“Mene je potrefila ta generacija da mi je ono što sam bio u ratu priznato kao služenje vojnog roka i temeljnog vojnog osposobljavanja. Pa smo mi učili malo brže, malo intenzivnije nego što će oni učiti. Ipak će njima biti puno lakše nego što je nama bilo, hvala Bogu”, rekao je Anušić.

Od novih vojnika, rekao je, očekuje puno.

“Oni su svjesni, oni su vrlo ozbiljni… Kada s njima razgovarate, velik dio njih želi ostati nakon ova dva mjeseca i potpisati profesionalni ugovor s Oružanim snagama što je za nas odlična vijest. Još je bolja vijest da je samo jedan posto priziva na savjest. Tako da su to stvari koje su iznad svih naših očekivanja”, kazao je ministar.

Država, rekao je, zasad nije sklona produžiti dva mjeseca na više.

“Punih 18 godina smo imali i dragovoljno služenje vojnog roka koje je dva mjeseca također egzistiralo u tom vremenskom periodu gdje su se sve vještine i znanja koje su se trebale naučiti, naučile se. Ako bude potrebe možemo o tome razgovarati, ali zasada ne.”

Mladi koji ulaze u vojarne, rekao je Anušić, služit će u dva mjeseca svojoj domovini i narodu.

“Ne služe nikome i nikakvim ratovima i nikakvim frontovima koji se sada nalaze na Dalekom istoku ili na Bliskom istoku. Neće se od toga ništa dogoditi, niti je to ikad bio smisao, niti je to ikada bila namjera, niti je to ikada itko javno rekao. To su ponovno političke floskule i političke izjave, koje ne bi trebale biti korištene. Ova hrvatska vojska i pripadnici Oružanih snaga RH su u Hrvatskoj i ostaju u Hrvatskoj i u nikakve tuđe ratove neće ići.”

Na pitanje treba li Hrvatska biti zabrinuta s obzirom na stanje na Bliskom istoku, Anušić je odgovorio: “Bliski istok je puno bliže nego što mi mislimo. Mi ga smatramo onako kulturološki daleko od nas i na neki način fizički dovoljno daleko, ali on je vrlo blizu. I kao što ste vidjeli sami, neke zemlje NATO članica su bile izložene određenim napadima, balističkim raketima koje su ispaljene iz Irana prema njima. Mi štitimo naš zračni prostor našim rafaleima, našim oružanim snagama, našim Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom. Štitimo i radarskim sustavima i protuzračnom opremom…”

Aposlutna sigurnost, rekao je Anušić, ne postoji. Ni Turska, ni Dubai, ni Katar, ni Izrael nisu imuni na takve proboje, dodao je.

“Ne možete jamčiti da se nešto neće dogoditi. Ali nemojmo biti robovi stalno nečeg, hoće se dogoditi, neće se dogoditi. Mi se moramo pripremati, mi moramo raditi, jačati naše oružane snage i sustave sigurnosti.”

Predsjednik Zoran Milanović brani suradnju s Izraelom. Pezo Moskaljov je pitala Anušića kako odgovara Milanoviću s obzirom na to da je ministru zamjerio da je išao u Izrael “kako bi okajao svoje grijehe”.

“Koji je moj grijeh? Koje ja to grijehe trebam ikome okajavati? Koji su moji grijesi generalno? Ako je on to rekao, ja bih volio njega u četiri oka ili pred kamerama vašim da nas se pozove u studio pa da ja objasnim koji su moji grijesi, a koji su njegovi grijesi. Pa da vidimo čiji su grijesi za okajanje. Ono što radio i činio, radit ću ponovno i činit ću ponovno. Ne zanimaju me nikakvi komentari politički motivirani i na kraju krajeva ocrnjivanje nekoga i kroz medije, a i kroz određne političke stranke i platforme”, kazao je Anušić i dodao da će ponovno otići u Izrael zbog suradnje i zajedničkog rada na tehnologijima.

“Zato što želimo imati njihova iskustva, želimo čuti njihova iskustva kako, na koji način u određenim situacijama kvalitetnije napraviti sustav koji će nas braniti. A upravo je to pitanje bilo meni postavljeno tada. Iz kojeg razloga se brani oružanim snagama RH da imaju kontakt s nama. Ja sam rekao da ja to ne mogu komentirati, da treba pitati onoga tko je to izjavio.”

Na pitanje Pezo Moskaljov jesu li ga pitali za odlaske na koncerte Marka Perkovića Thompsona, Anušić je odgovorio: “Njima je Thompson bitan koliko i lanjski snijeg nama, razumijete. Mi sami sebe lupamo čekićem po glavi cijelo vrijeme. Tumačenje Marka Perkovića Thompsona i njegovih koncerata u smislu nečega što je problematično za Izraelce, za ne znam ni ja koga, je potpuno suludo.”

Milanović se, rekao je ministar, nije raspitivao o detaljima vojnog roka.

“Barem mene nije ništa pitao, a što se tiče razgovora i komunikacije, ja sam od prvog moga dana na ovoj poziciji rekao – interes ovih ljudi, interes ove države, ovog naroda, oružanih snaga je ispred svega. I ja se tako i sad ponašam i zato odem tamo gdje odem i ne dajem ultimatume, ni uvjete našim oružanim snagama ni bilo kome”.

Objavljeno 09. ožujka 2026. DNEVNIK.hr  | reporterka Ivana Pezo Moskaljov

Objava Anušić o prvom danu vojnog roka i o prepirkama s Milanovićem: “Koji je moj grijeh?” pojavila se prvi puta na MORH.

U novoj epizodi podcasta Morhologija Ministarstva obrane gostovao je potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić. U razgovoru je predstavio aktualno stanje prvog naraštaja temeljnog vojnog osposobljavanja, razloge i ishode posjeta Izraelu te aktualne sigurnosne teme, uključujući izjave predsjednika Republike Zorana Milanovića i retoriku iz Republike Srbije.

TVO – fenomenalan odaziv i širenje kapaciteta

Ministar je odmah na početku emisije iznio optimistične podatke o prvom naraštaju temeljnog vojnog osposobljavanja. U ponedjeljak prvi ročnici ulaze u vojarne u Kninu, Požegi i Slunju, ukupno njih 800. “Prolazi sve fenomenalno, puno bolje od mojih najoptimističnijih očekivanja”, rekao je Anušić, istaknuvši da je iznimno mali broj onih koji se pozivaju na prigovor savjesti, koji ulažu primjedbe ili koji ne dođu na liječnički pregled. “Prezadovoljni smo i vrlo brzo moramo širiti kapacitete”, zaključio je kratko.

Ministar je najavio da će se kapaciteti za jedan do dva mjeseca proširiti na Vinkovce, u dogledno vrijeme na Dugo Selo i Benkovac, a zatim i dalje prema potrebama, kako bi svi obveznici u razumnom roku mogli odraditi osposobljavanje.

Posebno je istaknuo impresivan odaziv dragovoljaca. Hrvatska od 2008. godine, kada je ukinuto obvezno služenje, ima mogućnost dragovoljnog vojnog osposobljavanja, no tek su u posljednjih nekoliko godina brojke počele značajno rasti. U ovom naraštaju dragovoljno se prijavilo 446 osoba starijih od 19 godina, onih koje zakon ne obvezuje, ali koji su se sami odlučili na taj korak. “Mnogi su imali obveze oko studija ili druge razloge, pa su se sada prijavili”, objasnio je ministar, dodavši da svi koji su stariji od 19 godina i dalje mogu pristupiti dobrovoljno, sve do 30. godine.

Posebnu pozornost privukao je podatak o ženama u ovom naraštaju, čak 82 djevojke odlučile su se na osposobljavanje. “To je fenomenalno. One su jako dobre vojnikinje, vrlo zanimljive i motivirane”, komentirao je ministar.

Ministar se osvrnuo i na glasovanje u Saboru kada su se usvajale izmjene Zakona o obrani i Zakona o službi u OSRH kojima su se stvorili zakonski uvjeti za uvođenje TVO-a. Zahvalio se svima koji su glasovali za, ali i suzdržanima. “Ne razumijem razloge onih koji su bili protiv, osim čistog politikantstva, ali to je OK, ljudi se bave politikom.” Podsjetio je kako je oporba utihnula čim su stigli prvi podaci o odazivu ročnika. “Shvatili su da nisu bili u pravu i da su se bavili politikantstvom oko jedne od najvažnijih stvari, sigurnosti i obrane države.”

Ročnici će tijekom dva mjeseca svladati osnovne vojničke vještine, ali i intenzivno učiti o naprednim tehnologijama, poput upravljanja dronovima.

Nakon toga, oni koji to budu željeli, imat će priliku potpisati ugovor i prijeći u profesionalni sastav, a najtalentiraniji uvijek mogu računati na put prema najelitnijim postrojbama, od pilota do specijalaca.

Na pitanje hoće li se učiti Krav Maga, ministar je odgovorio s dozom humora: “Dobio sam to pitanje od novinara i mislio sam da se šali, ali bio je ozbiljan.” Zatim je bio jasan: “Krav Maga je učinkovita, jednostavna i laka za naučiti. Učit će se u Oružanim snagama jer je korisna vještina. Vještina koja služi spašavanju i obrani naših vojnika može biti bilo čija, ne zanima me porijeklo.”

Posjet Izraelu i izjave predsjednika Milanovića

Ministar je detaljno objasnio pozadinu nedavnog posjeta Izraelu. Izvorno je posjet bio planiran ranije, no zbog sigurnosnih razloga morao je biti odgođen. Ključni razlog odlaska bio je sustav Trophy, napredni aktivni zaštitni sustav koji se ugrađuje na tenkove Leopard. “Taj sustav čini Leopard najboljim tenkom na svijetu jer pruža zaštitu od protuoklopnog naoružanja, spašava i tenk i posadu”, objasnio je Anušić.

Međutim, Izrael je zbog određenih političkih izjava na njihov račun doveo u pitanje izdavanje izvozne dozvole za taj sustav Hrvatskoj. “Diplomatskim putem, Vlada RH, Ministarstvo obrane i veleposlanica u Tel Avivu, uspjeli smo riješiti problem i uvjeriti ih da mi nemamo veze s tim političkim izjavama. Dobili smo dozvolu”, rekao je ministar.

Iako je izraelska strana u međuvremenu odobrila izvoznu dozvolu za sustav Trophy, koji je integralni dio njemačkog Leoparda 2A8 i proizvodi se u tvrtki EuroTrophy u Njemačkoj, ministar Anušić prihvatio je naknadni termin bilaterale koja je ranije odgođena zbog sigurnosnih razloga.

Bilateralni razgovori opisani su kao iznimno korisni, ne samo zbog Trophy sustava, nego i zbog šire suradnje s izraelskom obrambenom industrijom. Mnoge izraelske tvrtke spremne su lokalizirati proizvodnju u Hrvatskoj i surađivati s domaćim firmama, što je, kako je naglasio Anušić, jedan od ključnih zadataka ministra obrane.

Na pitanje o izjavama predsjednika Milanovića, koji je Anušićev posjet Izraelu pripisao sasvim drugačijim motivima od obrambenih, ministar je reagirao oštro: “Manipulacija i potpuna netočna informacija. Kad predsjednik države to izgovori, ima svoju težinu, i ja jednostavno više nemam volje to objašnjavati. Uzalud stalno vičemo i demantiramo, a te izjave daju potpuno drugačije svjetlo na ono što radimo kao Vlada.”

Umjesto daljnjih demantija, pozvao je na jednostavnu usporedbu: neka se usporedi koliko se ulagalo u obranu za vrijeme Milanovićeve vlade s onim što se radi danas. “Hvala Bogu, danas imamo mobitele, Google, memoriju na društvenim mrežama i zapisima. Usporedimo tko je, kad je imao poziciju i mogućnost pomagati Oružanim snagama, to i činio, a tko se bavi čistim politikantstvom zbog kojeg Oružane snage uvijek budu zakinute.”

Zaključio je oštrim pitanjem: “Ako netko danas dovodi u pitanje i sprječava suradnju s onima koji nam mogu pomoći u tehnologijama i sustavima, ja ne znam kako nazvati tu aktivnost. Želimo oslabiti obrambenu samostalnost Republike Hrvatske? S kim onda da radimo?”

O odluci predsjednika da povuče vojnike iz Iraka ministar je rekao da je legitimna, ali da je trebalo konzultirati premijera, Vladu i ministra obrane, s obzirom na to da će izvlačenje provoditi Ministarstvo obrane, a ne Ured predsjednika. “U ovom trenutku izvlačenje naših pripadnika opasnije je nego da budu tamo. Ovo je ratna zona, komunikacije su prekinute, sigurnosnih koridora nema.”

Sedam hrvatskih vojnika u Bagdadu i jedan u Libanonu nalaze se na sigurnim mjestima u skloništima, s punom logistikom, zajedno s pripadnicima NATO-a, UN-a i EU. Čeka se pogodan trenutak za evakuaciju. “Mi smo to zatražili, ali ih ne možemo evakuirati dok za to ne dođe pravi trenutak. I tada ćemo ih evakuirati jer je to zatražio predsjednik države.” Napomenuo je i kako su hrvatske snage zasad jedine u mirovnim misijama u Iraku i Libanonu koje su zatražile evakuaciju.

Ministar je upozorio i na opću eskalaciju na Bliskom istoku: “Svaki dan je sve više država uključeno, pogođeno raketama s raznih strana.” Izrazio je nadu da će se situacija stabilizirati, ali upozorio na moguće posljedice ako do toga ne dođe. “Ako se sukob proširi diljem Bliskog istoka, to je vrlo blizu Europe.

Znamo u kakvom okruženju živimo i znamo što je bilo prije 35 godina, kakvi su sukobi započeli 90-ih godina i kakav smo agresorski, nametnuti rat prošli.

“Upravo iz tog razloga, naglasio je, gradi savezništva i veze s partnerima koji mogu pomoći ne samo u tehnologiji i naoružanju, nego i u obavještajnim podacima. “Neke izjave bi trebalo tri puta razmisliti prije nego se kažu u javnosti, jer neke stvari jednostavno nisu za javnost.”

Na pitanje je li tu i Francuska, s obzirom na savezništvo koje je ponudio Macron, ministar je potvrdio: “Između ostalog i Francuska. Imamo strateška savezništva s Njemačkom, Francuskom, Poljskom i Amerikancima.” No odmah je dodao važnu opasku iz osobnog iskustva: “Kad dođe do konflikta, imamo iskustvo iz 90-ih. Ostavljeni ste, uglavnom sami. Pomoći će vam se, ali vaše probleme morat ćete sami rješavati.” Savez ipak ima svoju vrijednost: “Mi dijelimo obavještajne podatke, tehnologije, znanja, pomažemo jedni drugima u naoružanju i svemu. Ali kad dođe do ugroženosti vaših granica, vi morate to rješavati sami.”

Retorika iz Srbije i sjećanje na 90-e

Na pitanje o retorici koja dolazi iz Srbije ministar je rekao: “Vučićeva politika je već godinama takva kakva je”, dodavši da Srbija intenzivno nabavlja ozbiljne borbeno-operativne sustave. “Ne kupuje ih da stoje na skladištu.”

Posebno je uznemirujućom ocijenio izjavu srpskog ministra da Hrvatska treba biti kažnjena oduzimanjem teritorija. “To je ministar u Vladi Srbije”, naglasio je Anušić. “Sjećam se 90-ih, slična retorika Miloševića, završilo je krvavim sukobom četiri, pet godina, puno života izgubljeno. Ne želim to više nikada.”

Ministar je bio emotivan kada je govorio o tome što nikada više ne želi vidjeti: “Ne želim nijednog hrvatskog vojnika u rat, nijedno dijete prognano, nijednog roditelja da dočeka dijete u kovčegu. Zato radimo ovo, ne napadamo nikoga.” Hrvatska je, podsjetio je, članica NATO-a i Europske unije, s jasno izborenom neovisnom politikom utemeljenom na vrijednostima Domovinskog rata.

Ministar je zaključio snažnom porukom o važnosti ulaganja u obranu. “Preozbiljno je vrijeme i preozbiljan je posao koji radimo da bismo pustili da se stvari događaju same od sebe. Moramo imati inicijativu, jer obrana je temelj svega. Bez obrane nemate ništa.”

Prisjetio se kako se prije deset godina o vojsci govorilo s podsmijehom, što će nam vojska, maknite to, ne trošite na njih. “Imali smo premijere koji su vojnicima doslovno uzimali dio obroka i smanjivali koeficijente na plaću. Da smo tada bili pametni i rekli, idemo kontinuirano pratiti tehnologije i osnaživati Oružane snage, danas ne bismo bili u trci s vremenom, ni mi ni cijela Europa.”

Danas je, kaže, situacija drugačija. A oni koji su bili najglasniji protiv vojske i sigurnosti, sada šute. Jer su shvatili da je stvar ozbiljna.” Završio je apelom: “Trebamo biti pametni, politički stabilni, imati prave ljude na pravim mjestima i raditi ono što moramo, a to je ulagati u obranu”.

Objava Ministar obrane Ivan Anušić u podcastu Morhologija: O početku temeljnog vojnog osposobljavanja, posjetu Izraelu i sigurnosnim izazovima pojavila se prvi puta na MORH.

Potpisan je ugovor za nabavu samohodnih haubica Caesar MK2 za Hrvatsku vojsku i Pismo namjere o nabavi poboljšanih sposobnosti zrakoplova Rafale za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Macron je izjavio da je područje obrane, stup odnosa dviju država.

Reporterka Dnevnika Nove TV Josipa Krajinović razgovarala je u Parizu s potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane Ivanom Anušićem.

“Radi se o ugovoru vrijednom 328 milijuna eura. Nije to samo 18 haubica, to je ukupno 90 raznih vozila i sustava koji prate te haubice. Od radarskih sustava, od sustava veze, od sustava logistike praćenja tih haubica. One stižu kod nas, obuka će se paralelno razvijati prije nego što one budu stigle”, kazao je Anušić.

“Posebno je problematičan sustav održavanja. I u ovom trenutku francuske haubice su nastavak naše strateške suradnje između Hrvatske i Francuske i kad govorim naravno i o drugim sustavima obrane koje smo kupovali od njih i koje ćemo kupovati”, napominje.

A što je s protuzračnom obranom srednjeg dometa? “Sustav protuzračne obrane srednjeg dometa je u fazi ugovaranja, pregovaranja i strateške studije koje naše Oružene snage rade, ta strateška studija je gotova, nakon te studije će se odlučivati o određenim punudama i određenim našim specifičnim potrebama, koji sustav nam najbolje nam koristi”

I to nam je prioritet, kaže ministar i dodaje: “Mi smo u ovom trutku opremljeni protuzračnim sustavima, ali kratkog dometa, no mi sada moramo nabavljati sustave srednjeg dometa”.

