne operacije u Srednjoafričkoj Republici i Čadu te odobravanje razmještaja UN-ove komponente koja će zamijeniti misiju EUFOR Tchad/CAR čiji mandat završava 15. ožujka 2009.

Vijeće sigurnosti UN-a je 14. siječnja 2009. usvojilo rezoluciju br. 1861, kojom je produljen mandat UN mirovnoj misiji MINURCAT za godinu dana (do 15. ožujka 2010.). Prema rezoluciji 1861 planirana brojčana veličina mirovnih snaga UN-a iznosi do 5200 vojnika koji bi bili raspoređeni u Čadu u zapovjedništvima (gradovi N' Djamena i Abeche) te u Sjevernom (Iriba, Bahai), Središnjem (Farchana; Guereda) i Južnom sektoru (Goz Beida, Koukou Angarana/Goz Amer). U Srednjoafričkoj Republici vojne snage će biti smještene u Birao. Vojne snage bit će potpomognute s 18 helikoptera, a misija će pod svojim okriljem brojiti još i 300 policijskih službenika, 25 časnika za vezu i određen broj civilnih djelatnika.
Operativne aktivnosti mirovnih snaga UN-a će prvenstveno biti usmjerene na stvaranje sigurnosnog okruženja za dragovoljni, sigurni i trajni povratak prognanika i izbjeglica, zaštitu civilnog pučanstva te pružanje pomoći humanitarnim aktivnostima na područjima istočnog Čada i sjeveroistoka Srednjoafričke Republike s ciljem stvaranja uvjeta za njihovu obnovu, gospodarski i društveni razvoj.
U prosincu 2008. Hrvatski sabor je donio odluku o upućivanju do 3 pripadnika Oružanih snaga RH u misiju MINURCAT uz mogućnost rotacije.
Jedan časnik Oružanih snaga RH je 24. siječnja 2009. započeo jednogodišnji mandat u području misije gdje u svojstvu stožernog časnika radi u Zapovjedništvu misije.
Početkom ožujka 2009. u područje misije otputovao je i drugi pripadnik Oružanih snaga RH koji je također raspoređen u Zapovjedništvu misije.
Koncem travnja 2009. u mirovnu misiju MINURCAT, sukladno Odluci Hrvatskog sabora od 20. veljače 2009., upućeno je 15 pripadnika OS RH na mandat od 6 mjeseci. Njihovim povratkom 21. listopada 2009. u zapovjedništvu misije ostaju sudjelovati dva stožerna časnika pripadnika OS RH.
Glavne zadaće CROCON-a su ophodnje, izviđanje i nadzor situacije u području odgovornosti, pratnja i zaštita konvoja i VIP osoba i sl.

EUFOR - operacija Europske unije u Čadu i Srednjoafričkoj Republici –Tchad/RCA

Temeljem Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1778 usvojene 25. rujna 2007., Vijeće EU donijelo je 15. listopada 2007., odluku o pokretanju operacije Europske unije ...– EUFOR TCHAD/CAR, ali operacija je, zbog poteškoća tijekom procesa generiranja snaga (Force Generation Process), pokrenuta tek krajem siječnja 2008. godine. Predviđeno trajanje operacije je godinu dana od trenutka dostizanja inicijalne operativne sposobnosti (postignuta 15. ožujka 2008.). Zadaće EU snaga su zaštita stanovništva, naročito progranika i izbjeglica; olakšavanje dostave humanitarne pomoći i slobodnog kretanja humanitarnog osoblja; te zaštita UN osoblja, infrastrukture, instalacija i opreme.

