Temeljem Zakona o obrani donesenog u rujnu 1991., oružane snage organiziraju se u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV), a 21. rujna 1991. godine uspostavlja Glavni stožer (GSHV), s načelnikom generalom Antonom Tusom. U HV-u je kao poseban dio zadržan Zbor narodne garde kao profesionalan sastav. Posljednji dio oružanih snaga bilo je Domobranstvo. Pričuvni sastav ZNG i Teritorijalne obrane preveden je u pričuvni sastav u HV-u. Dana 3. studenog 1991. jedinice ZNG-a su formalno preimenovane u Hrvatsku vojsku.

Hrvatska vojska u tom vremenu vodila je teške borbe s neprijateljskim snagama. Trajala je tih dana obrana Vukovara i Istočne Slavonije. Zamalo da u tim danima nije bilo ni jednog dijela Republike Hrvatske na kojem hrvatski vojnici nisu branili svoju domovinu. Gotovo istodobno započeo je i proces ustrojavanja novih postrojbi, ali i proces školovanja i obuke, koji će se svoje rezultate dati već u prvim oslobodilačkim akcijama Hrvatske vojske tijekom 1992. godine, kada su oslobođena područja u Zapadnoj Slavoniji i dubrovačko zaleđe. Bilo je jasno kako se vojska branitelja pretvara u vojsku osloboditelja. Uslijedila je nova faza rata. Spomenimo samo 1993. godinu i oslobađanje zadarskog zaleđa. Stvaraju se preduvjeti za konačno oslobođenje svih privremeno zauzetih hrvatskih područja. Bližila se 1995. godina, bližio se Bljesak i Oluja, povijesni dani koji su donijeli slobodu.
U godinama nakon Domovinskog rata Oružane snage RH započele su procese transformacije. Cilj je bio stvoriti malu, učinkovitu, mobilnu i modernu oružanu silu koja će moći odgovoriti svim zadaćama koje se pred nju postave. U tim naporima dragocjena pomoć bila su iskustva iz Domovinskog rata. OS RH prihvaćala je visoke standarde usmjerivši svoje napore prema ostvarivanju kompatibilnosti i interoperabilnosti sa oružanim snagama Sjevernoatlantskog saveza. Stalnom i sustavnom obukom i školovanjem dostignute su zahtjevne sposobnosti. Ti napori Oružanih snaga Republike Hrvatske značajno su pridonijeli punopravnom članstvu naše zemlje u NATO-u.

Profesionalnost i obučenost hrvatskih vojnika danas je prepoznata u svijetu, gdje hrvatski vojnik doprinoseći svjetskom miru i stabilnosti aktivno sudjeluje u brojnim međunarodnim mirovnim misijama. Gledajući kroz povijest i iskustva iz Domovinskog rata, s ponosom možemo reći kako je Republika Hrvatska od primateljice međunarodne pomoći postala zemlja izvoznik svjetske sigurnosti, čvrst i pouzdan saveznik. Pripadnici Oružanih snaga danas sudjeluju u 7 mirovnih misija UN-a u, dvije NATO mirovne operacije – ISAF u Afganistanu i KFOR na Kosovu, te u jednoj misiji EU-a – Atalanta (Somalija, Adenski zaljev).
Članstvo u NATO savezu svakako predstavlja ostvarenje jednog od najvažnijih vanjskopolitičkih ciljeva Republike Hrvatske, ali i potvrdu da su Oružane snage RH, u 19 godina od svog ustrojavanja, dostigle sve potrebne razine kompatibilnosti i interoperabilnosti sa oružanim snagama NATO saveza.

Obilježavamo Dan oružanih snaga i Dan Hrvatske kopnene vojske, kao zemlja koja je navršila prvu godinu punopravnog članstva u najmoćnijem vojno-političkom savezu u svijetu – NATO savezu. Hrvatski napori u doprinosu stabilnosti i sigurnosti prepoznati su, kako od saveznika, tako i od lokalnog stanovništva u područjima operacija.

Objava Dan oružanih snaga 2010. pojavila se prvi puta na MORH.