Hrvatski izvoz dronova dobra je izvozna priča, a na hrvatsko-francuskom forumu u ponedjeljak je bilo desetak tvrtki.

“Oni su nastavili svoje razgovore, nastavili svoje sastanke, sigurno sam da su oni dogovorili konkretniju suradnju, a ta suradnja već na jednoj razini i postoji”, rekao je ministar.

Što se tiče nabave naoružanja, evo što kaže ministar kako stojimo u odnosu na države iz okruženja: “Komentirati koliko susjedna država ima, koliko mi imamo u ovom trenutku, ne možemo i ne treba na takav način komentirati. Mi imamo našu strategiju. Mi smo u fazi modernizacije. Hrvatska se oprema i Hrvatska kontinuirano investira, ulaže i Hrvatska će to nastaviti raditi.”

“Modernizacija Hrvatske vojske i pravca Hrvatske vojske s istočne na zapadnu tehnologiju je u procesu. Danas je potpisano i pismo namjere, koje smo potpisali za opremanje Rafala. Ulaže se dosta novca, milijardu i 900 milijuna eura je ukupno ugovoreno i mi ćemo ta sredstva utrošiti”, istaknuo je.

“Sljedeće na redu za modernizaciju je Hrvatska rata mornarica i uskoro ćemo objaviti i javnost upoznati u kom smjeru idemo s nabavkom dviju korveta”, ističe.

Objavljeno: 8. prosinca 2025. Piše Josipa Krajinović/DNEVNIK.hr

Objava Anušić: “Te se haubice nisu pokazale onako kako se očekivalo od njih” pojavila se prvi puta na MORH.

Ulaganja u sigurnost i budućnost Hrvatske

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić gostovao je u novoj epizodi podcasta Morhologija te govorio o aktualnostima iz obrambenog resora, modernizaciji Hrvatske vojske i izazovima koji stoje pred zemljom.

Ministar je objasnio da ulaganja u modernizaciju Oružanih snaga RH iznose 1,9 milijardi eura te predstavljaju temeljnu komponentu strategije jačanja obrambenih sposobnosti države.

“Zašto 1,9 milijardi eura? To pitanje se često postavlja i sasvim je opravdano. Ova sredstva osigurana su kroz program SAFE, instrument za sigurnosne mjere za Europu koje Europska unija stavlja na raspolaganje zemljama članicama NATO-a i EU-a”, rekao je Anušić.

Naglasio je da ovaj iznos nije samo broj, nego ulaganje u sigurnost, vojne kapacitete i budućnost Hrvatske, uz povoljne kreditne uvjete, dug rok otplate do 40 ili 45 godina i mogućnost da se dio sredstava pretvori u bespovratnu potporu.

“Obrana i sigurnost nisu trošak, to je investicija u našu budućnost. Ako nemate sigurnost, ne možete očekivati rast gospodarstva. Sigurnost je osnova za razvoj svih sektora, od poljoprivrede do zdravstva, obrazovanja i industrije”, rekao je.

Prema njegovim riječima, stabilnost privlači investicije i zadržava mlade u Hrvatskoj.

“Sigurna Hrvatska znači sigurno društvo za naše građane, za našu djecu i buduće generacije. Ne smijemo dopustiti da zemlja postane nesigurna jer bi to utjecalo na sve sektore”, poručio je ministar.

Domaća industrija i nova era dronova

Ministar je istaknuo da je razvoj domaće vojne industrije važan dio modernizacije.

“Ulaganje u vojsku nije samo kupnja opreme iz inozemstva. Hrvatska ima sjajne tvrtke koje proizvode opremu za vlastite potrebe, ali i za vojske drugih zemalja članica NATO-a i Europske unije.”

Kao primjere naveo je osječku Orqu, DOK-ING, Končar, Đuro Đaković i Šestan-Busch, uz napomenu da domaća industrija sudjeluje i u međunarodnoj suradnji s Poljskom, Ukrajinom, SAD-om, Južnom Korejom i Slovenijom.

“Nema sumnje da naši partneri prepoznaju našu sposobnost u razvoju naprednih obrambenih sustava”, rekao je.

Govorio je i o dronovima koji su već u uporabi: “Da, naši dronovi su u uporabi kao i besposadne letjelice Bayraktar. Trenutačno nadziru hrvatski zračni prostor. Dronovi koje proizvodi Orqa nalaze se u operativnoj službi Oružanih snaga Republike Hrvatske. Prvi put su prikazani na vježbi održanoj prije dva mjeseca na Slunju, s demonstracijom borbenog djelovanja. Stalno su na našim poligonima, provode se ispitivanja i prati se njihov rad kako bi se provjerilo funkcioniraju li prema očekivanjima.”

Ukrajinske lekcije i jasna poruka javnosti

Dodao je da je Hrvatska među najsigurnijim zemljama na svijetu i da to smatra ključnim faktorom za napredak.

Proračun za obranu za iduću godinu iznosi 1,625 milijardi eura, a do 2035. Hrvatska mora dostići tri i pol posto BDP-a za obranu plus jedan i pol posto u skladu s dogovorom unutar Europske unije i NATO-a.

“Naš BDP kontinuirano raste i ta ulaganja neće narušiti stabilnost niti ugroziti druge sektore. Ulaganje u sigurnost ne znači zanemarivanje ostalih područja, nego postizanje ravnoteže”, rekao je.

Govoreći o međunarodnoj suradnji, ministar je izdvojio posjet Ukrajini i susret s predsjednikom Volodimirom Zelenskim.

Usporedio je trenutačnu situaciju u Ukrajini s iskustvima Hrvatske iz Domovinskog rata.

“Situacija na terenu u Ukrajini i iskustva koja smo imali tijekom Domovinskog rata ukazuju na brojne sličnosti. Razlozi ruske invazije podsjećaju na one koji su pratili ratne akcije JNA prema Hrvatskoj”, rekao je ministar i dodao da brutalnost ruskih napada podsjeća na postupanje JNA.

Istaknuo je hrabrost ukrajinske vojske: “Ukrajina se bori protiv jedne od najjačih vojski svijeta i postala je respektabilna vojna sila koja pokazuje snagu i spremnost da izdrži i pobijedi.”

Prema podacima ukrajinskog ministarstva obrane, dronovima se čini 80 posto ukupne štete na vojnoj opremi i ljudstvu. “Broj poginulih u Ukrajini svakodnevno pokazuje moć novih tehnologija u ratovima”, rekao je.

“Dronovi ne samo da uništavaju neprijateljske resurse, nego stvaraju i snažan psihološki pritisak na protivnika”, istaknuo je ministar.

S obzirom na komentare koji se u javnosti i dalje pojavljuju o odlasku hrvatskih vojnika u rat u Ukrajinu, ministar Anušić je iznio vrlo jasnu poruku: “Ne ide hrvatski vojnik u Ukrajinu, niti će ikada ići. To je potpuno jasno i tu nema odstupanja.”

Istaknuo je da uvođenje vojnog roka nema nikakve veze s takvim tvrdnjama. “To nije istina. Ne ide nitko u Ukrajinu”, ponovio je.

Objasnio je i kontekst svojeg posjeta Kijevu, naglašavajući da nije riječ ni o kakvom ratnom angažmanu, nego o stjecanju potrebnih znanja.

“U Kijev sam otišao zbog njihova vojnog iskustva, njihove obrambene industrije i znanja koje možemo primjenjivati. Ondje se vodi rat koji je preslika suvremenog ratovanja. Ovo je novo, moderno ratovanje, a Ukrajinci o tome imaju vrhunsko iskustvo”, rekao je ministar.

Upozorio je i na sigurnosne prijetnje koje se prelijevaju na Europu, uključujući ruske dronove koji su povrijedili zračni prostor Poljske i drugih zemalja u okruženju Ukrajine te hibridne napade iz Rusije. “Hrvatska je već nekoliko puta bila meta takvih napada, uključujući pokušaje narušavanja naše kibernetičke sigurnosti.”

Zbog toga smatra važnim nastaviti ulaganja u modernizaciju obrambenih kapaciteta.

Povratak obuke i nova generacija vojnika

Ministar je govorio i o uvođenju temeljnog vojnog osposobljavanja, ukinutog 2007., koje se vraća kao obvezna služba.

“Za razliku od dragovoljnog služenja na koje se odazivao manji broj ljudi, temeljno vojno osposobljavanje bit će obvezno. Velika većina u Saboru podržala je ovu inicijativu”, rekao je.

Naveo je rezultate ankete među mladima: “Od 13 000 mladih koji će biti pozvani, 62 posto podržava uvođenje obveznog osposobljavanja, a 65 posto će se odazvati pozivu.”

Obuka počinje 2026. i trajat će dva mjeseca. “Iako neki smatraju da bi trebala trajati duže, ovo je optimalno rješenje koje omogućuje brzo usvajanje potrebnih vještina”, rekao je.

Naglasio je da sustav neće sadržavati političku indoktrinaciju poput one iz bivše JNA.

“Obuka će biti usmjerena isključivo na vojnu izobrazbu. Uvođenje dronova bit će nova dimenzija, jer će vojnici imati priliku učiti upravljanje dronovima i njihovu uporabu na terenu”, istaknuo je ministar.

Obuka uključuje i vještine preživljavanja, prvu pomoć i druge potrebne kompetencije.

Na kraju je poručio da modernizacija Oružanih snaga nije samo ulaganje u vojsku, nego i u sigurnost i budućnost države: “Sigurna Hrvatska temelj je za bolju budućnost svih naših građana, naše djece i budućih generacija.”

Objava Hrvatska ubrzava modernizaciju: Anušić o ulaganjima, dronovima i obrani pojavila se prvi puta na MORH.

Vjesnikov neboder je gotova priča, vojska spremna pomoći

Komentirajući požar koji je u potpunosti uništio napušteni i zapušteni Vjesnikov neboder Ivan Anušić je istaknuo da vatrogasci tijekom samog požara nisu zatražili pomoć Oružanih snaga, no podsjetio je da je vojska, kao i u svim prijašnjim krizama, potresima, poplavama i velikim požarima – uvijek na raspolaganju.

– U trenutku gašenja nije zatražena nikakva pomoć od strane vatrogasaca, ali naravno, ako bude potrebno, vojska će biti spremna kao i uvijek dosad, rekao je Anušić. Dodao je da je Vjesnikov neboder godinama bio zapušten i neodržavan, te da se sada vidljivo naplaćuju godine zanemarivanja. Ako je cijela zgrada gorjela, a jest, teško će se moći obnoviti. Mislim da je za Vjesnik sada gotova priča, poručio je.

‘Vukovar nosi posebnu težinu’

U danima obilježavanja žrtve Vukovara i Škabrnje, Anušić se prisjetio važnosti ta dva simbola hrvatske obrane. Počast Vukovaru je počast svim žrtvama Domovinskog rata, ali Vukovar je Vukovar, rekao je Anušić. Podsjetio je da je grad tri mjeseca odolijevao opsadi, dajući ostatku zemlje vrijeme za organizaciju obrane, a pritom su ondje uništene udarne snage JNA i pobunjenih Srba.

– Najveći zločini, prema civilima, vojnicima i ranjenicima, počinjeni su upravo u Vukovaru. On točno zato nosi posebnu težinu – rekao je ministar te istaknuo da je Kolona sjećanja jedan od najsnažnijih izraza zajedništva i poštovanja prema žrtvama, koje Hrvatska ne smije zaboraviti.

‘Srbija zna gdje su grobnice, ali nema suradnje’

Anušić je u nastavku razgovora naglasio da Hrvatska i danas traga za još 1740 nestalih osoba, a obitelji već desetljećima čekaju barem anonimnu informaciju o lokacijama masovnih i pojedinačnih grobnica. Dodao je da Ministarstvo hrvatskih branitelja, Ministarstvo unutarnjih poslova i Državno odvjetništvo stalno rade na pronalasku novih lokacija, no proces je spor.

Anušić je otvoreno poručio da je suradnja sa Srbijom izrazito slaba, iako postoje dokumenti koji jasno govore o tome gdje su žrtve pokopane. Naglasio je da su masovne i pojedinačne grobnice ključni dokazi o načinu na koji su počinjeni zločini nad civilima i braniteljima, što je razlog zbog kojeg određeni krugovi u Srbiji koče postupke.

– Prema mojim saznanjima, oni dobro znaju gdje su ukopani. Postoje protokoli o ukopima, ali i protokoli o izmještanjima grobnica, pa čak i višestrukim izmještanjima. Sve s ciljem da se posmrtni ostaci ne pronađu, rekao je.

Na pitanje može li netko iz Srbije ipak pronaći snage i savjesti da napokon progovori, Anušić je rekao: “Nadam se da će proraditi savjest. Nadam se i da će u Srbiji doći do promjena koje će omogućiti normalizaciju odnosa”.

‘Ne znam gdje vide te naciste, zna se kome to odgovara’

U nastavku emisije Anušić se osvrnuo na društvene napetosti i podjele koje su prethodile Danu sjećanja. Rekao je da takve tenzije sigurno ne koriste građanima, ali, kako kaže – “koriste onima koji ne žele stabilnu Hrvatsku. Onima kojima ne odgovara da Hrvatska bude normalna, demokratska i uređena zemlja”.

Naglašava da pojedine organizacije – ne nužno političke stranke – sustavno pokušavaju destabilizirati zemlju i nametati narativ da je Hrvatska ‘profašistička’ i da se ‘revitalizira ustaštvo’.

– Ne znam gdje oni vide te silne ustaše, fašiste i naciste u Hrvatskoj. Mi smo demokratska i tolerantna zemlja, nacionalne manjine ovdje imaju prava kakva često nemaju ni u svojim matičnim državama, rekao je Anušić. Dodao je kako takvi narativi štete Hrvatskoj i nisu utemeljeni na činjenicama, ali opstaju zato što nekim akterima odgovara stalno izazivanje podjela.

Dotaknuo se i vlastite izjave da ustaški poklič “ZDS treba poslati u muzeje, na što je dodao da isto vrijedi i za jugoslavensku “trojnu petokraku”. Naglasio je kako “ne možemo 2025. godine živjeti u temama iz Drugog svjetskog rata. Napomenuo je da Hrvatska danas ima posve druge izazove – sigurnosne, političke i geostrateške – te da se društvo mora okrenuti budućnosti.

Anušić upozorava da se u oči obilježavanja tragedije Vukovara i Škabrnje pojavljuju “izložbe i provokacije” koje nisu slučajne, nego imaju jasnu svrhu.

– Moramo biti spremni na provokacije i imati jasan odgovor, ali ne smijemo upasti u zamku nasilja, razračunavanja ili metoda koje nisu prihvatljive. Neki su shvatili demokraciju kao anarhiju. Misle da mogu govoriti što god žele, vrijeđati žrtve, Domovinski rat i temelje hrvatske države, rekao je.

U zaključku je istaknuo da Hrvatska mora postati otpornija na političke i ideološke pritiske izvana i iznutra.

‘Do 2028. stiže nova oprema, najveći proces opremanja u povijesti’

Anušić je zatim govorio o velikom ciklusu modernizacije Hrvatske vojske, ističući da su u tijeku četiri strateške nabave – tenkovi Leopard, protudronska zaštita, francuske haubice i kamioni Tatra. Ukupna vrijednost projekata iznosi nešto manje od dvije milijarde eura. Naglasio je da je riječ o povijesno velikom financijskom ulaganju, ali da Hrvatska sama neće snositi najveći dio troška.

– Skoro milijardu i 700 milijuna eura dolazi iz europskih fondova. To je novac iz programa Europske unije koji nam omogućuje nabave koje su trenutačno najpotrebnije za Oružane snage, rekao je ministar.

Prve isporuke Tatri očekuju se već krajem ove godine, dok bi protudronski sustavi, dva stacionarna i dva mobilna – trebali stići vrlo brzo. Haubice i Leopardi također bi trebali doći prije 2028., a do te bi godine trebala biti završena isporuka i HIMARS-a te dodatnih helikoptera Black Hawk.

– Hrvatska vojska će do 2028. biti potpuno opremljena tim sustavima. A uz ove najzvučnije nabave, u tijeku su i brojni drugi projekti, uključujući podizanje spremnosti Rafalea na razinu F4 – dodao je.

Ministar je potvrdio da je modernizacija protuzračne obrane jedan od ključnih koraka koji je već u procesu pregovora. Posebno je istaknuo da se hrvatska obrambena industrija snažno uključuje u sve procese opremanja.

– Imamo više od 140 tvrtki koje proizvode opremu i naoružanje. Šest ili sedam njih ubrajamo među velike. Uključeni su u realizaciju ovih projekata, a mi želimo ne samo kupovati, nego i razvijati našu industriju. To je važno i za obranu i za gospodarstvo, rekao je.

‘Da Brodosplit nije raskinuo ugovor – mi bismo ga raskinuli’

U završnom dijelu razgovora Anušić se dotaknuo Brodosplita i gradnje vojnih obalnih brodova. Podsjetio je da je brodogradilište raskinulo ugovor s MORH-om, ali je jasno dao do znanja da bi država to ionako učinila. Dodao je kako je “podnošenje kaznenih prijava manevar kojim se pokušava prikazati da je Brodosplit oštećen, a realnost je potpuno drugačija”.

Jedan brod, OOB Umag, dovršen je i predan prema ugovoru iz 2014. godine. Preostala tri završena su tek 40–45 % i ostavljena za dodatno pregovaranje. Neovisni vještaci procijenili su da bi dovršetak stajao oko 32–34 milijuna eura, no Brodosplit je, kaže ministar, tražio 15–20 milijuna više.

Dodao je kako su preostala tri broda trenutačno u postupku pravnog osporavanja upisa vlasništva te da će MORH nastojati preuzeti brodove i dovršiti ih s drugim brodogradilištima. Postoji i mogućnost da se njihova dovršetka poveže s većim projektom nabave dviju korveta.

– Nekoliko ponuditelja već je iskazalo interes da u sklopu gradnje korveta dovrše i ova tri broda, zaključio je Anušić.

Cijelu emisiju “A sada Vlada” pogledajte na poveznici

Objavljeno: 19. studeni 2025. HRT Vijesti| Autor: D.M./HRT

Objava Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić gostovao u emisiji “A, sada Vlada” pojavila se prvi puta na MORH.

Ministar obrane Ivan Anušić kazao je da će prvi ročnici u vojarne doći u siječnju.

• Ne vidim razlog da zakon ne bude izglasan u petak. Čim se to dogodi, krećemo s liječničkim pregledima i pozivima. Vjerujem da će prvi ročnici u siječnju 2026. biti u vojarnama u Kninu, Slunju i Požegi, rekao je, dodavši kako se planira osposobljavanje do 3000 vojnikinja i vojnika u prvoj godini provođenja TVO-a.