Trenutno je na području operacije raspoređeno oko 3400 vojnika iz 23 EU članice te Albanije, Hrvatske i Rusije. Snage EUFOR-a raspoređene u 3 multinacionalne bojne - Sjever (Iriba) pod vodstvom Poljske, Centar (Forchana) pod vodstvom Francuske i Jug (Goz Beida) pod vodstvom Irske.
Zapovjedništvo operacije (OHQ) je u Mont Valérien-u (Francuska), zapovjednik operacije je general pukovnik Patrick Nash (Irska), a zapovjednik snaga brigadni general Jean-Philippe Ganascia (Francuska).
Sukladno Odluci Hrvatskog sabora od 15. srpnja 2008. godine i Sporazumu između RH i EU, Republika Hrvatska se uključila u operaciju EUFOR Tchad/RCA početkom listopada 2008. godine upućivanjem izvidničkog tima od 15 pripadnika BSD-a.
Pripadnici hrvatskog kontingenta upućeni su na razdoblje od 6 mjeseci a raspoređeni su na području multinacionalne bojne Sjever (MNB N –Multinational Battalion -North). Glavne zadaće HRVCON-a su ophodnje, izviđanje i nadzor situacije u području odgovornosti, pratnja i zaštita konvoja i VIP osoba, pokazivanje nazočnosti snaga EUFOR-a i sl.
Rezolucijom Vijeća sigurnosti broj 1834 od 24. listopada 2008. u cilju stvaranja sigurnosnih uvjeta za dragovoljan, siguran i nesmetan povratak prognanika i raseljenih osoba, iskazana je namjera s nastavkom multidimenzionalne operacije u Srednjoafričkoj Republici i Čadu te odobravanje UN-ove vojne komponente koja će zamijeniti misiju EUFOR Tchad/CAR.
Nadnevka 15. ožujka 2009. UN mirovna misija MINURCAT preuzela je odgovornost mirovne misije EUFOR za provedbu mandata Vijeća sigurnosti u Srednjoafričkoj Republici i Čadu.

Nepal – UNMIN

Kratki prikaz stanja:

Godine 1951. nepalski monarh je ukinuo stoljetni sistem vladavine nasljednih premijera i uveo sistem vladavine putem kabineta.
Reforme koje su provedene 1990. godine, utemeljile su višestranačku demokraciju u okviru ustavne monarhije.

Građanski sukob koji je započeo u veljači 1996. godine u kojem je Komunistička stranka Nepala (maoisti) ubijala, protjerivala i prijetila vladinim dužnosnicima i zemljoposjednicima, doveo je do ekonomskog i političkog ugnjetavanja nad Nepalcima. U početku, vlada je uveliko ignorirala sukob, međutim on se do 2000. godine proširio na gotovo dvije trećine države
U listopadu 2002. godine, kralj je raspustio vladu i preuzeo izvršnu vlast.

U svibnju 2005. godine, kralj je pustio stranačke vođe iz zatvora i službeno ukinuo izvanredno stanje, ali je zadržao apsolutnu vlast do travnja 2006. godine. Nakon skoro tri tjedna prosvjeda organiziranih od sedmerostranačke oporbe i maoista, kralj 28. travnja 2006. dopušta parlamentu ponovno zasjedanje.

UN-ova politička misija u Nepalu osnovana je rezolucijom VS UN-a br. 1740 od 23. siječnja 2007. god., s mandatom nadziranja prekida vatre i pružanja pomoći pri izborima za ustavotvornu skupštinu. Misija ima zadaću nadzora upravljanja oružjem i naoružanog osoblja obiju strana, putem koordinacijskog tijela - Joint Monitoring Coordination Committeea (JMCC), koji je sastavljen od pripadnika vojske Nepala i People’s Liberation Army.
Rezolucijom VS UN-a br. 1825 mandat misije produljen je do 23. siječnja 2009. god.

Sudjelovanje hrvatskih časnika u misiji:
Dvojica pripadnika OS RH (kapetan korvete Predrag Omrčen i satnik Igor Štepanko) upućeni su u područje mirovne misije UNMIN 29. svibnja 2007. god. na razdoblje od godine dana.
Hrvatskim časnicima mandat u misiji bio je produljen do 23. srpnja 2008. god., a budući da RH nije dobila poziv za njihovu zamjenu, sudjelovanje u misiji je završeno.

Sijera Leone - UNAMSIL

Svoje sudjelovanje u mirovnim operacijama Hrvatska je započela upućivanjem 10 vojnih promatrača u mirovnu operaciju pod okriljem UN-a u Sierra Leone-u – UNAMSIL, u rujnu 1999. godine.

U razdoblju od 1999. do 2003. RH je realizirala godišnje rotacije po 10 časnika, koji su sudjelovali u svojstvu vojnih promatrača u najvećoj misiji UN-a, UNAMSIL. Od 2004. broj hrvatskih vojnih promatrača smanjen je na šest.
Pripadnici OS RH sudjelovali su u ovoj mirovnoj misiji, sve do njenog uspješnog završetka 2005. godine. Kroz misiju je prošlo ukupno 57 časnika.

Usvajanjem Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, broj: 1620 (2005), tražilo se od tadašnjeg Glavnog tajnika UN-a uspostava Združenog ureda UN-a u Sierra Leone (United Nations Integrated Office in Sierra Leone – UNOSIL). Spomenuti Ured tada se uspostavio za početno razdoblje od 12 mjeseci, a s radom je počeo 01. siječnja 2006. godine.

