Dan oružanih snaga 2010.
Dan oružanih snaga i Dan hrvatske kopnene vojske obilježava se svake godine 28. svibnja, na dan kada je 1991. godine održana svečana smotra Zbora narodne garde na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici, i kada su hrvatskoj javnosti predstavljene prve brigade ZNG-a. Zbor narodne garde (ZNG) bio je naziv za profesionalnu, uniformiranu, oružanu formaciju, vojnog ustroja za obavljanje obrambeno-redarstvenih dužnosti u Republici Hrvatskoj, preteču Hrvatske vojske. Zbor narodne garde se ustrojio kao odgovor na razoružavanje Teritorijalne obrane u Hrvatskoj kao i zbog nemogućnosti nove hrvatske države da osigura teritorijalni integritet i funkcioniranje pravne države na svom cjelokupnom državnom području.
Jedinicama Zbora narodne garde zapovijedalo je Ministarstvo obrane, a formalno su bile ustrojene u Ministarstvu unutarnjih poslova. Prema prvim planovima ZNG je trebao imati Zapovjedništvo, četiri djelatne brigade, 16 pričuvnih brigada i devet pričuvnih samostalnih bataljuna ZNG. Krajem srpnja 1991. godine formirano je Zapovjedništvo ZNG-a, a zatim su osnovana zapovjedništva za istočnu Slavoniju, za banijsko-kordunsko područje, za ličko područje, za srednju i sjevernu Dalmaciju i za južnu Dalmaciju. U kolovozu je osnovano i Zapovjedništvo Zagrebačkog korpusa ZNG. Do 12. kolovoza su ustrojene četiri brigade, a tim predstavljanjem ZNG-a zaokruženo je ustrojstvo obrambenog sustava Republike Hrvatske. Hrvatske oružane snage su tada imale oko 60 000 pripadnika, od toga 30 000 pripadnika u sastavu MUP-a.
Temeljem Zakona o obrani donesenog u rujnu 1991., oružane snage organiziraju se u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV), a 21. rujna 1991. godine uspostavlja Glavni stožer (GSHV), s načelnikom generalom Antonom Tusom. U HV-u je kao poseban dio zadržan Zbor narodne garde kao profesionalan sastav. Posljednji dio oružanih snaga bilo je Domobranstvo. Pričuvni sastav ZNG i Teritorijalne obrane preveden je u pričuvni sastav u HV-u. Dana 3. studenog 1991. jedinice ZNG-a su formalno preimenovane u Hrvatsku vojsku.
Hrvatska vojska u tom vremenu vodila je teške borbe s neprijateljskim snagama. Trajala je tih dana obrana Vukovara i Istočne Slavonije. Zamalo da u tim danima nije bilo ni jednog dijela Republike Hrvatske na kojem hrvatski vojnici nisu branili svoju domovinu. Gotovo istodobno započeo je i proces ustrojavanja novih postrojbi, ali i proces školovanja i obuke, koji će se svoje rezultate dati već u prvim oslobodilačkim akcijama Hrvatske vojske tijekom 1992. godine, kada su oslobođena područja u Zapadnoj Slavoniji i dubrovačko zaleđe. Bilo je jasno kako se vojska branitelja pretvara u vojsku osloboditelja. Uslijedila je nova faza rata. Spomenimo samo 1993. godinu i oslobađanje zadarskog zaleđa. Stvaraju se preduvjeti za konačno oslobođenje svih privremeno zauzetih hrvatskih područja. Bližila se 1995. godina, bližio se Bljesak i Oluja, povijesni dani koji su donijeli slobodu.
U godinama nakon Domovinskog rata Oružane snage RH započele su procese transformacije. Cilj je bio stvoriti malu, učinkovitu, mobilnu i modernu oružanu silu koja će moći odgovoriti svim zadaćama koje se pred nju postave. U tim naporima dragocjena pomoć bila su iskustva iz Domovinskog rata. OS RH prihvaćala je visoke standarde usmjerivši svoje napore prema ostvarivanju kompatibilnosti i interoperabilnosti sa oružanim snagama Sjevernoatlantskog saveza. Stalnom i sustavnom obukom i školovanjem dostignute su zahtjevne sposobnosti. Ti napori Oružanih snaga Republike Hrvatske značajno su pridonijeli punopravnom članstvu naše zemlje u NATO-u.
Profesionalnost i obučenost hrvatskih vojnika danas je prepoznata u svijetu, gdje hrvatski vojnik doprinoseći svjetskom miru i stabilnosti aktivno sudjeluje u brojnim međunarodnim mirovnim misijama. Gledajući kroz povijest i iskustva iz Domovinskog rata, s ponosom možemo reći kako je Republika Hrvatska od primateljice međunarodne pomoći postala zemlja izvoznik svjetske sigurnosti, čvrst i pouzdan saveznik. Pripadnici Oružanih snaga danas sudjeluju u 7 mirovnih misija UN-a u, dvije NATO mirovne operacije – ISAF u Afganistanu i KFOR na Kosovu, te u jednoj misiji EU-a – Atalanta (Somalija, Adenski zaljev).
Članstvo u NATO savezu svakako predstavlja ostvarenje jednog od najvažnijih vanjskopolitičkih ciljeva Republike Hrvatske, ali i potvrdu da su Oružane snage RH, u 19 godina od svog ustrojavanja, dostigle sve potrebne razine kompatibilnosti i interoperabilnosti sa oružanim snagama NATO saveza.
Obilježavamo Dan oružanih snaga i Dan Hrvatske kopnene vojske, kao zemlja koja je navršila prvu godinu punopravnog članstva u najmoćnijem vojno-političkom savezu u svijetu – NATO savezu. Hrvatski napori u doprinosu stabilnosti i sigurnosti prepoznati su, kako od saveznika, tako i od lokalnog stanovništva u područjima operacija.