Nakon toga, naglasio je, “slijedi povećanje, a krajnji cilj je obuka 4000 tisuće vojnika godišnje”.

• Oni bi zadovoljavali potrebe pričuve i djelatnog vojnog sastava Oružanih snaga Republike Hrvatske, ustvrdio je.

Ministar se osvrnuo i na vještine koje bi ročnici trebali usvojiti.

• Bit će upoznati s novim tehnologijama i iskustvima. Upravljat će FPV dronovima, vježbati na simulatorima te naučiti kako se zaštititi od kibernetičkih prijetnji, naglasio je.

Istaknuo je i da će ročnici naučiti kako pružiti prvu pomoć sebi i suborcima.

• Tu je i obuka samoobrane, taktike preživljavanja i sve ono što moderne oružane snage imaju u svom programu obuke, dodao je.

“Dronovi preuzimaju primat, ali ne donose prevagu”

Kako je naglasio Anušić, iako dronovi preuzimaju primat u modernom ratovanju, tek u kombinaciji s dobrima vojnicima donose prevagu.

• Hrvatska se tu stavlja na poziciju vodeće nacije unutar Europske unije kada je riječ o proizvodnji i distribuciji. Dronovi preuzimaju primat, ali nisu samo oni ti koji donose prevagu. Prevagu donose i vojnici i tehnologija, rekao je.

Upitan jesu li dva mjeseca dovoljna za obuku, odgovorio je potvrdno.

• Da smo se odlučili za šest mjeseci, rekli bi da je to previše, pa bi to trebalo smanjiti na tri. Da smo predložili tri mjeseca, opet bi rekli da je previše pa upitali zašto ne uzmemo dva. Postoji okvir u kojem se u dva mjeseca može obučiti ročnike za sve navedene vještine. Nakon toga, ako netko od ročnika želi postati profesionalac, on će se specijalizirati, kazao je.

Osvrnuo se i na kritike oporbe koja tvrdi da pojedine beneficije diskriminiraju one koji neće sudjelovati u temeljnom vojnom osposobljavanju.

• Netko tko se odluči obući uniformu i uzeti pušku te biti na raspolaganju Oružanim snagama do svoje 55. godine, mora imati bolje uvjete od onoga koji kaže da to ne želi. Onaj tko je odlučio izložiti sebe opasnosti, mora biti potaknut beneficijama, ustvrdio je Anušić.
• Priziv savjesti je ustavna kategorija, to smo puno puta ponovili. Nitko neće prisiljavati nekog da nosi uniformu i naoružanje, ali ako se netko poziva na priziv savjesti, bit će upućen na drugo mjesto i neće morati oblačiti uniformu, niti prolaziti obuku, dodao je.

“Dronovi u Ukrajini čine 80 posto svih gubitaka ljudstva i mehanizacije”

Ministar je komentirao i ulogu Hrvatske unutar Europske unije i NATO-a, naglasivši kako bi dronovi trebali postati zaštitni znak hrvatske obrambene industrije.

• Proizvodimo oko 200 tisuća komada vrhunskih FPV dronova koji su u potpunosti proizvod uma, ruku, znanja, softwarea i hardwarea iz Hrvatske. Niti jedan dio nije kineski ili onaj koji Hrvatska ne može proizvesti, rekao je.

Istaknuo je kako Hrvatska vrlo brzo može povećati proizvodnju na 500 tisuća komada.

• FPV dronovi u ovom trenutku na bojištu u Ukrajini čine 80 posto svih gubitaka ljudstva i mehanizacije, dodao je Anušić.

Objavljeno 22. listopada 2025. | VIJESTI /HRT | Autor: B.B.B./Dnevnik/HRT

Objava Anušić: Ročnici će učiti o kibernetičkoj sigurnosti, upravljati FPV dronovima pojavila se prvi puta na MORH.

Zašto je tako važno da Hrvatska pokaže praktički sve što ima od ljudstva i naoružanja?

Mimohod se u Hrvatskoj ne događa svake godine. Od zadnjeg je prošlo deset godina i došlo je vrijeme da pokažemo što smo od 2015. godine do danas učinili u pozitivnom smislu, u opremanju, sposobnostima i vještinama Oružanih snaga RH. To je i poruka našim saveznicima, ali i svima onima koji bi Hrvatsku eventualno mogli doživljavati kao plijen, kao što je to bilo 1990-ih godina. Sposobnosti naših oružanih snaga su vidljive i jasne, one su medijski više puta predstavljene hrvatskoj, europskoj, pa i svjetskoj javnosti. U današnjoj geopolitičkoj situaciji sigurnost je jedan od prioriteta svih članica NATO-a, pa tako i Hrvatske, i u tome je i smisao ovogodišnjeg mimohoda. Naravno, povod je 30. obljetnica VRO Oluje, ali i 30. obljetnica akcije Bljesak kao i 35 godina hrvatske državnosti. Mimohod je u spomen i vječnu zahvalnost svima koji su položili svoje živote za Hrvatsku.

Nakon 2000. imali smo jedno dulje sušno razdoblje kada je riječ o ulaganju u obranu. Možete li usporediti sadašnje stanje Oružanih snaga s onim kakvo je bilo za zadnjeg mimohoda, 2015. godine?

Da, nakon 2000. započelo je, i politički i na svaki drugi način, vrijeme u kojem se Hrvatska vojska sustavno zanemarivala. Bilo je to svakako loše razdoblje za Oružane snage i trajalo je punih 16 godina, u kojima je vojska i kadrovski i infrastrukturno nazadovala. Tek 2016. godine počinje se ozbiljno opremati i modernizirati OS RH, da bismo danas imali oružane snage koje su puno, puno snažnije, opremljenije i spremnije nego prije deset godina. I koje su sposobne za sve zadaće koje se stavljaju pred njih u novim okolnostima. Jako puno se ulagalo u opremu u zadnjem desetljeću, spomenut ću samo nabave u zadnjih nekoliko godina, od Rafalea, Black Hawkova i Bayraktara, kad govorimo o kopnenoj vojsci, nabavljamo najmodernije tenkove Leopard, haubice Caesare, Bradleyji su već tu… Govorimo i o sustavima protuzračne obrane, radarskim sustavima, FPV dronovima, i da ne zaboravimo Hrvatsku ratnu mornaricu, za koju je započeo proces nabave dviju korveta. Sve u svemu, razlika u odnosu na 2015. godinu je velika, i u opremljenosti i u obrambenom proračunu, općenito u smjeru obrambene politike tadašnje i aktualne vlade.

Dosta je spekulacija oko nabave korveta, govori se kako je izvjesno da se ide prema Turskoj?

Ne ide se ni prema kome. Spekulacije koje se prenose u medijima vrlo su nekorektne i neprofesionalne, rekao bih i maliciozne, jer smo mi zatražili i dobili ponude iz više zemalja i one se sada analiziraju. Ključni kriteriji, uz naravno cijenu, kojima ćemo se voditi pri odabiru su brzina isporuke i mogućnost izgradnje jedne od tih ili obje korvete u hrvatskim brodogradilištima. Naravno, od iznimne je važnosti i sposobnost te korvete u borbenom smislu.

Kad je riječ o opremanju vojske, veliku je pozornost ovih dana privukao sporazum predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i američkog predsjednika Donalda Trumpa. Čini se da se EU tu obvezao i na određenu nabavu američkog naoružanja i opreme. Znate li o čemu se točno radi?

Kad govorimo o tom sporazumu, dobro je što su trgovinske napetosti između SAD-a i EU otklonjene i da se ekonomije mogu usmjeriti na budućnost. Kao ministar obrane u ovom trenutku nemam niti mogu imati saznanja o detaljima onoga što je dogovoreno i kako će se taj sporazum dalje razvijati. Ono što je već sad jasno definirano jest to da smo svi jedinstveni u potpori Ukrajini i njezinoj borbi za neovisnost i teritorijalnu cjelovitost. Od toga neće odustati, kao što vidimo, ni SAD kao ključna članica NATO-a ni Europska unija i ne isključujem da se dio dogovora između predsjednice Europske komisije i američkog predsjednika odnosi i na pomoć Ukrajini.

Neovisno o tome što jesu ili nisu dogovorili Von der Leyen i Trump, mi smo se obvezali na povećanje ulaganja u obranu na pet posto BDP-a do 2035. godine. Od toga bi 3,5 posto trebalo ići konkretno na vojsku, a 1,5 posto se odnosi na infrastrukturu vezanu uz obranu. O čemu se zapravo radi?

Radi se o infrastrukturi koja se koristi u mirnodopskom vremenu, koja je nužna u smislu sigurnosti vezane uz potencijalne elementarne nepogode i slično, odnosno o ulaganjima povezanima sa sigurnošću i obranom. No, u trenutku potencijalne mobilizacije, u slučaju nestabilnosti i sigurnosnih ugroza, tu će infrastrukturu koristiti vojska, odnosno NATO. Tu tako spadaju prometni koridori, zračne, morske ili riječne luke i sl. U tu infrastrukturu spadaju i sustavi nužni za kibernetičku sigurnost, ne samo za vojne nego i za civilne sustave. Sjetimo se samo slučajeva hakiranja KBC-a Rebro koji su stvorili probleme u funkcioniranju bolnice. Općenito, tu spadaju sustavi civilne zaštite, infrastruktura koja se koristi u slučaju potresa, epidemija, poplava, požara itd.

Sve to ulazi u taj “dual use” i zato je tih 1,5 posto dobra stvar, jer nekako je civilna komponenta sigurnosti zanemarena. Pogledajte atomska skloništa koja su 1991. i 1995. godine bila u upotrebi. U Osijeku i drugdje u Hrvatskoj gdje se ratovalo, ljudi su živjeli u tim skloništima, djeca su tamo bila, izlazilo se tek nekoliko puta dnevno do stana kako bi se nešto uzelo i vraćalo se u sklonište. Ta su skloništa danas ili zapuštena ili su u njima sportski klubovi, skladišta i sl. I takva infrastruktura ulazi u tih 1,5 posto BDP-a. Međutim, Hrvatskoj su u ovom trenutku u fokusu prvenstveno prometni koridori, jer transportni koridori NATO snaga idu preko Hrvatske. I tu ću se moći koristiti taj novac, od luka do željezničkih i cestovnih koridora koji će se prilagođavati vojnoj upotrebi.

Može li taj novac ići u, recimo, širenje bolničkih kapaciteta?

Može. I proširenje bolničkih kapaciteta i gradnju novih bolnica. Znam da se postavljaju pitanja o povećanim izdvajanjima za obranu, ali moramo znati da smo mi već na dva posto BDP-a, da bismo do 2030. trebali biti na tri posto, a tih 3,5 posto trebamo dostići do 2035. godine.

Hrvatska je među članicama EU koje su zatražile aktiviranje klauzule o odstupanju od fiskalnih pravila koja omogućuje povećanje potrošnje države do 1,5 posto BDP-a ako se taj novac potroši za obranu. Kada planiramo trošiti taj novac?

Bit će stvar procjene i odluke hoćemo li koristiti tu mogućnost. U ovom nam trenutku ne treba. Povećanjem proračuna za obranu dinamikom koju sam vam upravo opisao, Hrvatska to u ovom trenutku može isfinancirati i to je dobra vijest – hrvatsko gospodarstvo je stabilno, raste i može pratiti ovaj rast izdvajanja za obranu i opremanje vojske. Dakle, što se tiče klauzule koja omogućuje dodatno zaduživanje, ono nam u ovom trenutku doista ne treba, ali ako se s vremenom ukaže potreba, odluku o tome donijet će Vlada.

S druge strane, svi ti instrumenti otvaraju nove mogućnosti i za hrvatsku obrambenu industriju. Vi ste najavili određene zakonske izmjene koje bi joj trebale olakšati investiranje. O čemu se konkretno radi?

Riječ se prvenstveno o smanjenju birokracije i administracije, ubrzavanju procesa i smanjivanju svih procedura koje dovode do toga da netko želi investirati u proizvodnju naoružanja, streljiva ili opreme. Taj posao zbog svoje prirode ima neke specifične, duge i otežane procedure. E, to je ono što u ovom trenutku trebamo mijenjati, prije svega kroz koordinaciju s drugim ministarstvima, jer razvoj ovih investicija ne ovisi samo o MORH-u, u njega su uključeni i drugi resori, praktički cijela Vlada. A kada konkretno govorimo o povećanju domaće proizvodnje i našeg pozicioniranja kao nekog tko bi unutar EU i NATO-a trebao biti specijaliziran za određenu proizvodnju, mi već sada imamo nekoliko profiliranih tvrtki kojima treba dati dodatni poticaj. To su svakako HS Produkt, Šestan-Busch i DOK-ING. Tu sam nabrojio samo tri najveće, koje u u ovom trenutku imaju ozbiljne sporazume i ugovore s europskim i svjetskim vojskama i partnerima kao što su Rheinmetall i neke druge svjetski poznate tvrtke.

Naše tvrtke s njima rade, izdvojio bih i Orqu, koja proizvodi u potpunosti hrvatski proizvod koji se pokazao kao izuzetno učinkovito, relativno jeftino i vrlo moderno sredstvo bez kojeg je ratovanje u ovom trenutku nezamislivo. Ratovi se danas vode bespilotnim letjelicama i dronovima, a upravo Orqa proizvodi FPV dronove, koji su 100-postotno hrvatsko znanje i tehnologija i proizvode se potpuno u Hrvatskoj. Mi smo se unutar EU i NATO-a postavili kao zemlja koja je spremna preuzeti vodeću ulogu u proizvodnji tih, tzv. malih dronova, kojih Orqa sada godišnje proizvede 150.000. Vrlo brzo je moguće podići njihovu proizvodnju do pola milijuna, a onda u idućim godinama možemo govoriti i o milijunima. Orqa je to spremna učiniti i ona već posluje s mnogim zemljama u svijetu. To je znanje i tehnologija koju Hrvatska želi ponuditi svojim saveznicima i u tom smislu želimo biti podrška, ne samo Orqi nego i ostalim hrvatskim tvrtkama s područja obrane, poput već spomenutih HS Produkta, Šestan-Buscha i DOK-ING-a…

Želimo profilirati hrvatsku vojnu industriju kao jednu novu granu, prije svega unutar Hrvatske, jer se radi o izuzetno profitabilnoj industriji, a onda i prema članicama EU i NATO-a. Jer, ne treba zaboraviti, Hrvatska ima određena znanja iz Domovinskog rata, određena iskustva i ljude, svoju pamet. Imamo sveučilišta i znanstvene centre koji rade na tome i u tome je naša specifičnost. Jako puno smo napravili po tom pitanju i želim da Hrvatska u budućnosti bude i gospodarski ojačana kroz vojnu industriju. Ta industrija je u ovom trenutku u ogromnom zamahu, a mi imamo proizvode koji mogu konkurirati svjetskima. I tu vidim priliku za Hrvatsku. Dakle, radimo na partnerstvima koja će osigurati da se novac koji je kroz sve ove programe namijenjen jačanju kapaciteta obrane usmjeri u kupnju hrvatskog proizvoda, da se kroz te programe distribuira upravo naš proizvod. Na tome je fokus.

Dobro, novac je tu, tehnologija je tu, da vidimo što je s ljudima. Kad je, prije 30 godina, krenula Oluja, Hrvatska je bila u stanju dići između 200 i 250 tisuća ljudi. Danas je to nezamislivo?

Hrvatska je tada bila u ratu, na snazi je bila određena ograničena mobilizacija i mislim da smo u tom trenutku pod oružjem imali 220.000 ljudi. Manje-više to su bili dragovoljci i tada se, zapravo, pokazalo što hrvatski narod jest, da u najtežim trenutcima ima znanje i sposobnost da obrani sebe i svoju državu. Iz tog iskustva, naravno, učimo i danas, a kada govorimo o današnjem statusu i broju naših vojnika u OS RH, vi znate da je Hrvatska svojim strategijama odlučila da naše oružane snage neće više biti 40, 50 ili 100 tisuća vojnika, jer nema potrebe za tim, nego će to biti jedna manja, kompaktna, obučena i efikasna, dobro opremljena vojska. U ovom trenutku radimo na popunjavanju broja kako vojnika tako i časnika i dočasnika i, kako je započelo, ovom dinamikom ćemo u iduće dvije ili tri godine u potpunosti popuniti kapacitete koje smo si zadali kad je riječ o djelatnom sastavu.

Interes za služenje u Oružanim snagama se udvostručio, više nego dvostruko je više onih koji dolaze na dragovoljno služenje vojnog roka, koji se onda odlučuju i za djelatnu vojnu službu, za karijeru u vojsci. I to se nije dogodilo slučajno, nego kao rezultat aktivnosti Vlade i MORH-a. Znatno smo povećali plaće (vojnicima u prosjeku 40 posto), ulažemo u opremu i naoružanje i u infrastrukturu i nastavit ćemo ulagati. Prijedlozi zakona, koji su prošli prvo čitanje u Saboru, govore o vraćanju temeljnog vojnog osposobljavanja, ali i o odredbama koje će olakšati i omogućiti još kvalitetnije i bolje uvjete za pripadnike OS RH, poput kvalitetnijeg stambenog zbrinjavanja. Uz to, naravno, radimo i cjelogodišnju kampanju s ciljem popularizacije vojnog poziva i to je također urodilo plodom. Sve ide u dobrom smjeru i, kao što sam rekao, za dvije do tri godine bit ćemo u potpunosti popunjeni svim onim ljudima koje u trenutačnom ustrojstvu OS RH trebamo.

Imate li konkretne procjene koliko bi mladića s primjenom zakona moglo biti pozvano na zdravstveni pregled za vojsku? Hoće li obveza vojnog roka osigurati dovoljan broj ljudi i u pričuvi?

Prvi zdravstveni pregledi će biti krajem ove godine, a prvi vojnici u vojarnama početkom iduće. To je nekakav, rekao bih, komforni rok koji smo si zadali, ali moguće je da će sve to biti odrađeno i brže, jer bi zakon trebao biti raspravljen u drugom čitanju i donesen u rujnu ili listopadu. Nakon toga se ide na određene pravilnike koji će uskladiti određene procedure i mi nakon toga šaljemo pozive za prve zdravstvene preglede. Godišnji potencijal je otprilike između 17 i 19 tisuća mladića, ne računajući one koji se već sada dragovoljno prijavljuju iako nemaju zakonsku obvezu, a među kojima je i dosta djevojaka. Radili smo anketu među 13.000 mladića koji navršavaju 18 godina i koji će biti u obvezi služenja temeljnog vojnog osposobljavanja. Oko 62 posto njih reklo je da podržava temeljno vojno osposobljavanje, a od tih 62 posto, 67 posto se izjasnilo da će otići i na služenje.