Zadaća Ureda prvenstveno je usklađivanje aktivnosti i ustanova, fondova i programa UN-a, za suradnju s donatorima, kao i za nastavak potpore Vladi Sierra Leonea u učvršćivanju mira i dugoročnom razvitku nakon odlaska misije UNAMSIL-a iz zemlje.
Ured se sastoji od šest ustrojbenih cjelina zaduženih za:
1. potporu rada čelniku ureda (u svojstvu Izvršnog predstavnika Glavnog tajnika),
2. dobro upravljanje i učvršćivanje mira,
3. ljudska prava i vladavinu prava,
4. civilnu policiju i vojnu pomoć,
5. razvoj,
6. javno informiranje.
Jedan pripadnik OS RH sudjelovao je u mirovnoj misiji UN u Sierra Leone (UNIOSIL) u svojstvu stožernog časnika u razdoblju od ožujka do prosinca 2007.godine.

Eritreja i Etiopija – UNMEE

Granični sukobi koji su 1998. godine, započeli između Etiopije i Eritreje, okončani su u lipnju 2000. godine, potpisivanjem Sporazuma o prestanku neprijateljstava, te je mirovna misija UNMEE uspostavljena Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1312 od 13. srpnja 2000. godine, i 1320 od 15. rujna 2000. godine, a u cilju nadgledanja provedbe Mirovnog sporazuma iz Alžira potpisanog u prosincu iste godine. U skladu sa Sporazumom uspostavljena je privremena sigurnosna zona (granična komisija "EEBC" koja je 13. travnja 2002. godine, u Haagu objavila obvezujuću odluku o razgraničenju).
Glavni tajnik UN-a Ban Kimoon predložio je u svom izvješću od 30. srpnja 2007. godine, produljenje misije UNMEE na razdoblje od šest mjeseci.
Tijekom 2005. godine, dolazi do pogoršanja stanja, kada je Eritreja uputila zahtjev za povlačenje sa svog teritorija, pripadnika UNMEE-a koji su iz SAD-a, Kanade, EU-a. Istovremeno, Etiopija odbila provesti odluku Granične komisije. U prosincu 2005. godine, slijedom odluke Vijeća sigurnosti UN-a, mirovno osoblje UN-a počelo je napuštati teritorij Eritreje.
Vijeće sigurnosti je 30. srpnja 2008. godine usvojilo rezoluciju 1827 (2008), kojom se ukida mirovna misija UNMEE, budući da je onemogućena daljnja provedba mandata misije nakon restrikcija koje je nametnula Eritreja. Vijeće je takvu odluku donijelo nakon što su obje strane odbacile sve tri ponuđene opcije Glavnog tajnika Ban Ki-moona (manja vojno-promatračka misija u Etiopiji, politički i vojni ured za vezu u Etiopiji ili poseban predstavnik Glavnog tajnika sa sjedištem u New Yorku) za mogući daljnji nastavak prisutnosti UN-a.
Sudjelovanje pripadnika OS RH u mirovnoj misiji UNMEE započelo je u ožujku 2001. godine, kad je Republika Hrvatska uputila pet vojnih promatrača u područje misije. Od 2003. do 2005. godine, u misiji je sudjelovalo sedam pripadnika OS RH. Nakon 2005. godine, broj hrvatskih promatrača u misiji UNMEE smanjio se na četiri, a potom na dvojicu. Posljednji hrvatski vojni promatrač napustio je misiju 27. kolovoza 2008. godine

Istočni Timor - UNMISET

Pripadnici OS RH sudjelovali su u mirovnoj misiji UN u Istočnom Timoru (UNMISET) u svojstvu vojnih liječnika u sastavu slovačkog kontingenta, u razdoblju od kolovoza do prosinca 2003.g.

