Prije 26 godina, 5. kolovoza 1995. godine operacijom Oluja u hrvatski ustavno-pravni poredak vraćen je cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije. U operaciji je oslobođeno oko 11.000 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.

“Oluja” je uz “Bljesak” ključna operacija koja je dovela do kraja Domovinskog rata.

Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u vječnom strahu od neprijateljske odmazde, granata koje su danonoćno prijetile, brojnih neuspješnih pregovora i inicijativa, Republici Hrvatskoj nije preostalo ništa drugo nego vlastitom oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij u cijelosti. U svitanje 4. kolovoza 1995. došlo je vrijeme za “Oluju”!

Nakon početnog djelovanja snaga Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima, hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 600 kilometara. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom Ministarstva unutarnjih poslova i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama. Bila je to, u taktičkom i strateškom smislu, vojna operacija koju će zahvaljujući svojoj originalnosti i uspješnosti izučavati brojni vojni analitičari. Glavni smjerovi napada bili su s Dinare i Velebita u pravcu Knina. Već u operaciji “Ljeto 95” stvoreni su preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada. S druge strane, s Velebita preko Svetog Roka silovito su u pravcu Knina prodirale Specijalne postrojbe MUP-a.

Helikopterskim desantom duboko u neprijateljsku pozadinu ušao je 1. hrvatski gardijski zdrug. Sjevernije s područja Kapele preko Slunja i Rakovice s jedne, te Korenice i Plitvica s druge strane nadirale su snage 1. gardijske brigade radi spajanja s V. korpusom Armije BiH u cilju deblokade bihaćke enklave. Zauzimanje prijevoja Ljubovo i neutraliziranje neprijateljske zračne baze u Udbini bila je zadaća 9. gardijske brigade.

Prostor Banije okružen je iz nekoliko pravaca. Udarna snaga u pravcu Petrinje gdje je neprijatelj pružao žestok otpor, i dalje prema Glini bila je 2. gardijska brigada. Postrojbe 3. i 5. gardijske brigade za to su vrijeme bile u stanju pripravnosti na krajnjem istoku Hrvatske u slučaju eventualnih neprijateljskih pokreta.
Tijekom prvog dana operacije prodor postrojbi Hrvatske vojske po dubini iznosio je pet do petnaest kilometara, a neprijateljska uporišta dovedena u okruženje ili polu okruženje

Već drugog dana operacije provedeno je osamdeset posto planiranih borbenih zadaća.
Većina okupiranih hrvatskih gradova bila je opet slobodna: Kostajnica, Petrinja, Glina, Slunj, Gračac, Obrovac, Drniš. Oslobođen je i Knin koji je bio središte neprijateljske pobune, no oduvijek hrvatski kraljevski grad.

Oslobađanjem Knina, središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj, ne samo operacije Oluja, nego i cijelog Domovinskog rata. Samo nekoliko dana poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju.

U samo 84 sata vojno-redarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika, smrtno je stradalo 239 osoba, 1430 osoba je ranjeno, a dvoje branitelja je nestalo. Vojno-redarstvenom operacijom Oluja je oslobođeno više od 11.000 četvornih kilometara dotad okupiranog područja, Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve i omogućila ostvarenje hrvatske samostalnosti, neovisnosti i slobode.

Objava 26. obljetnica VRO Oluja pojavila se prvi puta na MORH.