Znači, govorimo o dosta velikom broju i dosta pozitivnom stavu i računamo da ćemo s tim brojkama potpuno pokriti i naše potrebe u pričuvnom sastavu. Naš je cilj da temeljno vojno osposobljavanje godišnje prođe oko 4000 mladića i djevojaka, dio kojih će se na kraju odlučiti i za karijeru u vojsci. Kao što sam rekao na početku, taj interes je već porastao i sad imamo i do 300-tinjak onih koji se dobrovoljno javljaju na vojno osposobljavanje, što je zapravo značajan porast u odnosu na ono što smo imali prije koju godinu. I, naravno, tu ne treba zanemariti ni činjenicu da imamo niz generacija koje nisu prošle nikakvu obuku, čak 300.000 osoba, odnosno 17 generacija otkad je ukinut vojni rok 2008. godine. Oni koji su prošli vojnu obuku polako pune 55 godina, što je gornja granica za pričuvu, tako da ćemo sada riješiti i taj problem i temeljito popuniti potrebe, kako u djelatnom sastavu tako i u pričuvi.

O novom zakonu i aktivaciji obveznog vojnog roka govori se već jako dugo. Zašto nam je toliko dugo trebalo da ga donesemo?

Riječ je o zakonu koji je nemoguće jednostrano donijeti. Trebalo ga je uskladiti i unutar Vlade i s predsjednikom države, a mi smo u zadnjih godinu dana imali izbore, prvo parlamentarne pa europske, predsjedničke i na kraju i lokalne. Nismo htjeli opterećivati ovaj zakon izborima, jer bi u okolnostima izbornih kampanja zasigurno percepcija tog zakona bila drukčija. To je sada vidljivo i iz ovog prvog čitanja, kada smo vidjeli da je i SDP, kao najveća opozicijska stranka, bio konstruktivan u raspravi i podržao uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja. To mi je drago jer se prvenstveno radi o zakonu koji se tiče sigurnosti i budućnosti Hrvatske, ne pojedinačnih političkih opcija ni partikularnih interesa. Upravo zato smo čekali s procedurom. Sada ispred sebe imamo period od gotovo tri godine u kojem neće biti nikakvih izbora pa ni donošenje zakona neće biti opterećeno izbornim kampanjama, već isključivo potrebom da se donese i da se omogući vraćanje temeljnog vojnog osposobljavanja.

Lani, pa još i početkom ove godine, bili su vrlo napeti odnosi između Vlade i predsjednika države. Tada ste govorili da zakonom treba precizirati ovlasti predsjednika kao vrhovnog zapovjednika kako njegove odluke ne bi opterećivale funkcioniranje vojske. U međuvremenu ste od toga odustali. Znači li to da se zapravo radilo o nekakvom predizbornom “mamcu” za birače?

Nije to bio nikakav mamac, bila je to politička rasprava, takva kakva je bila. Moramo biti svjesni trenutačne geopolitičke situacije, krize koja je počela ruskom agresijom na Ukrajinu, ali se prelijeva i izvan njihovih granica. Hrvatska i u svom okruženju ima potencijalno krizna područja, kao što su Kosovo ili BiH, i ta nas činjenica usmjerava u daljnju komunikaciju, u kojoj ne bi trebalo biti nesporazuma. Koordinacija između Vlade i predsjednika RH je važna, a kad govorimo o OS RH, svi dionici u tom procesu imaju svoju ulogu i moraju u datom trenutku odluke donositi zajednički, u interesu i Oružanih snaga i Republike Hrvatske. Osobno mi je drago da nemamo otvorenih sukoba. Zakon se mijenja isključivo zbog temeljnog vojnog osposobljavanja, a i predsjednik RH je podržao TVO, što nije bio slučaj prije godinu i pol dana. U ovim okolnostima nemamo prostora za političko prepucavanje i nadam se da više nećemo imati takvih situacija.

Milanović, zajedno s oporbenom ljevicom, zaziva žurno priznanje Palestine, u kojoj vlada nezapamćena humanitarna kriza. Vlada je reagirala priopćenjem iz kojeg baš i nije posve jasno kakvog je stava u vezi s tim pitanjem. Mislite li vi da Hrvatska treba priznati Palestinu?

Nema nikakve dileme da je zaštita civila i humanitarna pomoć nešto što se mora osigurati u Palestini i jasno da svi moramo uložiti napor da se to osigura dok se ne riješi krizna situacija između Izraela i Palestine. A što se tiče priznanja Palestine, to je političko pitanje koje će Vlada rješavati u koordinaciji s Europskom komisijom jer bi bilo dobro da se stavovi usklade na europskoj razini. A, dakako da je u međuvremenu nužno pratiti situaciju i dati sve od sebe kako bi se tim ljudima pomoglo i kako civili, žene i djeca, ne bi stradavali, kako od granata tako i od gladi. I to je razina do koje ja kao ministar u ovom trenutku mogu komentirati.

Jeste li o tome raspravljali u HDZ-u?

To je tema o kojoj se razgovara na razini Vlade i na diplomatskoj razini.

Veliku je pozornost privuklo vaše pojavljivanje na Thompsonovu megakoncertu na zagrebačkom Hipodromu. Tamo ste na Thompsonov “za dom” uzvratili sa “spremni”, što ste odmah javno i priznali. Drugi visokopozicionirani HDZ-ovci, poput Jandrokovića ili Nikole Mažara, nisu htjeli odgovoriti na to pitanje, iako tvrde da u ZDS-u u sklopu “Bojne Čavoglave” nema ničeg spornog. Kako to komentirate?

Ne bih komentirao nikoga osim samog sebe i svojih motiva. Iako sam o svemu tome već sve rekao, ponovit ću još jednom. Radi se o pjesmi koja nam je ranih 1990-ih donosila ohrabrenje, dala nam je moral i snagu u izuzetno teškim vremenima, kada je trećina države bila okupirana, kada smo bili vojno oslabljeni i prisiljeni boriti se protiv nadmoćnog neprijatelja. Mi smo tu i niz drugih naših pjesama slušali preko onih malih tranzistora u rovovima dva metra ispod zemlje, iz njih smo crpili snagu i hrabrost. I u konačnici obranili Hrvatsku. I zato ni danas ne vidim kako bih “Bojnu Čavoglave” promatrao ikako drukčije nego isključivo u tom kontekstu. Nakon svih ovih godina ne mogu sporiti ono što nam je tada davalo snagu. Ista je stvar i s HOS-ovim obilježjima. Ljudi koji su ih nosili borili su se rame uz rame sa mnom.

Nekima od njih tek su sada identificirani posmrtni ostatci, a ubijeni su noseći na ramenu ta obilježja. I kako bih ja sada mogao s prezirom gledati na ta obilježja ili na pjesmu koja nas je tada nosila? I ne, ne govorim pritom o ZDS-u u bilo kojem drugom kontekstu. Rekao sam već i ponavljam, ne gajim baš nikakve simpatije prema NDH, osuđujem NDH kao i sve druge totalitarne režime, naravno i komunistički. Temelj moderne hrvatske države su Domovinski rat i vrijednosti koje smo u njemu ostvarili. U njemu smo postigli neovisnost, nakon toga smo ostvarili strateške ciljeve ulaska u EU i NATO i već punih 35 godina imamo svoju državu, kojoj sam jedino osobno služio i dalje služim.

Dobro, ali ne možemo ne primijetiti da je nakon tog koncerta niz zastupnika desnice pozdravljalo sa ZDS sa saborske govornice, za što nisu ni opomenuti. Kako na to gledate?

To je nedopustivo i tu nemam što više reći. Ja govorim isključivo o ZDS-u u “Bojni Čavoglave” i na HOS-ovim insignijama, ne na ulici, nego tamo gdje su njihovi grobovi, komemoracije i spomenici. Ako s tim krenemo na saborsku govornicu, gdje je onda kraj i gdje ćemo stati? Hrvatska država je stvorena nakon toliko stoljeća na temelju vrijednosti Domovinskog rata i njezinu opstojnost ništa ne smije ugroziti.

Objavljeno 2. kolovoza 2025. godine | Večernji list | Autor: Iva Boban Valečić | Foto: Neva Žganec/PIXSELL

Objava Anušić: Želimo profilirati našu vojnu industriju kao novu granu, da drugi kupuju hrvatske vojne proizvode pojavila se prvi puta na MORH.

Dan uoči svečanog vojnog mimohoda, ministar obrane Ivan Anušić gostovao je u RTL-ovom studiju u Vukovarskoj, odakle ćemo sutra pratiti vojni mimohod. S Dajanom Šošić razgovarao je o pripremama, simbolici, sigurnosnim aspektima i osobnim dojmovima.

Na pitanje ima li tremu ministar Anušić je odgovorio: “Pa naravno da imamo” pa dodao kako su pripreme za veliki događaj započele mjesecima ranije. “Počeli smo još u studenome prošle godine. Ovo je veliki događaj i velika organizacija. Pred cijelom hrvatskom javnosti stoji odgovornost da sve prođe besprijekorno.” Posebno je naglasio kompleksnost organizacije: “Puno je malih dijelova i ‘kamenčića’ u cijelom tom mozaiku. Ali sve će biti kako treba.”

Dan uoči mimohoda održana je generalna proba, koja je poslužila kao završna provjera operativne spremnosti. “Na probi smo skomunicirali sve situacije koje je trebalo doraditi. Uočene su neke sitnice, ali već danas su otklonjene. Sutra očekujemo perfektan mimohod,” poručio je ministar.

Veterani i djeca poginulih branitelja

Jedan od najemotivnijih trenutaka, kako kaže Anušić, bit će simbolično predavanje zastave. “Veterani koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, zajedno s djecom poginulih hrvatskih branitelja, predat će zastavu novoj generaciji – kadetima Ministarstva obrane i policije. To je snažna poruka kontinuiteta i zajedništva.”

Na pitanje je li se predsjednik Republike Zoran Milanović informirao o pripremama, Anušić je odgovorio: “Nismo se čuli izravno, ali njegov savjetnik, general Olujić, bio je prisutan na probi i s njim sam komunicirao sve što je zanimalo predsjednika.”

Ministar je najavio i da će se osobno obratiti vojnicima uoči mimohoda: “Ujutro ću posjetiti sve pripadnike oružanih snaga. Razgovarat ću s njima, motivirati ih – iako im motivacije ne nedostaje. Želim im zahvaliti jer se već mjesecima pripremaju za ovaj trenutak.”

“Nosio sam pušku bez udarne igle”

Ministar se prisjetio svojih početaka u ratu: “Sa 17 godina imao sam pušku M48 koja nije bila ispravna – nisam znao da nema udarnu iglu. Dvadesetak dana sam je nosio na straži, a da zapravo nisam imao funkcionalno oružje. Takvi su to dani bili.”

Govoreći o vojnoj opremi tada i danas, rekao je: “U ono vrijeme imali smo lovačko oružje, srce, krunicu oko vrata i ogromnu volju. Danas je to neusporedivo.”

Na pitanje gdje je bio za vrijeme “Oluje”, ministar odgovara: “Bili smo kod Osijeka, očekivali zapovijed za operaciju ‘Grom’. Žao mi je što Vukovar, simbol otpora, nije oslobođen kao Knin, ali politika je odlučila drugačije”, kazao je te dodao kako je mirna reintegracija istočne Slavonije bila mudra odluka. “Nitko više nije izgubio život, a Hrvatska je ponovno cijela.”

Ministar je otkrio kako je interes za hrvatske vojne dronove iznimno velik: “Indija, Saudijska Arabija, SAD, Francuska – sve su to zemlje koje su već sklopile ugovor s hrvatskom tvrtkom Orqa. Riječ je o FPV dronovima proizvedenima s hrvatskim komponentama, 100% domaći proizvod.”

“Prelet devet zrakoplova”

Upitan što će biti vrhunac mimohoda, Anušić ističe: “Najimpresivnije će svakako biti devet zrakoplova Rafalei koji će preletjeti iznad nas. To će biti snažna demonstracija spremnosti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.”

Dotaknuo se i izgradnje najavljene hrvatske tvornice oružja: “Projekt ide svojim tijekom. Nije to jednostavno – razmatraju se lokacije, rješavaju imovinsko-pravni odnosi, dokumentacija, projektna rješenja. Uskoro krećemo s konkretnim koracima.”

Za kraj, ministar je uputio poziv svim građanima: “Sutra je veliki dan za Hrvatsku. Svi koji mogu, neka dođu u Zagreb – bit će lijepo vrijeme, sunčano, ne pretoplo. Pogledajte našu pobjedničku vojsku. A oni koji ne mogu, neka prate mimohod na televiziji i neka se uvjere da je hrvatska vojska danas deset puta jača, snažnija i spremnija nego 1995.”

Objavljeno 30. srpnja 2025. godine | RTL Danas | Autor: Dajana Šošić

Objava ‘IMAM TREMU’ / Anušić otkrio da će Zagreb preletjeti devet Rafalea: Evo i koje zemlje žele kupiti naše dronove pojavila se prvi puta na MORH.

Ministar je istaknuo da je ponosan što je danas ministar koji nadgleda mimohod hrvatske vojske koja je pobjedila u ratu, jer je sam bio sudionik svih događanja od početka rata prije 34 godine, pa sve do Oluje koja je bila prije 30 godina.

“Da mi je netko rekao prije 30 godina da ću biti ministar ne bih mu vjerovao. To mi je bila znanstvena fantastika. Znam kako je bilo i gdje smo bili prije 30 godina. Bili smo prognanici, Hrvatska nije bila oslobođena. Sada biti organizator, nadgledati mimohod… Ne bih mu vjerovao”, rekao je Anušić za Dnevnik Nove TV.

Ministar koji je sa 17 godina utišao u obranu Domovine pozvao je sve 18-godišnjake da se odazovu pozivu i osluže ta dva mjeseca vojnog roka, jer će tamo steći vještine i znanja koja će im koristiti cijeli život.

“Neka dođu i neka nose oznake pobjedničke vojske, neka nose oznake heroja, oznake hrabrosti, snage i požrtvovnosti hrvatskog naroda”, kazao je Anušić.

Kad je riječ o vojnoj tehnologiji koja će se pokazati na ovom mimohodu, osim svega onog skupog i uvoznog, tu je i jedna domaća komponenta na koju je ministar iznimno ponosan.

“Hrvatska vojska u ovom trenutku ima svoju proizvodnju FPV dronova. To nisu samo dronovi kamikaze, to su dronovi koji obavljaju zadaće i vraćaju se u bazu. FPV dronovi koji su u ovom trenutku najbolji na svijetu. Naša tehnologija, naše znanje, naša tvrtka. 180.000 komada proizvedenih prošle godine. Možemo proizvoditi nekoliko milijuna ako krenemo strateški u to. Narućila ih je Hrvatska, ali i nekoliko velikih svjetskih vojnih sila”, pohvalio se Anušić.

Ministar je rekao da će hrvatski Leopardi doći 2028. godine, a na mimohodu će sutra biti pokazani posuđeni i starije inačice. A na pitanje o preporukama ministarstva vanjskih poslova Srbije svojim građanima da ne idu u Hrvatsku ovih dana Anušić kaže da je to neiscrpno politikanstvo naših susjeda.

“Nitko, nigdje, nikako i nikoga iz Srbije ne ugrožava u Hrvatskoj. I danas je nemali broj građana Srbije na našoj obali i dobrodošli su kao turisti, oni koji poštuju Hrvatsku, hrvatski narod i našu samostalnost, apsolutno se nitko ne treba bojati”, kazao je Anušić.

Na pitanje o troškovima samog mimohoda, ministar je rekao da su oni između dva i tri milijuna eura, no znat će se točno kad sve bude gotovo.

Objavljeno 29. srpnja 2025. godine | DNEVNIK.hr | Autor: Ivana Pezo Moskaljov

Objava Anušić otkrio koliki su troškovi mimohoda i poslao važnu poruku Srbiji: “Da mi je to netko rekao ranije…” pojavila se prvi puta na MORH.

Anušić je naglasio kako i predsjednik Zoran Milanović daje podršku ovom projektu, a mislim i da će veliki dio oporbe dati podršku. Ovaj će se zakon usvojiti i počet će se primjenjivati brzo.

Prvi će ročnici u Požegi, Kninu i Slunju doći do kraja godine.

– Ročnici će biti na temeljnom vojnom osposobljavanju 2 mjeseca i u tom će vremenu primati naknadu od 1100 eura i ta će im se dva mjeseca uračunavati u radni staž. U ta će dva mjeseca steći temeljne vještine i znanja koja vojnik ima, što znači rukovanje s osobnim naoružanjem, uključujući taktiku, prvu pomoć i sve ono što vojnik treba imati kao znanje i bio spreman za bilo kakav zadatak, naglasio je Anušić.

Dodao je kako je vojno osposobljavanje obvezno za sve one koji imaju navršenih 18 godina pa do 30 godina i sve muškarce koji prođu liječnički pregled i budu zdravi za temeljno vojno osposobljavanje.

– Žene se mogu dragovoljno prijaviti, za njih vojno osposobljavanje nije obavezno. Trenutno ih se prijavljuje od 12 do 20 posto na temeljno vojno osposobljavanje, rekao je ministar.

Anušić naglašava kako je priziv savjesti ostala kategorija kao mogućnost i oni koji se budu pozivali na priziv savjesti imat će dvije opcije.

– Prva je opcija de se ide u proces obuke osposobljavanja za potrebe civilne zaštite. Oni će imati obuku koja će trajati 3 mjeseca, ali će moći više biti kod kuće. Civilnu komponentu moramo ojačati. Oni koji završe obuku od 3 mjeseca bit će i pričuvna snaga za budućnost, baš kao i oni koji završe temeljno vojno osposobljavanje. Druga kategorija, kada se gleda priziv savjesti, je ona koja ne želi u potpunosti imati veze sa sustavom, oni će biti 4 mjeseca na dispoziciji institucijama za potrebe općina i gradova, rekao je.

Dodaje kako će oni koji se odluče na priziv savjesti i obuku u civilnoj zaštiti imat će umanjenu naknadu, a oni koji ne žele imati veze sa sustavom neće primati naknadu osim troška prijevoza i toplog obroka.

2008. godine je zaustavljeno temeljno vojno osposobljavanje stoga što je bio ogroman broj priziva savjesti.

– Danas su veliki benefiti za temeljno vojno osposobljavanje, prije svega dužina osposobljavanja, ali i popularizacija poziva u oružanim snagama urodila je plodom u zadnjih godinu i pol dana, naglašava ministar.

Govori kako je rađena anketa na području cijele Hrvatske na ciljanu grupaciju onih koji trebaju ići na služenje vojnog roka. Njih 62 posto je suglasno i podržava uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja, a od njih 62 posto, njih 67 posto će se odazvati na temeljno vojno osposobljavanje. To je za nas potencijal, kazao je.