Obala Bjelokosti - UNOCI

Mirovna misija UNOCI (United Nations Operation in Côte d'Ivoire) uspostavljena je 4. travnja 2004. Rezolucijom VS UN-a br. 1528 od 27. veljače 2004. godine a temeljem Izvješća glavnog tajnika UN-a od 6. siječnja 2004. godine o provedbi mirovne operacije MINUCI (Mission des Nations Unies en Côte d'Ivoire) i potrebe njenog proširenja. Mandat mirovne misije UNOCI obuhvaća nadzor prekida vatre, razoružanje, demobilizaciju, reintegraciju, zaštitu osoblja UN-a, institucija i civila, podupiranje humanitarnih akcija, podupiranje provedbe mirovnog procesa, pridonošenje zaštiti ljudskih prava te doprinos uspostavi reda i zakona. Zbog pogoršanja stanja na terenu, Vijeće sigurnosti UN-a je 02. lipnja 2006. godine (Rezolucija 1682) odobrilo povećanje broja pripadnika UN-a u UNOCI-u. U sadašnjem trenutku u misiji je angažirano 9,192 vojne osobe (od čega 188 vojnih promatrača i 1,133 pripadnika civilne policije) te 403 pripadnika međunarodnog civilnog osoblja, 552 pripadnika local staff-a i 271 UN volonter. Mandat misije UNOCI redovito se produžuje svakih šest mjeseci, a trenutno je na snazi Rezolucija VS UN 1765 od 16. srpnja 2007. godine, koja je važeća do 15. siječnja 2008. godine. Hrvatski doprinos u misiji UNOCI započeo je u kolovozu 2004. godine, upućivanjem trojice vojnih promatrača a od kolovoza 2007. godine, sukladno traženju UN DPKO-a, u misiji su 2 hrvatska časnika.

Obala Bjelokosti stekla je nezavisnost 07. kolovoza 1960. godine (teritorijalni status dobila je 1893. godine, a nakon II. Svjetskog rata bila je autonomna republika u francuskoj uniji). Od stjecanja neovisnosti njome je više od 30 godina vladao predsjednik Félix Houphouët-Boigny. Za to vrijeme Obala Bjelokosti politički je stabilna i relativno društveno-ekonomski napredna država. Nakon smrti predsjednika dolazi do borbe za vlast među etničkim skupinama koja je uzrokovala višegodišnju nestabilnost u zemlji i kulminirala u rujnu 2002. godine sukobom između pobunjeničkih snaga sa sjevera zemlje pod vodstvom Guillaume Soro-a (Patriotic Movement of Côte d'Ivoire - MPCI) i snaga odanih predsjedniku Laurentu Gbagbo-u (National Army – FANCI, odnosno regularna vojska Obale Bjelokosti i Young Patriots). U prosincu 2002. MPCI-u se pridružuju još dvije pobunjeničke skupine Ivorian popular Movement of the Great West (MPIGO) i Movement for Justice and pease (MJP) i formira se Forces Nouvelles de Côte d'Ivoir/New Forces, a Soro postaje glavni tajnik FN-a.

Primirje između predsjednika Gbagboa i MPCI-ja potpisano je u listopadu 2002. godine. Slijedili su mirovni pregovori pod okriljem ECOWAS-a (Economic Community of West African States) i uz posredovanje togoanskog predsjednika Gnassingbéa Eyadémaa a mirovni sporazum Linas-Marcoussis potpisan je u siječnju 2003. u Francuskoj. U cilju praćenja provedbe Sporazuma Linas-Marcoussis Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 1479, od 13. svibnja 2003. uspostavljena je mirovna misija pod nazivom MINUCI (Mission des Nations Unies en Côte d'Ivoire). Mirovnim sporazumom predviđeno je, pored ostalog, formiranje vlade nacionalnog pomirenja na čelu s premijerom, kojeg imenuje predsjednik nakon provedenih konzultacija s drugim političkim strankama, i mandatom do izbora. U međuvremenu su izbori prolongirani nekoliko puta zbog nedovršenog procesa identifikacije stanovništva i problema u provedbi DDR procesa. Zemlja je od sukoba u rujnu 2002. godine podijeljena na sjeverni (pobunjenički) i južni (vladin) dio a nadu u rješavanje ove krize dao je Politički sporazum iz Ouagadougou-a (Burkina Faso) potpisan početkom ožujka 2007. godine. Temeljem Sporazuma iz Ouagadougou-a uspostavljena je Vlada Obale Bjelokosti na čelu sa Soro-om, predsjedničku funkciju i dalje obnaša Laurent Gbagbo, uspostavljen je Združeni zapovjedni centar (Integrated Command Center, Centre de Commandement Intégré - CCI), sa zadaćom reintegracije oružanih snaga obiju strana te restrukturiranje vojske i snaga sigurnosti. Također, Sporazumom iz Ouagadougou-a definiran je tempo dovršetka dva ključna procesa – DDR i proces identifikacije stanovništva u svrhu izdavanja dokumenata i formiranja biračkih spiskova za izbore, koji su zakazani za kraj studenog 2008. godine. Unatoč brojnim naporima, proces identifikacije i registracije birača nije ni približno pri kraju. Stoga se izbori zakazani za 30. studeni 2008. po treći put odgađaju, a odluka o novom datumu izbora trebala je biti donesena do 31. prosinca 2008.