– Prva je opcija de se ide u proces obuke osposobljavanja za potrebe civilne zaštite. Oni će imati obuku koja će trajati 3 mjeseca, ali će moći više biti kod kuće. Civilnu komponentu moramo ojačati. Oni koji završe obuku od 3 mjeseca bit će i pričuvna snaga za budućnost, baš kao i oni koji završe temeljno vojno osposobljavanje. Druga kategorija, kada se gleda priziv savjesti, je ona koja ne želi u potpunosti imati veze sa sustavom, oni će biti 4 mjeseca na dispoziciji institucijama za potrebe općina i gradova, rekao je.

Dodaje kako će oni koji se odluče na priziv savjesti i obuku u civilnoj zaštiti imat će umanjenu naknadu, a oni koji ne žele imati veze sa sustavom neće primati naknadu osim troška prijevoza i toplog obroka.

2008. godine je zaustavljeno temeljno vojno osposobljavanje stoga što je bio ogroman broj priziva savjesti.

– Danas su veliki benefiti za temeljno vojno osposobljavanje, prije svega dužina osposobljavanja, ali i popularizacija poziva u oružanim snagama urodila je plodom u zadnjih godinu i pol dana, naglašava ministar.

Govori kako je rađena anketa na području cijele Hrvatske na ciljanu grupaciju onih koji trebaju ići na služenje vojnog roka. Njih 62 posto je suglasno i podržava uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja, a od njih 62 posto, njih 67 posto će se odazvati na temeljno vojno osposobljavanje. To je za nas potencijal, kazao je.

Prednost pri zapošljavanju

Oni koji odrade temeljno vojno obrazovanje imat će prednost pri zapošljavanju u državnim i javnim poduzećima.

Anušić je naglasio kako se neće novim zakonom dirati ovlasti predsjednika RH.

Premijer i predsjednik su dogovorili dva bitna strateška dokumenta na Vijeću za obranu. To su Nacrt strategije obrane RH i Nacrt dugoročnog plana razvoja oružanih snaga do 2036. godine.

– To su bitni dokumenti koji se morali nekoliko puta revidirati zbog izmjene geostrategije. Kada prođu glasanje u Saboru, imamo politički okvir i smjernice u kojim ćemo razvijati oružane snage u budućnosti, istaknuo je.

31.srpnja će se održati u Zagrebu vojni mimohod u povodu 30. godišnjice “Bljeska” i “Oluje” i 35 godina državnosti RH . Trasa će biti ulica Grada Vukovara gdje će biti prikazana nova tehnika koju hrvatska vojska ima

Anušić se osvrnuo i na lokalne izbore te kazao kako je rezultat koji je HDZ ostvario na lokalnim izborima najbolji rezultat od kada su slobodni izbori u RH.

– Rezultat je odličan i on je rezultat svih nas koji smo radili na tome. Ovo je velika pobjeda HDZ-a, ali još veći poraz SDP-a i ljevice, rekao je.

Dodaje da ono što se dogodilo Domovinskom pokretu je njhova unutar stranačka bitka i neuspjeh te su stoga izgubili Vukovar.

– Što se tiče koalicije unutar Vlade ne vidim velike probleme, naglasio je.

Cijelu emisiju “A sada Vlada” pogledajte u nastavku:

Objavljeno: 04. lipnja 2025. HRT Vijesti| Autor: V.K./A sada Vlada/HR/HRT

Objava Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić gostovao u emisiji “A, sada Vlada” pojavila se prvi puta na MORH.

Uz današnje odavanje počasti, obilježavanje 34. obljetnice ustrojavanja Hrvatske vojske obilježava se i sutra svečanom akademijom u Zagrebu, te u petak, na sam Dan državnosti, cjelodnevnim programom na Jarunu, uključujući izložbu naoružanja i vojne opreme, ali i atraktivne vježbe prikaza sposobnosti Hrvatske vojske, među ostalim i prelet Rafala.

Anušić je komentirao situaciju u Hrvatskoj vojsci.

“U početku je Hrvatska vojska bila sastavljena od dragovoljačkih odreda, ljudi koji su tada bili spremni stati pred JNA praktički nenaoružani i oduprijeti se agresiji. Rasli smo polako i do 1995. godine smo narasli u jednu jaku i ozbiljnu silu koja je pokazala znanje i sposobnost 1995. godine u poznatim našim akcijama. Hrvatska vojska nakon toga nastavlja svoje usavršavanje i nastavlja pratiti trendove”, rekao je.

Istaknuo je kako su danas Oružane snage Republike Hrvatske moderne.

“Članica smo NATO-a, kao država i Europske unije. Pratimo naše saveznike i nove tehnologije. Najbitnije naše pojačanje su Rafali”, dodao je.

Moramo biti jaka, kompaktna i efikasna sila

Kazao je kako je prioritet jačanje svih vojnih sposobnosti koje u ovom trenutku proizlaze iz iskustva rata u Ukrajini i to Hrvatska mora razvijati.

“Tu su besposadne letjelice i dronovi, prvenstveno protuzračna obrana, kibernetička zaštita našeg sustava te osposobljavanje pojedinca i vojnika. Jer vojnik je ključ Oružanih snaga. Ništa ovo nama ne vrijedi ako je vojnik nezadovoljan i ako nije dobro obučen. To je bila velika prevaga u voljnom momentu kojeg smo imali 1991. godine, a onda znanjem, tehnologijom, moralom i hrabrošću Hrvatske vojske 1995. godine. Danas moramo čuvati mir i ono što smo stekli 90-ih godina. Moramo biti jaka, kompaktna i efikasna sila koja će raditi na odvraćanju kao doktrini ratovanja, a ne agresivnim planovima”, rekao je.

Dotaknuo se izdvajanja određenih ozbiljnih sredstava za razvoj obrane.

“Pratimo korak i održano je već nekoliko sastanaka na ministarskoj razini Europske unije i NATO-a koji su napravljeni u tom smjeru i mi ćemo to raditi i razvijati. Bez novca ne možete razvijati Oružane snage. Morate imati sredstva da se razvijate. Danas je to postalo nešto što je primarno i što u ovom trenutku ne može više čekati. Europa je možda trebala ranije početi malo ozbiljnije o tome promišljati i početi se pripremati, ali počeli smo se i to je dobro da smo počeli. Svjesni smo opasnosti u kojoj se nalazimo i Hrvatska mora biti sastavni dio tog velikog ReArm plana Europske unije, ali i SAFE-a, to je onih 150 milijardi eura koji će nam biti na raspolaganju i mi smo na zadnjem sastanku ministara obrane Europske unije ponudili, da našu sposobnost želimo razvijati na razvoju malih borbenih dronova”, rekao je Anušić.

Proizvodnja malih borbenih dronova

Istaknuo je kako u ovom trenutku Hrvatska može preuzeti jednu od glavnih inicijativa u proizvodnji malih borbenih dronova.

“Već imamo određena iskustva, imamo određeni broj dronova koje proizvodimo i broj koji možemo proizvoditi. U ovom trenutku mislim da ćemo se u tom smjeru razvijati. Tvornica streljiva je nešto što u ovom trenutku želimo razvijati s našim partnerima i u razgovoru smo s nekoliko tvrtki, s nekoliko država koje su spremne investirati”, kazao je.

Prvi pozivi ročnicima

Anušić je govorio o temeljnom vojnom osposobljavanju.

“Do jeseni planiramo imati usvojen zakon koji ide vrlo brzo, mislim da će već idući tjedan ići savjetovanje, javnu raspravu nakon toga, zatim idemo u Hrvatski sabor na prvo čitanje, drugo čitanje bi trebalo biti po našem nekakvom planu deveti mjesec, deseti, gotovo. Nakon toga više nema nikakvih zapreka, mi možemo početi slati prve pozive našim ročnicima”, rekao je.

Ove godine obilježavamo i 30. obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja.

“Lokacija se zna. To će biti Vukovarska ulica, kao što je bila i zadnji put. Bit će 3000 pripadnika Oružanih snaga u tom mimohodu, pokazat ćemo neke nove sposobnosti koje imamo, novo naoružanje koje Hrvatska vojska u ovom trenutku koristi, koje će koristiti u budućnosti”, kazao je ministar.

Prvi put nakon tri i pol godine sastalo se Vijeće za obranu. Vrlo bitan podatak u ovim složenim geopolitičkim okolnostima.

“Mogu reći da sam zadovoljan. Bili smo na sastanku, razgovarali smo vrlo otvoreno, vrlo konkretno i bez imalo neodgovorenih pitanja. Sve što smo trebali dogovoriti, dogovorili smo, govorimo o detaljnom planu razvoja DPR-u i strategiji razvoja koji će vrlo brzo ići također u javnost i na usvajanje u Hrvatski sabor. Izuzetno sam zadovoljan i nadam se da ćemo tako nastaviti dalje surađivati i raditi. Interes Oružanih snaga, Hrvatske i hrvatskog naroda počiva u snazi i jakosti Oružanih snaga koje u ovom trenutku ovise i o nekoliko ključnih ljudi, koji o tome donose odluke. To je svakako premijer i predsjednik, i ja kao ministar obrane i naravno načelnik Glavnog stožera. I dobro je da se taj odnos stabilizira”, zaključio je ministar Anušić.

Izvor: HRT/Vlada

Objava Anušić: Moramo čuvati mir, vojnik je ključ Oružanih snaga pojavila se prvi puta na MORH.

Kad počinje temeljno vojno osposobljavanje (TVO), je li sve spremno za prve ročnike?

– Oružane snage i mi u MORH-u pripremili smo sve za početak provedbe osposobljavanja. I, da, sve je spremno za početak obuke. Nedavno smo medijima odnosno javnosti pokazali kako izgleda vojarna u Kninu u kojoj će se provoditi TVO; pokazali smo učionice, spavaonice, blagovaonicu… Uskoro ćemo imati takav obilazak i vojarne u Slunju, a zatim u Požegi. Na te tri lokacije provodit će se temeljna vojna obuka. Prve ročnike očekujemo najesen, u listopadu, nadam se.
Tko je sve dobio posao opreme hrvatskog ročnika? Neki su natječaji već provedeni, neki se tek očekuju.

– Kao što je hrvatski vojnik opremljen proizvodima hrvatske obrambene industrije, od odore, čizama do lakog naoružanja, tako će se i ročnici opremati u suradnji s domaćim tvrtkama iz obrambene industrije. Velik dio toga već je spreman i čeka u skladištima.
Koliko će sve to stajati?

– Osposobljavanje bi, što se tiče MORH-a, trebalo stajati dvadesetak milijuna eura na godinu.

Velike su rasprave na Redditu o odlasku na osposobljavanje. Bojite li se da će biti otpora?

– Sve je jasno predstavljeno. Kad osposobljavanje počne, nulta su kategorija 19-godišnjaci, oni se prvi pozivaju na obuku koja traje dva mjeseca i plaća se 1100 eura na mjesec. Za one koji ne budu spremni i koji se pozovu na priziv savjesti, imamo dvije opcije: prva je tromjesečna obuka koju će provoditi Civilna zaštita, a druga je za one koji ne budu spremni ni na to. Ta opcija uključuje četiri mjeseca služenja u općinama, gradovima, županijama koji će ih angažirati na raznim poslovima; među ostalim, na javnim radovima. Sve u vezi s civilnim služenjem vode MUP i Ravnateljstvo civilne zaštite.

Zaposleni se pitaju mogu li im se poslodavci zahvaliti na suradnji ako se odazovu na osposobljavanje. Je li njihov strah opravdan?

– Zaposlenom ročniku prava iz radnog odnosa mirovat će dok je na TVO-u, što će biti u skladu sa Zakonom o radu. To smo propisali izmjenama Zakona o službi u Oružanim snagama. Izmjene toga zakona, kao i Zakona o obrani, bile su nužne kako bismo ponovno uveli obveznu vojnu obuku. Oba zakona uskoro će biti upućena u zakonsku proceduru. Dakle, to znači da se zaposlenomu ročniku poslodavac ne može i ne smije zahvaliti na suradnji. Nakon što završe TVO, ročnici će imati prednost pri zapošljavanju u državnim i tijelima jedinicama lokalne samouprave. To je glavna korist koju smo predvidjeli kako bismo motivirali odlazak na TVO …

Objavljeno: lidermedia.hr, 3. travnja 2025.| Poslovni tjednik Lider 4. travnja 2025.| Autor: Ksenija Puškarić

Objava Anušić: Poslodavac ročniku ne smije i ne može zahvaliti na suradnji pojavila se prvi puta na MORH.

• Obrambeni sustav je kompleksan i slojevit, pogotovo u ovim osjetljivim vremenima. Potrebno je vrijeme i kontinuirani rad da bi sustav bio spreman za buduće izazove, rekao je ministar.

Kad je riječ o naoružavanju Europe, Anušić je rekao kako izgradnja sustava obrane traje dugo, te da će Europi trebati 3 do 5 godina da bude spremna za sve izazove koji će danas-sutra biti pred njom.

NATO savez

Ministar obrane komentirao je NATO savez i zabrinutost Poljske i baltičkih zemalja.

• NATO savez je stabilan, istaknuo je Anušić.
• Članak pet je najbitniji članak u Statutu, a on glasi otprilike ovako – ako je jedna zemlja napadnuta, sve su članice napadnute. Taj članak je samo jedanput bio aktiviran i to kada je Amerika bila napadnuta 11. rujna 2001. godine. NATO je stabilan. To je vojna organizacija u kojoj ne bi trebalo i neće biti upitno hoće li NATO-ove članice podržati i štititi bilo koju zemlju koja je ugrožena od strane, bilo kojeg napadača. Ja ne mogu ni zamisliti, ni vjerovati da NATO to ne bi učinio i da NATO neće reagirati ili neće pomoći zemljama koje budu napadnute. Mi smo članica NATO-a, ali to ne znači da možemo spavati i čekati da nas netko drugi riješi problema. Mi moramo, prvenstveno biti spremni, snažni, jaki, i na kraju krajeva biti sposobni braniti se, a NATO članice i NATO savez će u tome pomagati, istaknuo je ministar Anušić.

Dodao je i kako su Poljska i baltičke zemlje vrlo zabrinute.

• Nalaze se na geostrateškom položaju koji je izuzetno nepovoljan. To su male države s velikim brojem stanovnika koji su Rusi i ne znaju što ih čeka sutra. Oni uz Poljsku najviše rade na ulaganju u obranu, na pripremi svog stanovništva na eventualnu intervenciju, bilo izravne agresije ili kakvog hibridnog rata od strane Rusije, rekao je.

Rusko-ukrajinski sukob

Kad je riječ o rusko-ukrajinskom sukobu ministar obrane kaže kako Ukrajina vodi bitku za cijelu Europu.

• Ukrajina u ovom trenutku igra ulogu Vukovara 1991. Kada je Vukovar držao na distanci srpsku vojsku, ostatak Hrvatske se pripremao, naoružavao, ustrojavao i dobio dovoljno vremena da se pripremi za ono što je krenulo. Ukrajini se mora pomoći, ona mora preživjeti i pobijediti. Ogromno je pitanje što bi bilo danas u Europi da je Ukrajina prije tri godine pala, istaknuo je.

Deklaracija između RH, Albanije i Kosova

Komentirao je i potpisivanje Deklaracije o jačanju obrambene suradnje između Hrvatske, Albanije i Kosova.

• Davno je prošlo vrijeme kada je Zagreb išao pitati Beograd što mi smijemo, a što ne smijemo. Mi imamo samostalnu neovisnu državu, članica smo EU-a, NATO-a, svih svjetskih asocijacija i Hrvatska će potpisivati sporazume s kime ona bude procijenila da treba potpisivati. Potpisivanje sporazuma s Albanijom i Kosovom, nije nikakva koalicija protiv bilo koga, niti protiv bilo čega, nego naprosto suradnja koja će se nastaviti i razvijati dalje, rekao je Anušić.

Vojni rok

Osvrnuo se i na nedavne medijske izvještaje o pozivima mladih za vojsku. Naglasio je da se radilo o pozivima za vojnu evidenciju, a ne za vojnu službu.

• Oni nisu dobili poziv za vojsku, oni pune 18 godina i dobili su poziv za vojnu evidenciju. To je praksa koja traje od samostalnosti Republike Hrvatske, uvijek je bilo tako i bit će u budućnosti, rekao je ministar.

Dodao je kako će prvi pozivi za temeljno vojno osposobljavanje biti upućeni u ljeto, s početkom obuke u jesen. Napomenuo je da se radi o nultoj generaciji 19-godišnjaka.

Odnos Pantovčaka i Banskih dvora

Također, istaknuo je i kako smatra da se odnos Pantovčaka i Banskih dvora poboljšao.

• Postoje komunikacijski kanali. Situacija je preozbiljna i u svijetu i u Europi i u Hrvatskoj. Bitne stvari i odluke su na stolu i svi zajedno moramo raditi na sigurnosti i pripremiti Hrvatsku za budućnost kakva god ona bila. Moramo biti spremni za bilo koju vrstu ugroze. Nema mjesta panici, Hrvatska ni od koga nije izravno ugrožena, ali moramo biti spremni, zaključio je Anušić.

Objavljeno: HRT Vijesti | Dnevnik/HRT, 31. ožujka 2025. godine| Autor: M.M./Dnevnik/HRT

Objava Anušić: Ukrajina mora preživjeti – igra ključnu ulogu za cijelu Europu pojavila se prvi puta na MORH.

Objava A sada Vlada: Ivan Anušić pojavila se prvi puta na MORH.

Objava PODCAST VELEBIT – Anušić: Tenkovi Ukrajini? Zar mislite da bih razoružao Hrvatsku? pojavila se prvi puta na MORH.

“Nekad imamo tople vode, nekad ne. Situacija je loša, veliki su kvarovi i nedostaci i oni postaju sve veći i veći. Ako tvrtka koja je radila zgradu i nadzor ne nadoknade štetu, idemo u tužbu”, odlučan je ministar.

Komentirao je i političku situaciju u susjednoj BiH, odnosno Republici Srpskoj nakon nepravomoćne presude Miloradu Dodiku.

Na pitanje je li to sigurnosno najizazovniji trenutak za Hrvatsku od Domovinskog rata Anušić odgovara: “Jest, tu nema dileme. Od završetka svih sukoba na području jugoistočne Europe ova situacija postaje užarena. Javnost možda ne zna ili zna, ali zaseoci bošnjačke nacionalnosti u RS-u, ljudi su otišli zbog vlastite sigurnosti, ne znaju što će biti sutra.”

Upitan postoji li neposredna ratna prijetnja, Anušić odgovara potvrdno.

“Vrlo je ozbiljna situacija, trebamo se pripremati za sve scenarije”, rekao je ministar.

Ministar je govorio o naoružavanju Europe i obrani kontinenta bez američke pomoći. Kazao je kako je o zajedničkoj europskoj vojsci rano govoriti.

“Teško je preko noći sve prestrojiti i preko noći se naoružati. Rusija se 20-ak godina pripremala, neke zemlje desetak godina. Ako intenzivno krenete, možete za tri-četiri godine biti spremni za neki sukob, obranu”, rekao je.

Spomenuo je i kako bi europska vojska trebala biti pod vodstvom NATO-a, ali i da mora postojati način, ako neke zemlje, poput Mađarske, budu izražavale sumnju o takvom smjeru, da se ide bez njih.

Komentirao je i odnose s Pantovčakom te kazao da je komunikacija s predsjednikom Zoranom Milanovićem puno bolja nego je što je bila.

“Otvoreni su komunikacijski kanali i tako mora biti, situacija je takva da ne trpi soliranje i neusuglašavanje”, rekao je.

Rekao je i da se još dogovara posao s otvaranjem tvornice streljiva koja bi trebala biti u Hrvatskoj te naglasio da su ”pregovori daleko otišli”.

Vijeće za obranu, kaže Anušić, održat će se kada se dogovore premijer i predsjednik.

Upitan trebaju li građani strahovati i biti zabrinuti zbog sigurnosne situacije u svijetu i okruženju, Anušić odgovara: “Ne treba širiti paniku, Hrvatska je priznata zemlja, mi smo ozbiljna država, ali moramo razmišljati o onome što se događa, moramo razmišljati o sigurnosti Hrvatske i onome što se događa na našim granicama.”

Naglasio je kako je ”ključ svega” da se nikad nije smjelo dogoditi da hrvatske Oružane snage budu zapuštene i da ih se ne uvježbava, modernizira i oprema.

“Jedna ozbiljna država takvo nešto sebi ne dozvoljava”, kaže Anušić.

Što se tiče uvođenja vojnog roka, rekao je kako je vojska spremna te da se samo čeka zakonska regulativa.

“Ove godine ćemo započeti, u šestom mjesecu bi i zakonska regulativa trebala biti spremna, prve generacije za obuku krenuti naljeto”, kazao je ministar.

Na današnji dan prije tri godine na Zagreb je pao dron.

“Znamo odakle je došao, došao je iz područja Ukrajine, tamo je prvi put registriran. Preletio je Rumunjsku, preletio je Mađarsku”, rekao je ministar i dodao da je gotovo nemoguće potvrditi tko ga je i odakle poslao.

Komentirao je i mogući datum vojnog mimohoda u povodu 30. godina ”Oluje” te kazao da će predložiti da se mimohod u Zagrebu održi 4. kolovoza.

Objavljeno: 10. ožujka 2025. godine na Dnevnik.hr | Autor:Dnevnik.hr/ Hrvoje Krešić; Foto: Dnevnik.hr

Objava Ministar Anušić komentirao užarenu situaciju u neposrednom susjedstvu: “Vrlo je ozbiljna” pojavila se prvi puta na MORH.

Obrana i naoružavanje u fokusu su sada svih europskih zemalja u kojima će doći i do mnogih promjena. Gdje je u svemu Hrvatska, kada kreće najavljeni obvezni vojni rok i koja streljiva će se proizvoditi kod nas RTL je saznao u razgovoru s ministrom obrane Ivanom Anušićem održanom ispred osječke konkatedrale.

Premijer i predsjednik su se čuli. Je li to privremeno zatopljenje odnosa ili je moguć i trajni mir?

Nadam se da je u pitanju komunikacija koja će se nastaviti i dalje i da će se razvijati. Radi se o tome da je Hrvatska u ovom trenutku, kao i Europa i cijeli svijet, u situaciji u kojoj moramo upregnuti sva znanja, sve poluge i sve mogućnosti da Hrvatska u ovim turbulentnim vremenima pametno i kvalitetno odluči i politički se pozicionira.

Je li moguće usuglašavanje stavova između predsjednika i Vlade oko Ukrajine? Bilo je razmimoilaženja na toj liniji.

Bilo je dosada dosta razmimoilaženja. Nadam se da situacija koja je u Ukrajini nova i svaki dan se mijenja – da će se tako usuglasiti stajalište između ureda predsjednika i premijera.

Traže se veća izdvajanja za obranu. Što ako bi to dosegnulo 3- 3,5 posto BDP-a ,može li to Hrvatska pratiti i iz kojih izvora bi se to financiralo?

Hrvatska je dosegnula dva posto. Nove smjernice NATO-a i EU kao takve će biti prema 3-3,5 posto. Još uvijek se ne zna točno koliko. Može Hrvatska to pratiti svojim gospodarstvom? Gospodarstvo je stabilno, raste i mi možemo pratiti tu dinamiku i tu količinu izdvajanja za obranu. Nije bitno potrošiti te novce kupovajući – ne znam ni ja što- nego moramo razvijati vlastito znanje, vlastitu industriju i najviše ćemo u to investirati.

Razgovara se s dvije tvrtke. S jednom tvrtkom su pregovori već daleko otišli i vrlo brzo ćemo imati predstavljanje javnosti i te tvrtke i njihove investicije i njihovih kapaciteta koje će investirati u Hrvatsku kroz proizvodnju municije. Radi se prvenstveno u ovom trenutku o municiji maloga kalibra.

Koliko ćemo se u budućnosti oslanjati na vlastite kapacitete?

Morat ćemo se početi sve više oslanjati na vlastite kapacitete. Određene kapacitete i određena znanja imamo. Ona su specifična. Tadi o znanjima kad govorimo o dronovima, sustavu kibernetičke ugroze itd. Tu imamo i vlastitu industriju, vlastita znanja i sposobnosti koja su specifična i koja možda neki drugi nemaju. Na temelju toga ćemo razvijati i ostatak programa u obrambenoj industriji. Ne možemo sve sami, nismo neovisni, ali puno drugih zemalja je potpuno neovisno o drugim zemljama kad govorimo o proizvodnji naoružanja i generalno o obrani. Jedna od tih je na primjer – Turska.

Predsjednik traži sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost, ali i žurnu sjednicu Vijeća za obranu. Što se čeka?

Što se tiče smanjivanja ili povećanja ovlasti predsjednika, sve će biti vidljivo u tom zakonu kada bude u e savjetovanju i kada se u kompletan zakon bude uskladio sa premijerom i s predsjednikom. I onda idemo s tim van i da će sve biti jasno.

Je li se odustalo od uvođenja obveznog vojnog roka?

Ne, nije se odustalo. Mi smo krenuli s najavom od 1. siječnja i mi smo spremni od 1. siječnja provoditi temeljno vojno osposobljavanje i plan je u ovoj godini početi i implementirati.

Imate neki rok?

U ovom trenutku čekamo zakon koji je na redu da ode u Hrvatski sabor. Zakon o obrani službenim snagama. I jedino on ostaje kao preduvjet da bi se mogao implementirati taj zakon. Mi smo potpuno kao oružane snage spremni.

Je li to usuglašeno s predsjednikom? Je li to do ljeta možda neki rok?

Trebalo bi biti do kraja proljeća, početka ljeta bi trebalo biti sve gotovo. Usuglašava se s predsjednikom države i kod premijera se u ovom trenutku nalaze svi ti dokumenti koji se usuglašavaju s predsjednikom države.

Jeste li se čuli s Josipom Dabrom? Je li vladajuća većina stabilna?

Vlada i većina su stabilni. Sastanak je imao premijer s članovima DP- a, s njihovim saborskim zastupnicima i saborska većina je potpuno stabilna i sigurna.

Jeste li čuli s gospodinom Dabrom, što on kaže?

Čuo sam se i on kaže isto to što sam sad rekao – Oni su imali razgovore, imali su sastanak s premijerom i nakon toga je zaključak da je sve nastavljamo dalje, kako je do sada bilo.

Objavljeno: 10. ožujka 2025. godine na  SiB.hr

Objava Anušić za RTL otkrio kad točne kreće obvezni vojni rok i najavio proizvodnju municije u jednoj domaćoj tvornici pojavila se prvi puta na MORH.

Najavljivali ste već da dolaze teška vremena, a iznenada smo se našli u vremenu u kojem su ljudi zastrašeni ratom, koji se čini kao moguća i realna prijetnja? Atmosfera je napeta, ljudi traže odgovore na pitanja koja smo im dužni dati. Ne bih širio paniku, niti za to ima ikakve potrebe. Ali da moramo biti spremni i da smo to već morali biti, to jest točno. Od 2000. godine pa do 2016. obranu se smatralo kao trošak i teret društvu. Sada već nekoliko godina intenzivno radimo na modernizaciji, opremanju i spremnosti Oružanih snaga, ali zbog dugog neulaganja kasnimo. Danas vojske postaju prioritetni sustavi i Europske unije i svijeta, a tako treba biti i u Hrvatskoj. Hrvatske Oružane snage spremne su i bit će još spremnije, to je zadatak i Vlade i mene kao ministra obrane.

Kad se vratite u 1990-e, je li to onaj isti neugodni osjećaj da prijeti rat, sličan kao i ovaj sada? Poznat mi je taj osjećaj, da. Kao i 1991., i tada smo promatrali vijesti u medijima, ali tada nije bilo društvenih mreža i otprilike su bile slične vijesti kao i ove danas. No, tada smo bili mlada država, potpuno nenaoružani i nespremni za bilo kakav oružani sukob, koji nam je bio nametnut. I opet je i u takvim okolnostima hrvatski narod uspio pobijediti. Ali, nikakvog razloga za paniku nema.

Već je poznato da ste sa 17 godina otišli u rat, dobro, recite nam koji je bio vaš motiv da kao klinac uzmete pušku u ruku? Moj je glavni motiv bio sačuvati i obraniti svoju državu. Najbrutalniji i najteži napadi bili su upravo na istoku naše države, tako da smo u mom kraju rat među prvima iskusili. Namjera mi je bila zaštititi svoju obitelj, svoje selo, kuću, dom, štititi Hrvatsku i hrvatski narod. Nisam htio propustiti te povijesne trenutke, a bio sam svjestan da to jest povijesni trenutak za Hrvatsku. Nisam htio biti netko tko neće sudjelovati u takvim trenucima. Moja cijela obitelj i ja dali smo se na raspolaganje, tada ZNG-ama, Hrvatskoj vojsci i MUP-u, kao moj najstariji brat, koji se aktivirao već 1990. I branili smo Hrvatsku. Kako su stizale sve teže i teže vijesti, a posebno su nam se urezale slike masakriranih hrvatskih policajaca u Borovu selu, u meni je bujala sve jača volja i želja da obučem odoru i uzmem pušku. Apsolutno nije bilo nikakve mogućnosti da me itko odgovori od toga. Premda me je, kao najmlađeg, naravno, pokušavala odgovoriti cijela obitelj, posebno majka.

Što su vam rekli otac i majka? Nisu bili oduševljeni. Otac je, naravno, tada obavio onaj “muški” razgovor sa mnom, objašnjavao mi da to ne mogu i ne smijem, da sam premlad, što sam ja primio na znanje i nastavio sa svojom namjerom. Majka je imala drukčiji pristup, pokušala je i ona, isto nije uspjelo. I zaključili su da me neće moći spriječiti da odem u rat, jer sam im rekao da ću, ako mi neće dozvoliti da u Antunovcu odem u vojsku, u Slavoniji, ići na neko drugo ratište, na jug Dalmacije, Liku ili na Banovinu. Onda su rekli da je bolje da budem tu. I to je bio početak mog ratnog puta. Na njega sam i danas ponosan, nisam ni u jednom trenutku zažalio, iako su to svakako bile najgore i najteže godine u mom životu.

I vaša su braća otišla u rat? Bilo nas je trojica braće, ja sam bio najmlađi, srednji brat Ante otišao je s 25 godina kao pripadnik 130. brigade i poginuo kod Paulin Dvora 16. prosinca 1991., a šest mjeseci prije toga bio se oženio. Njegova je žena četiri mjeseca nakon pogibije rodila njihova sina, koji je isto dobio ime Ante. To nam je ime nasljedno, moj ga je brat bio dobio po didu, koji je 1945. ubijen na Križnom putu. Treći brat Tihomir je preživio, on je najstariji, danas je u vojnoj mirovini, a bio je u HV-u do 2005.

Cijelo vrijeme rata bili ste u borbenom sektoru? Da, od početka do kraja rata. Počeo sam u 106. Osječkoj brigadi, potom je moje selo Antunovac početkom prosinca 1991. nažalost okupirano, početkom 1992. odlazim u postrojbu vojne policije, koja je tada radila posebne borbene zadaće i u kolovozu 1992. s tom postrojbom odlazim na južno ratište u Dubrovnik, koji je u okruženju. Išli smo trajektima iz Rijeke s borbenom opremom i vozilima do Dubrovnika, plovili smo 24 sata. I to je bio moj drugi odlazak na more u životu (smijeh). Akcije je vodio general Janko Bobetko, a mi smo bili upućeni na čišćenje zaleđa Dubrovnika prema Hercegovini, a s kojih se položaja Dubrovnik svakodnevno granatiralo. Primirje je tada, naime, vrijedilo za područje Hrvatske, ali ne i BiH, pa smo te položaje morali očistiti. Bili smo vraćeni u Osijek, a onda u siječnju 1993. upućeni na Maslenicu i tamo proveli šest ili sedam mjeseci. Nakon toga sam kao dragovoljac otišao u Mostar i tamo s pripadnicima HVO-a u borbi proveo 45 dana. Put me potom vodi u specijalnu postrojbu MUP-a Orao, nastavljam svoj ratni put i na Velebitu. S istom tom postrojbom sudjelujem poslije u akciji Bljesak, oslobađanju zapadne Slavonije i nakon toga mijenjam postrojbu, odlazim u 3. gardijsku brigadu, koja je, kad je počela Oluja, nažalost ostala u istočnoj Slavoniji. Tako da je to jedina naša akcija u kojoj se nisam borio i to mi je i danas žao. Imao sam u ratu i sreće, ozlijeđen sam samo jednom, na dan pada mog Antunovca, u napadu tenka koji je pogodio garažu u koju smo se povukli moji suborci i ja. Bile su to sitne rane, koje sam malo isprao rakijom. Eto, tako je to bilo.

Koliko je od te vaše ekipe iz 1991. njih stradalo u ratu? Samo iz mog razreda iz srednje škole u Domovinskom ratu poginula su četvorica. Otišlo nas je u rat jako puno, nas 30-ak mladih dečki. Njih sedam ili osam poginulo je u ratu, a 10-ak njih ostali su teški invalidi.

Što biste vi sada da dođe do iste situacije rekli svom starijem sinu da vam kaže isto ono što ste vi rekli svom ocu i majci, da će uzeti pušku i ići u rat? Svakako mi ne bi bilo drago, niti bih želio da dođe do toga da se moj sin mora naći pred tom dvojbom. Imam dva sina, jedan je sada spreman za Oružane snage, ima 24 godine, a drugi nije, ima tek osam godina. Poznavajući njih, a poznavajući i sebe, ja im to ne bih mogao zabraniti, jer nisam dozvolio ni da se meni zabrani kad sam osjetio taj zov, poziv i tu odgovornost da moram ići braniti svoju državu, pa ne bih ni njima htio to oduzeti. Ali bih im svakako dao pametne savjete, na temelju svog iskustva, koje meni možda tada nije imao tko dati.

Čini se da oni koji su prošli takav okrutni rat, kakav je bio naš Domovinski rat, pripadaju ljudima koji sada najmanje žele rat, zar ne? Mi ga apsolutno ne želimo. To je nešto najgore što se može dogoditi čovjeku, obitelji, zajednici, društvu, općenito cijeloj državi. Rat je horor za svakog normalnog čovjeka, za svakoga tko taj rat doživi kako smo ga doživjeli mi i moja obitelj. To je cjeloživotna trauma, nešto čega se cijeli život kasnije pokušavaš riješiti i to zaboraviti. I nakon određenog broja godina doneseš neke zaključke, razviješ određeni karakter i izgradiš sebe na sasvim drugačiji način kada uključiš i to ratno iskustvo. Sve što moramo učiniti jest da do rata ne dođe. I zato kada govorimo o opremanju, naoružavanju, uvježbavanju naše vojske, pojačavanju materijalnih prava vojnika, to nije ulaganje u rat, nego u mir. Svaka politika i svaki političar koji to tumači na drugačiji način je neozbiljan, nezreo i nedorastao te je velikim dijelom populist. Posebno za ova vremena. Jednostavno ne mogu shvatiti kada netko uspoređuje tenk i vrtiće. Jer taj tenk može učiniti nešto što će danas-sutra te vrtiće zaštititi, da oni budu puni djece. Iz tog razloga smatram da upravo ono što sad činimo jest prevencija budućih namjera bilo koga iz našeg okruženja, da mu ne padne na pamet ono što mu je palo na pamet početkom 1990-ih, jer su tada mislili da će Hrvatska pasti u roku 48 sati i da će zavladati Hrvatskom, i nisu uspjeli. E, sada mi moramo biti toliko jaki, spremni i opremljeni da takvo što više nikome ne padne na pamet i tako izbjegnemo žrtve i razaranja. Investiranje u oružane snage nije trošak, nego investicija koja ekonomski pokreće druge procese u državi koji dižu ekonomiju.

S kojim ste činom završili rat? Ne, ja sam jedan od rijetkih koji je prošao sve, a nema nijedan jedini čin.

Zanimljivo, iz rata ste izašli s 22 godine i što ste onda radili? Bio sam pripadnik 3. gardijske brigade i nastavio sam vojnu karijeru. Imao sam profesionalni ugovor, bio sam mlad, imao ratno iskustvo. Prije rata sam išao u građevinsku školu, prvo sam završio tu srednju školu, a kako smo bili “specijalci”, morali smo biti fizički spremni i osposobljeni, uz to navikao sam na trening te sam upisao Kineziološki fakultet.

Gdje, je l’ u Travniku? Ne, ne. U Zagrebu (smijeh). Platio sam ga svojim novcem, digao kredit na čekove i 1997. godine upisao specijalistički studij za sportskog trenera, studij sam završio 2001. Nisam, dakle, nikakav vječiti student. Naknadno sam 2021. godine upisao preddiplomski stručni studij i 2022. godine stekao status prvostupnika. Potom sam upisao i stručni diplomski studij, ali sam svoj status zamrznuo kada sam postao ministar obrane. A da se vratim na 2001. godinu – tada je politika tadašnjeg predsjednika RH i premijera bila da se sve one koji su u rat otišli 1991. uglavnom umirovi.