Gruzija - UNOMIG

Gruzijsko-Abhaški problemi vuku svoje korijene još iz doba uspostavljanja Gruzije u sklopu Ruskog carstva u 19. stoljeću, odnosi Gruzijaca i Abhaza desetljećima su bili napeti i tijekom tog razdoblja bilo je nekoliko pokušaja odvajanja od Gruzije. S početkom dezintegracije SSSR-a krajem 1980-ih, porasle su i etničke napetosti između Abhaza i Gruzijaca, zbog nastojanja Gruzije da se osamostali i straha da će u tom slučaju biti ukinuta autonomija Abhazije. U travnju 1991. godine Gruzija je proglasila neovisnost od SSSR-a a u veljači 1992. godine ukinula Ustav koji je bio na snazi tijekom sovjetske vladavine i vratila na snagu Ustav Demokratske Republike Gruzije iz 1921. godine. Te poteze Gruzije abhaška je strana doživjela kao ukidanje njihove autonomije, a Vlada Abhazije (Vrhovni Sovjet Abhazije) je u srpnju 1992. godine proglasila odvajanje od Gruzije. Reakcija Gruzije bila je raspoređivanje oko 2000 vojnika na područje Abhazije (oko glavnog grada Sukhumi-a). U tom Gruzijsko-abhaškom sukobu poginulo je oko 200 ljudi a više stotina ih je ranjeno. Inače, Gruzija se od prvog dana suočavala s nekoliko separatističkih zahtjeva - u Abhaziji i Južnoj Osetiji na sjeveru zemlje te Adžariji na jugu.

Sporazum o prekidu vatre sklopljen je između Republike Gruzije, abhaškog vodstva i Ruske Federacije 03. rujna 1992. u Moskvi i izričito je navodio da će "teritorijalni integritet Republike Gruzije biti osiguran". Sporazum je uključivao i poziv Ujedinjenim narodima i Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (tada Konferenciji za europsku sigurnost i suradnju) za pomoć u provedbi mirovnog sporazuma. Sporazum nikada nije u potpunosti poštivan i obje strane su se uzajamno optuživale za kršenje primirja tako da je 1992. godine primirje u potpunosti propalo. Novi sporazum o prekidu vatre zaključen je u srpnju 1993. godine. Predviđao je trenutačno započinjanje stupnjevane demilitarizacije zone sukoba, a za praćenje tog procesa bilo je predviđeno raspoređivanje međunarodnih promatrača. Prethodnica od 9 vojnih promatrača i 8 civilnih članova misije stigla je u Abhaziju u kolovozu 1993. godine te je uspostavila svoj stožer u Sukumiju. U kolovozu iste godine, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda Rezolucijom 858 (1993) uspostavilo je Vojnopromatračku misiju UN-a u Gruziji (UNOMIG) koja se trebala sastojati od 88 vojnih promatrača i minimalnog broja civilnog potpornog osoblja. Primirje nije dugo potrajalo pa je, nakon nekoliko rundi pregovora, u svibnju 1994. godine u Moskvi potpisan novi Sporazum o prekidu vatre i razdvajanju snaga, koji je pored snaga UN-a predviđao i raspoređivanje pripadnika ZND-a (Zajednice neovisnih država). Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 937 u srpnju 1994. godine proširen je mandat UNOMIG-a i povećan broj vojnih promatrača na 136. Trenutno su u UNOMIG-u angažirane 143 vojne osobe (od čega 129 vojnih promatrača i 14 pripadnika civilne policije) te 97 pripadnika međunarodnog civilnog osoblja, 181 pripadnik local staff-a i 1 UN volonter. Mandat misije UNOCI redovito se produžuje svakih šest mjeseci.

Prvi hrvatski promatrač upućen je u misiju UNOMIG u ožujku 2005. Broj vojnih promatrača svake se godine povećavao i od listopada 2007. u području misije sudjelovala su trojica hrvatskih vojnih promatrača. Nakon što je Rusija uložila veto na odluku Vijeća sigurnosti UN-a da se produži mandat misiji UNOMIG, sve aktivnosti misije prekinute su od 16. lipnja 2009., a preostala dvojica hrvatskih časnika vratila su se u srpnju ove godine.

<<Povratak