Dakle, odluka Stipe Mesića i Ivice Račana? Da, njihova politika dovela je do naših umirovljenja.

S koliko godina? S 28 godina.

Pa što da čovjek radi kad ga umirove s 28 godina? Jeste li u tih šest godina nakon rata barem stekli neki viši čin? Ne. Ostao sam cijelu vojnu karijeru, svih tih 11 godina, bez čina. Nisu me zanimali. Ja sam želio ostati samo vojnik. Imam dvije medalje i dobio sam pohvalu ratnog ministra obrane Gojka Šuška za hrabrost, za akciju kod Dubrovnika. I tako završavam svoju vojničku karijeru i sjedim doma tri mjeseca, odmaram, ne moram ujutro ustati na posao, a mirovina mi je iznosila manje od 500 eura. I što se događa? Vidim da ne mogu tako živjeti, moram nešto raditi, imam znanja i odlučio sam oformiti svoj klub za borilačke sportove. Radeći u tom klubu iskoristio sam svoje znanje iz specijalnih postrojbi i znanje koje sam stekao na studiju. Trenirao sam djecu i mlade kod mene u Antunovcu. Taj sam klub držao do 2005., trenirao sam 40-ak djece i 15-ak seniora i natjecatelja. I te sam godine počeo razmišljati o situaciji u mom Antunovcu. U ratu je potpuno stradao, bio razrušen i ne sviđa mi se kako se razvija. Vidio sam da se slabo radi, da se može bolje i da kaskamo u odnosu na druge. I nas nekoliko odlučilo se baviti politikom. Mene su predložili da se kandidiram za načelnika općine.

I, ušli ste u HDZ? Ne, u HSP. Pobijedio sam na tim izborima i od tada kreće moja politička karijera, u koju sam ušao, dakle, s nepune 33 godine. Na poziciji načelnika općine zadržavam se 12 godina, tri izborna ciklusa, a 2009. se razilazim s HSP-om. U HDZ sam ušao 2011. godine, u međuvremenu sam preuzeo općinski HDZ i pobijedio ponovno na izborima.

Tko vas je inicirao u HDZ? Tomislav Ivić. Tada je Glavašev HDSSB bio jak, a HDZ slab, pa su me pozvali i ponovno sam pobijedio na izborima. Novi poziv dolazi 2014., da preuzmem i županijsku organizaciju HDZ-a Osječko-baranjske županije. Preustrojavam je tako što sam rekao da moramo ići s novim, mlađim ljudima i snagama, koji nemaju teret iza sebe i najavio sam da ćemo 2017. vratiti HDZ u županiju. I to sam i učinio, pobijedio i postao župan. Tada sam obećao da ćemo 2021. prvi put osvojiti i grad Osijek, a uspjeli smo i u tome.

U vojsci ste ostali bez činova, ali u političkoj karijeri vam činovi, eto, dolaze jedan za drugim? (Smijeh). Je, reklo bi se redovito napredovanje.

I, koja je glavna karakteristika vašeg slavonskog HDZ-a? Zadržat ću se na Osječko-baranjskoj županiji, zato što sam za nju odgovoran. Karakterizira ga potpuna promjena i usklađivanje s novim vremenima. To jest HDZ koji se temelji na 1990-ima, na tim vrijednostima iz doba Franje Tuđmana, ali to je HDZ koji je prihvatio određene promjene u društvu, u političkom životu i odnosima i to je HDZ koji je dao priliku novim, mladim ljudima.

Biste li postali ministar da niste iz tog osječko-baranjskog HDZ-a? To ne znam, ne mogu procijeniti. Premijer Andrej Plenković pozvao me da budem ministar. Odazvao sam se i postajem, dakle, ministar obrane i potpredsjednik Vlade samo pet mjeseci prije kraja mandata druge Plenkovićeve Vlade. Napuštam poziciju župana jer sam smatrao da to trebam napraviti i da imam odgovornost kao predsjednik županijske organizacije i potpredsjednik HDZ-a. Da mi je bilo ponuđeno bilo koje drugo ministarsko mjesto, ne bih ga prihvatio. Ali ministarstvo obrane, to je bilo takoreći jedan kroz jedan. To sam rekao i premijeru. MORH nisam mogao odbiti zato što to ministarstvo predstavlja Hrvatsku vojsku. Sudjelovao sam u stvaranju te vojske i od prvih dana bio njezin vojnik i to je za mene bila velika čast. Izašao sam iz svoje zone komfora jer nisam mogao reći ne HV-u i OS RH.

I, došli ste još uvijek na vrijeme, u doba velikih potreba i promjena u HV-u i u vrijeme kada napokon imamo premijera koji shvaća potrebu brzog jačanja Oružanih snaga. Čini se da je vama brže uspjelo progurati neke nabave? Kad preuzmem odgovornost za nešto, dajem sve od sebe. Neću improvizirati, niti ću posao raditi polovično, od danas do sutra. Posao se radi strateški, planski, dugoročno, to je i moj životni pogled. Kao što smo mijenjali trendove u osječko-baranjskom HDZ-u i strateški ostvarivali uspjehe, na isti način mijenjamo trendove i u Hrvatskoj vojsci. Nije tajna da nam nedostaje vojnika. Trend dolaska naših vojnika koji prolaze dragovoljno služenje vojnog roka vrlo je pozitivan, jer je samo u prvoj rotaciji ove godine u Požegi njih gotovo 300 položilo prisegu. U 2024. godini u odnosu na 2023. broj dragovoljnih ročnika porastao je više od 100 posto. Vjerujem da je ovo prekretnica i da smo uspjeli ponovno zainteresirati mlade ljude za vojni poziv. Podigli smo plaće vojsci, u prosjeku za 30 posto, sređujemo infrastrukturu i opremu, nabavljamo novo oružje. U tijeku je velika modernizacija HV-a.

Prekretnica je bila nabavka Rafalea, kada je premijer šokirao vojni vrh, jer im je rekao da je njegova briga naći milijardu eura za avione, a njihova reći što nam treba, bez ustezanja i kalkulacija? Tako je. I prije su svi znali da se u Oružane snage mora investirati, a nitko nije htio jer je to bilo politički neoportuno. Odnosno, bilo je oportuno reći da će se novac drugdje trošiti, a ne na naoružanje. Iskreno ću vam reći da zbog takvih stavova onih vlada prije 2016. mi sada kasnimo nekoliko godina. Ovakav proces naoružavanja trebao je početi 2014. kada je Rusija provela prvu agresiju na Ukrajinu i zauzela Krim. Ovako nama trebaju još tri godine da bismo nabavili i dočekali isporuku većine onoga što nam treba.

Srećom, toliko otprilike treba i drugima? Da. Kada sam došao na ovu poziciju rekao sam premijeru pravo stanje stvari i da nam vojnik radi za plaću manju od 900 eura. Bili smo zajedničkog stava da treba nastaviti modernizaciju HV-a koja je započela nabavom borbenih aviona Rafalea. Naravno, moramo poticati i domaću vojnu proizvodnju. Uspjeli smo i ugovoriti nabavu moćnog raketnog sustava Himars M 142 te smo brzo dobili suglasnost američkog Kongresa. Ugovore smo potpisali pet do 12. Dakle, s nabavama se trebalo ići puno ranije, a oružje je sada višekratno poskupjelo zbog ruske agresije. Zato tražimo i nove partnere, nedavno smo bili u Turskoj s kojom želimo intenzivirati suradnju na području obrambene industrije putem turskih ulaganja u vojnu proizvodnju u Hrvatskoj. Da se vratim na Himarse, nisu svi shvaćali da tim raketnim sustavom mijenjamo stratešku poziciju u regiji.

Dobro, ali to vrijedi ako i kada uspijemo kupiti i dalekometne projektile? Bitno je da smo nabavili taj sustav i lansere. Za sada smo naručili rakete dometa 80 kilometara, a aneksima postojećeg ugovora mogu se nabaviti i one većeg dometa.

Hoće li i dalje ostati tajna koje sve naoružanje stiže s Rafaleima? Da. Još će ostati tajna.

Jeste li bili iznenađeni kada su Francuzi potpisali i sa Srbijom ugovor o nabavci Rafalea? Bio sam iznenađen. Francusku stranu sam otvoreno pitao hoće li oni i njima isporučiti zrakoplove sa svim sposobnostima koje će imati i hrvatski, a odgovor je bio ‘ne’, odnosno da neće dobiti zrakoplove sa svim sposobnostima kao i mi. S francuskim partnerima potpisali smo ugovore prema kojima će i naši Rafalei imati jednake sposobnosti kao i francuski. Mogu najaviti da uskoro stiže i 10 Leoparda 1, koje nam posuđuju Švicarci kako bi mogla početi obuka na ovim tenkovima i ostat će kod nas sve dok nam ne stignu najmoderniji Leopardi 2A8. Hrvatska će nabaviti 44 Leoparda 2 A8, a prvi novi, najmoderniji Leopardi 2 A8 trebali bi stići 2027. godine.

Nakon što smo poslali u Ukrajinu dosta našeg naoružanja istočnog podrijetla, mnogi su zabrinuti da smo se razoružali, jer svi ti novi sustavi dolaze tek za dvije do tri godine? Nismo se razoružali. Mi se prebacujemo na zapadnu tehnologiju, a kada je o tenkovima riječ, da umirim zabrinute, nakon odlaska 30 naših tenkova M-84 zadržali smo dovoljan broj borbeno spremnih tenkova.

Dosta je ljudi zabrinuto jer nabavka novog oružja ide sporo, pa pitaju zašto ne nabavimo još ovo ili ono? Danas je teško nabaviti novo naoružanje jer se na isporuku prilično dugo čeka, za bilo koje naoružanje, ako ga je uopće i moguće nabaviti. Naoružanje je i poskupilo, i to višekratno od početka agresije na Ukrajinu. Spomenut ću samo jedan primjer, granate od 155 mm koje koristimo za naše haubice stajale su prije tri-četiri godine 600 eura po komadu, sada stoje 5 tisuća. To je ogromno poskupljenje, a tako je, nažalost, i s brojnim drugim sustavima. Šest besposadnih letjelica Bayraktar stiže nam uskoro, a ostalo naručeno naoružanje, Himarsi 2028., Leopardi u 2027. i 2028., osam novih Black Hawkova također stiže 2028.

Bradleyji nekako sporo izlaze s remonta iz hala Đure Đakovića? Istina, ima kašnjenja, isporučeno ih je osam i provodi se obuka mehaničara na četiri Bradleyja, a potom i posada na preostala četiri. U ovom se trenutku u Hrvatskoj nalaze 44 od 62 Bradleyja na kojima se treba provesti remont, a koji moraju biti spremni u 2026. Tražit ćemo od vlasnika da se poštuju ugovoreni rokovi i da se s isporukom više ne kasni.

Više je puta premijer najavljivao da u ovoj godini na red dolazi HRM. To znači rješavanje pitanja nastavka gradnje još tri OOB-a u Brodosplitu i nabavka korveta? Kad sam postao ministar, moj je prvi sastanak bio s vlasnikom Brodosplita Tomislavom Debeljakom. Dogovorili smo ‘brod po brod’. Prvi brod iz serije, Umag, isporučen je i plaćen, a ostala tri u fazi su pregovora. Još se nismo dogovorili oko svote koju oni traže, odnosno koju smo mi spremni platiti. Pokušat ćemo se “pronaći” jer bi bila obostrana šteta ne dovršiti ih. Vjerujem da ćemo pronaći zajednički jezik. Kada govorimo o korvetama, dogovor je da krenemo u razgovore o isporuci dviju korveta. To je brod od 100 metara koji ima protupodmorničko, protubrodsko i protuavionsko djelovanje, s ozbiljnim elektroničkim i radarskim sustavima. Uskoro ćemo uputiti upite, zahtjeve za informacijom, svima zainteresiranima koji mogu isporučiti korvete. Presudna će biti brzina isporuke, cijena i mogućnost izgradnje korvete, barem djelomično, u našim brodogradilištima.

Novo oružje znači i nove ljude. Stručnjaci kažu da za korvetu treba posada od 100 ljudi, da će njihova obuka trajati godinu dana? Dao sam nalog svim upravama u MORH-u i Glavnom stožeru Oružanih snaga da izvijeste o stanju spremnosti i operativnog djelovanja vojske na svim razinama. A to se odnosi i na pripreme obuke i za korvetu i za ostala naoružanja. Zato sam i sretan što je počeo trend rasta interesa za poziv vojnika. Ono što već sada razvijamo jest upravljanje sustavima bespilotnih letjelica, kibernetičko ratovanje i sigurnost, elektroničko ratovanje i ometanje.

Kad će naši Rafalei biti operativno sposobni? Rafalei štite suverenitet hrvatskog zračnog prostora, a kada govorimo o potpunom nadzoru našeg neba, odnosno Air Policingu, Rafalei će to preuzeti krajem ove, odnosno početkom 2026. Nabavljamo i potpuno nove radarske sustave koji će zamijeniti postojeće.

S obzirom na to da su naša skladišta prilično ispražnjena, ne bi li bilo mudro napuniti ih opet u slučaju potrebe? Mi te kalibre koji su otišli u Ukrajinu više ne koristimo, ali ovdje govorimo i o pričuvi lakog streljačkog oružja i svih drugih kalibara? Za pričuvu oružja i streljiva naravno imamo, ali je potrebno dodatno napuniti skladišta streljivom i granatama kalibara koje sada koristimo i napunit ćemo ih do vrha. U Turskoj smo i o tome razgovarali i oni pokazuju interes da sudjeluju u rješavanju našeg strateškog problema, a to je izgradnja tvornice streljiva. Razvijanje naše vojne industrije je prioritet. Imamo ozbiljne razgovore s velikim europskim proizvođačima poput Rheinmetalla, koji su zainteresirani za partnerstvo i ulaganje u hrvatsku vojnu industriju. Podigli smo sve naše sustave kako bi se MORH uključio i u razvoj projekata koje rade neke domaće tvrtke i koje razvijaju borbene dronove velikog dometa. Bilo je važno pokrenuti se, ali za to treba vremena, kao kad naručuješ novo oružje.

Ostaje, dakle, plan da do 2028. Oružane snage RH budu potpuno transformirane i modernizirane? Do 2028. bit će potpuno spremne i osposobljene za nove tehnologije i naoružanje. Potreban je kontinuitet i ako ovako nastavimo s ulaganjima, do tada ćemo biti potpuno spremni za odvraćanje u svim domenama, na kopnu, u zraku i na moru. U iduće tri godine planiramo uvesti veći broj novih vojnika u profesionalni sustav. Osobno, bio bih sretan kada bi se taj broj mogao uvećati na 30 tisuća, jer toliko bi bilo optimalno da Hrvatska ima profesionalnih vojnika u ovim vremenima. To jest veliki zadatak s obzirom na to da bi trebalo brojčano udvostručiti Oružane snage.

Da, neke su države već udvostručile vojsku, poput Poljske, a slijede ih još mnoge EU države. Što kažete na teze da EU propada u novim okolnostima? Kada govorimo o obrambenim potencijalima EU, to je gospodarstvo od skoro pola milijarde ljudi, razvijenije od gotovo svih političkih grupacija s kojima se možemo uspoređivati. Naša je ekonomija ogromna i ako će doći do preusmjeravanja dijela EU fondova na obranu i sigurnost, tada će Europa moći bezbrižno gledati u budućnost u sigurnosnom smislu. Ne moramo mi graditi zajedničku vojsku. Dovoljno je sada i da sve članice znatno pojačaju obrambena izdvajanja, a prvo što trebaju učiniti jest ojačati granične države na istoku. To znači da te fondove treba prvo otvoriti baltičkim zemljama, Poljskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, ali treba ih otvoriti i Hrvatskoj. Hrvatska u ovoj situaciji mora širiti svoja partnerstva, pa nakon posjeta Turskoj, uskoro odlazim i u Poljsku, s kojom imamo jako puno dodirnih točaka i interesa.

Vidjeli ste što je izjavio poljski veleposlanik Pawel Czerwinski, da bi i Hrvatska mogla biti cilj ovdašnjih ruskih proksija ako se zakomplicira situacija na Zapadnom Balkanu? On je potpuno u pravu. Velika politička geostrategija Srbije uvijek je uključivala i hrvatski teritorij. Drugo, Hrvatska zbog svog geopolitičkog položaja i oblika ranjiva je i izložena ugrozama. Hrvatska je stoljećima predziđe zapadne kulture i civilizacije. Poljski veleposlanik, dakle, to da smo mi ugroženi i prvi na redu nije rekao bez razloga. To je dobronamjerno upozorenje koje dolazi od veleposlanika zemlje koja je u povijesti bila dijeljena od svojih susjeda i koja se sada pobrinula znatnim jačanjem svojih vojnih sposobnosti da joj se to više nikada ne dogodi.

Kad razgovarate s kolegama ministrima u Bruxellesu i NATO-u, postoji li bojazan od povlačenja Amerikanaca iz Europe? Postoji velika bojazan, jer bi njihovo moguće povlačenje iz baza u Europi, primjerice konkretno s Kosova, značilo ogroman problem za sigurnost naše regije. Ako dođe do eskalacije sukoba na Kosovu, prelit će se i na BiH gdje živi gotovo 300.000 Hrvata. Ako Amerikanci razmišljaju o sigurnosti jugoistoka Europe, oni odavde ne smiju otići. Ako odu, a to jest njihovo pravo, onda je naša obveza biti spreman za taj scenarij. Svaka ozbiljna država ne može se i ne smije kockati s vlastitom sigurnosti i svojim narodom, zato strategije obrane moraju uključivati sve scenarije. Ozbiljne države imaju ozbiljnu vojsku i policiju, neozbiljne neozbiljnu, a one koje to ne zanima imaju kaos. Kada Hrvatska ne bi bila sigurna zemlja, a što sada jest, zaškripao bi i naš turizam, koji nam ostvaruje gotovo 20 posto BDP-a. Kinezi rade strategije unaprijed za 50, čak 70 godina, ozbiljne EU države za idućih 20 godina. U svoju obranu i sigurnost najviše ulažu upravo najrazvijenije države poput skandinavskih država te Švicarske.

Kako komentirate činjenicu da nas srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić slijedi u stopu kad je riječ o vojnim nabavkama, neke doslovno i kopira? Njegova politika oduvijek je bila plašenje Srbije Hrvatskom. I Hrvatska je stalna tema u svim njegovim režimskim medijima. Da Hrvatska predstavlja opasnost za svoje susjede itd. Zbog održavanja svoje političke platforme on jednostavno mora proizvoditi neprijatelja. Pa je sada to Hrvatska i, naravno, Albanci s Kosova. Nadam se i želim misliti da će jednog dana shvatiti i u Srbiji da im Hrvatska nije nikakva prijetnja, ni sigurnosna, ni gospodarska, nego je to zemlja koja im je, otkad smo ušli u EU, pružala ruku za suradnju kako bi i Srbija ušla u EU, što jest interes i za RH. I u interesu je hrvatske zajednice koja živi u Srbiji. Jer članstvo u EU pridonosi normalnijem i stabilnijem funkcioniranjem država, pa bi tako bilo i sa Srbijom.

Dok tako ne bude, bitna nam je renesansa HV-a do 2028., no onda bi bilo važno da i vi svoj posao do tada završite, premda vidimo da ova Vlada u trećem mandatu ima velikih problema, škripi? Važan je kontinuitet, presudno je ne stati u procesu naoružavanja HV-a, jer stanemo li, opet ćemo izgubiti zlatne godine i to govorim bez obzira na to tko će biti ministar obrane i tko će odraditi taj posao do kraja. Tko god bio sljedeći, nadam se da će biti svjestan svega ovoga o čemu razgovaramo. Ne znam što će biti sutra i nisam tu ja bitan, nego Oružane snage.

Hoće li biti i nekih novih “činova” u vašoj političkoj karijeri? Mnogi to od vas očekuju. Nisam čovjek koji je opterećen “činovima”. Ministar sam obrane i potpredsjednik Vlade kao i potpredsjednik HDZ-a, to su dužnosti na koje sam fokusiran.

Kakav imate osjećaj, hoće li naš predsjednik Zoran Milanović biti vaš partner ili protivnik u tom poslu? Prvog dana kad sam došao na ovu poziciju rekao sam da poštujem hrvatske zakone i Ustav, koji točno definira položaj i ulogu predsjednika države. Neću biti taj koji će zatezati. Spreman sam surađivati s Predsjednikom unutar Ustava i zakona, ni više ni manje od toga, uvažavati njegovu poziciju i s njim kreirati ono što je i njegova ustavna ovlast. To uvažavanje mora biti obostrano i u istom cilju. Ako nismo na istom putu koji vodi jačanju našeg obrambenog sustava, onda nećemo moći surađivati. Moja je ruka uvijek bila pružena, ali očekujem korektnost i s druge strane.

Morat ćete s njim proraditi i strategiju, dugoročni plan razvoja Oružanih snaga, kao i zakon o povratku obveznog vojnog roka? Te je sve dokumente MORH dovršio i dostavljeni su Vladi, nakon svih usuglašavanja Vlada će ih uputiti u proceduru.

Što je s mimohodom za 30. godišnjicu Oluje? Hrvatska vojska sprema se za mimohod u kolovozu, još komuniciramo hoće li datum biti 4. ili 5. Održat će se u Zagrebu, postoji potpuno razrađen scenarij samog mimohoda, sve grane Oružanih snaga RH pripremaju tehniku, ljudstvo. Prikazat ćemo i najnovije naoružanje, pa i neko koje je u postupku dolaska. Razgovaramo i s nekim stranim partnerima i o njihovu sudjelovanju na našem mimohodu.

Objavljeno 2. ožujka 2025. godine u Večernjem listu | Autor: Davor Ivanković; Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL

Objava ‘Bio sam iznenađen kad su Francuzi Srbiji obećali Rafale. No rekli su mi da njima neće isporučiti sve što i nama’ pojavila se prvi puta na MORH.

• Ja sam osjetio poziv koji je jednostavno bio jači od bilo čega pa i nagovaranja roditelja da ipak nemam 18 godina i da moram završiti školu. Rekao sam da nema odabira i alternativa za to što sam odlučio. To je da ću ja otići u zbor Narodne garde u “Zenge” tada, da me škola u ovom trenutku ne zanima, ona je nešto što je u ovom trenutku potpuno sporedno i što možemo rješavati kad bude sve završilo i tako je bilo. Otišao sam u 106. brigadu i prije osnutka 106. brigade već sam bio u uniformi kao pripadnik dobrovoljačkih ili dragovoljačkih odreda civilnih koji su čuvali Antunovac, ističe Anušić.

Sjećanje na 18. rođendan: “Jednostavno bio je samo rat i ničega osim rata nije bilo”

Na farmi Orlovnjak, kraj Antunovca 6. listopada prolazi vatreno krštenje.

• 6. listopada, 7 dana prije moga rođendana, je bilo prvo ozbiljno vatreno krštenje, bilo je par nekoliko prije toga pješačkih napada koji nisu bili toliko opasni, ali ovaj napad je bio pomno planiran od strane srpske vojske i četnika i Jugoslavenske armije koja nas je okružila i ostavila u okruženju. Taj dan je poginulo jako puno pripadnika moje satnije, moga voda. Poginulo je puno i civila koji su se zatekli na farmi, koji su brinuli o kravama je ubijeno. Svatko tko je došao njima tada u ruke taj dan nije preživio. Uspjeli smo nakon cijelog dana borbe, izvući se i igrom slučaja i stvarno Božjim prstom spasiti živu glavu tada u poslijepodnevnim satima 6. 10. 1991. godine. I ja, i još jedan kolega.

Na pitanje sjeća li se svog 18. rođendana kaže da se uglavnom sjeća tog 6. listopada koji je bio 7 dana prije njegovog rođendana.

• Ali sjećam se naravno i toga rođendana. Taj rođendan nije bio u onom smislu kako se obično slavio. Nekoliko mojih prijatelja s kojima sam odrastao, družio se, išao u osnovnu školu i s kojima sam svaki dan bio zajedno u slobodno vrijeme, je ostavilo svoje živote 6. listopada na Orlovnjaku. Za neke ni danas ne znamo gdje im je posljednje počivalište i naravno da taj rođendan više nije bio onakav kakav je možda bio 17. rođendan jer smo shvatili da je ispred nas jako teško vrijeme, da je rat došao u onom smislu kao kad smo slušali i gledali nekad samo na televiziji. Ljudi su počeli ginuti, kuće su bile zapaljene, srušene, stradali su civili, vojnici i jednostavno nije bilo više ni te euforije. Jednostavno bio je samo rat i ničega osim rata nije bilo.

Dva dana nakon pada Vukovara, bio je, kaže, ponovni napad na Antunovac i tada su izgubili dio položaja koji je bio ispred Antunovca, odnosno stari Seleš i te linije su pale.

• Taj dan je bio izuzetno težak, jer je bio i napad na Ernestinovo koje je tada okupirano. Laslovo je ostalo u okruženju. Divoš je bio mjesto na kojem smo se borili i gubili, pa ponovno uzimali to mjesto. Radi se o napadu u kojem je taj dan poginulo 27 pripadnika Zbora narodne garde Hrvatske vojske. I preko 120 je bilo ranjeno. Taj podatak znam jer smo navečer 20. studenog otišli u klinički bolnički centar tražiti prijatelje, suborce i tada smo taj podatak i dobili. Izuzetno težak dan, jako veliki i siloviti napad je bio s njihove strane, ističe Anušić.

Antunovac se, dodaje, uspio držati još 15 dana. Do 5. prosinca kada je pao.

Prosinac mu je najgori mjesec u životu

Na svu sreću, govori Anušić, toliko smo bili svjesni kao obitelj kada smo odlazili iz kuće, ponijeli smo sve slike.

• Sve slike smo spasili, slike koje su iz naših ranih dana mladosti kao djece, mene i braće, oca i majke, naše familije, cijele obitelji. Tako da te slike imamo i to je svakako najveća vrijednost koju imamo. Kuća kao takva, ona je obnovljena ponovno. Materijalne stvari su naravno bile nebitne i one su se nadoknadile. Ali ono što smo izgubili je puno mladih ljudi, puno prijatelja. Izgubili smo članove obitelji i to, nažalost, nikada nećemo moći vratiti, niti će se ikada to moći nadoknaditi. Ali te slike na neki način nas drže u toj uspomeni. Vraćaju nas u te dane koji su to bili dani sreće i jednog zajedništva, mira, koje je naprasno prekinuto 91. godine.

Prosinac je kaže, najgori mjesec u njegovom životu.

• 5. prosinca je selo u kojem sam živio, proživio svojih 17 godina života, palo, okupirano, potpuno uništeno, i spaljeno. Kada smo se vratili nije bilo uopće prepoznatljivo. I 16. tog mjeseca, iste te godine mi je poginuo stariji brat Ante. Poginuo je kao pripadnik 130 brigade. Svake godine kada kreću ti datumi, a kreću u 10., 11. i 12. mjesecu. Uglavnom ta tri mjeseca u godini, svi mi koji smo preživjeli i koji smo bili zajedno tada 1991. godine, proživljavamo specifično te dane. Okupimo se često, sjedimo do dugo u noć, razgovaramo o tim svim situacijama. Na neki način smo si jedni drugima napravili i terapiju u kojoj smo se nekako i očistili od tih tereta prošlosti i tih loših i teških iskustava, razgovarajući o tome svemu, držeći se zajedno kao ekipa. Još uvijek se družimo, mi barem koji jesmo ostali još na životu, koji smo živi i koji smo preživjeli to sve. Svakako su to jako teške uspomene, jednostavno osjeti se ta težina i u selu i među svima nama. Tek kad prođe pad Antunovca i kad krenemo polako prema Božiću, onda se jednostavno relaksiraju stvari, govorim generalno, kod nas, u toj našoj nekakvoj zajednici, nekoj našoj ekipi koja je tada bila zajedno. Ali do tada, u ta dva ili tri mjeseca, jednostavno svi zajedno to proživljavamo i osjeti se ta tuga, rekao je.

Nakon što je 106. brigada demobilizirana odlazi u druge postrojbe

1992. dolazi do primirja i 106. brigada je demobilizirana, ali Anušić ostaje kao hrvatski branitelj u Domovinskom ratu. Iz Oružanih snaga Republike Hrvatske kaže nije htio otići dok ne vrate ono što su izgubili 1991. godine u ratu. Govorimo o okupiranim teritorijima.

• I tom voljom i tom željom sam nastavio dalje biti pripadnik oružanih snaga Republike Hrvatske. Otišao sam u druge postrojbe. 1992. godine sam otišao u Dubrovnik, nas 20 otišlo je iz Osijeka i iz cijele Hrvatske nas je bilo dosta dragovoljaca. U Rijeci smo se ukrcali na trajekt. Dubrovnik je bio u okruženju, moglo se samo morskim putem doći. I tamo smo bili mjesec i pol dana, čistili smo zaleđe Dubrovnika. General Janko Bobetko mi je tad osobno zapovijedao. Čistili smo zaleđe Dubrovnika gore prema Trebinju, prema Popovom polju, gdje se trebalo osloboditi Dubrovnik od tog područja koje je bilo granatirano s područja Bosne i Hercegovine. U BiH nije važilo primirje koje smo mi potpisali tada sa Srbima koji su okupirali dijelove Hrvatske. A nakon toga, s istim postrojbama, Maslenica 1993. godine. Nakon Maslenice idem kao dragovoljac pomoći pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane u Mostaru. Tamo sam bio mjesec i pol dana također s 20 mojih prijatelja iz postrojbe. Nakon toga dvije godine provodim sa specijalnom policijom MUP-a. Orao na Velebitu, to su svakako fizički najteži bili tereni, izuzetno hladno, fizički strašno naporno, iscrpljujuće i stvarno na granici ljudske izdržljivosti je svaki taj teren gore bio. I nakon toga akcija Bljesak, sa specijalnom policijom Orao. I poslije toga odlazim u treću gardijsku brigadu, nadajući se nastavku oslobađanja istočne Slavonije. Oluja je započela, oslobođen je velik dio Hrvatske, ali nažalost, mi, oni koji smo tamo čekali na istoku Hrvatske, nismo dočekali zapovijedi da očistimo i istok Hrvatske. Naravno, da je dobro da je to napravljeno i sa mirnom integracijom, jer svaki život hrvatskog vojnika je previše da se izgubi, a izgubilo bi se sigurno jako puno u tim akcijama. Ali ja sam bio spreman i na tu posljednju žrtvu da oslobodimo i posljednji dio Hrvatske, a da se u moj Antunovac vratim onako kako sam došao, navodi Anušić.

Političke odluke iz perspektive mladog vojnika i iz perspektive ministra obrane

Perspektive iz koje smo mi sagledavali i iz koje sada sagledavam situacije nije, tvrdi ista. Mnoge odluke koje donosila Vlada Republike Hrvatske tada i mnoge odluke koje donose danas Vlada Republike Hrvatske nekad nisu možda prihvaćene, nisu možda razumljive svima, kaže.

• Nemaju svi isti pogled na sve, ali ono što je tada radila vlada Republike Hrvatske, prvenstveno predsjednik Tuđman, je praktički možemo reći napravljeno bez greške. Naravno da uvijek možemo sada poslije bitke reći da trebali smo ovako ili onako, ali ono vrijeme u onim okolnostima i s onim s čim mi tada raspolagali, Hrvatska je napravila čudo. Vjerujte da je napravila čudo s onolikim brojem vojnika koji smo imali. Možete misliti kada sam ja bio sa 17 godina jedan klinac koji nije bio niti iskusan u bilo čemu, pa sam ja bio dio tih oružanih snaga 1991. godine, slabo naoružan i slabo opremljen, obučeni nimalo. Mi smo se borili protiv tada treće ili četvrte vojne sile Europe. Zaustavili smo ih u Slavoniji. Mi smo njih zaustavili, Vukovar im je slomio kičmu. Zaustavili smo ih i u njihovoj namjeri da okupiraju Karlovac, Karlobag, Viroviticu. I četiri godine samo nakon toga smo bili jedno od jačih vojski oružanih snaga u Europi. Mislim da smo imali preko 200 tisuća ljudi pod oružjem, da smo bili spremni, uvježbani, opremljeni i da smo odradili posao koji se od nas očekivao praktički u dva ili tri dana. Kad govorimo o Bljesku, u jednom danu i Oluji koja je odrađena u dva ili tri dana. Nije to bilo jednostavno organizirati, nije to bilo jednostavno učiniti i napraviti. Tada je to predsjednik Tuđman sa svojim ljudima, svojim suradnicima napravio, ističe.

Oružane snage RH, Foto: HRT/Veterani miraOružane snage RH, Foto: HRT/HTVOružane snage RH, Foto: HRT/HTVOružane snage RH, Foto: HRT/HTVIvan Anušić, hrvatski branitelj, Foto: Privatna arhiva/-

Rat iz vas izvuče ono najbolje što čovjek može imati ili izvuče iz vas ono najgore što u vama jest, kaže Anušić.

• Zavisi tko kako doživi taj rat i tko se kako ponese. Zato u ratu imate nevjerojatne priče o herojstvu i humanosti ljudi, pojedinaca i nevjerojatne priče o svirepim zločinima koje su pojedinci učinili ili napravili. To rat čini od čovjeka. Ja sam u ratu proveo moju mladost, moje najbolje godine od moje sedamnaeste godine, pa dok rat nije završio, a onda još poslije šest godina sam bio u uniformi, ali tada više ne mogu reći da je to bilo ratno stanje. Ali ovih pet godina, od 1991. do 1995. godine, ja sam vrlo, vrlo malo vremena proveo u kući, u stanu, u Osijeku gdje smo živjeli kao prognanici, dodaje.

30 godina od završetka rata i povećanje broja mladih koji dragovoljno služe vojni rok

Najbitnija sastavnica svake države su, tvrdi, Oružane snage. One vas, navodi, čine sigurnima, ponosnima, u potpunosti neovisnima u onome što vam prijeti kako iznutra, tako i izvana.

• Govorim generalno o svim vojskama svijeta, ne samo o našoj. Oružane snage su 2000. godine doživjele jedan politički sustav koji ih je potpuno zanemario. I to je jako dugo trajalo. 15, 16, 17 godina. I to zanemarivanje je ostavilo i traga na Oružanim snagama i na današnje stanje Oružanih snaga Republike Hrvatske. U nekoliko godina, unazad nekih šest ili sedam ili osam godina, kreće se s ozbiljnim aktivnostima unutar Oružanih snaga. Ja ću govoriti o vremenu o kojima sam ja ovih godinu i tri ili četiri mjeseca. Radimo enormno velike, zajedno naravno s Vladom Republike Hrvatske, enormno velika ulaganja, modernizacije, opremanja. i na naoružavanje Oružanih snaga Republike Hrvatske. Radimo ozbiljan posao. Taj posao ću nastaviti dalje raditi, tu nema nikakve dileme. Povećava se broj mladih ljudi koji dragovoljno dolaze služiti vojni rok. Ne, mi ćemo uskoro krenuti s obaveznim, ali sada već imamo nevjerojatno povećanje broja mladih ljudi koji dolaze. Bila je prisega u Požegi. Po prvi puta je 298 ročnika, čini mi se, u ovom prvom pozivu. Radimo na tome, članica smo NATO saveza i kao takvi imamo svoje obaveze, imamo svoje ciljeve i prema njima ćemo nastaviti.

Razvoj vlastite vojne industrije

Ministar Anušić najavio je još jače opremanje hrvatskih Oružanih snaga. Ne samo kroz naoružanje, nego kroz infrastrukturu i kako kaže uvjete svakog vojnika.

• Posebno najavljujem niz politika koji će se ove godine predstaviti javnosti, a koji će se ticati djelatnih vojnih osoba, tj. profesionalaca u našim Oružanim snagama. Najavljujemo nabavku dvije korvete za Hrvatsku ratnu mornaricu. Najavljujemo daljnje nabave haubica kao i daljnje nabave naoružanja besposadnih letjelica i razvoj vlastite industrije. Što mislim da je najbitnije od svega i tu smo jako, jako puno izgubili jer smo našu vojnu industriju sveli na minimum. Vojna industrija, to je naša tehnologija, naši ljudi, naše znanje, naše umijeće i iskustvo iz Domovinskog rata je jako bitno za razvoj Oružanih snaga. Tj. tvornice proizvodnje koja se nalazi u okviru Oružanih snaga i za potrebe Oružanih snaga. Na tom radimo u ovom trenutku poprilično puno, razgovaramo s puno ljudi, okupljamo klaster, okupljamo ljude i u tom smislu i u tom smjeru ćemo najviše raditi kada govorimo o Oružanim snagama Republike Hrvatske. A sad u ovom trenutku kao što možete pratiti i na stranicama MORH-a, gdje god ode pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, na bilo kojem međunarodnom natjecanju, bilo u sklopu NATO-a, svjetskih razina, dolazi sa zlatom ili sa srebrom oko vrata, dolazi s najboljim pohvalama i najboljim ocjenama. To je danas Hrvatski vojnik. Kao što je bio 1991.

Ključ uspjeha 1991. godine, zaključuje, nije bila tehnika, nije bilo naoružanje, nego čovjek koji je bio spreman ostaviti svoj život za slobodu Hrvatske.

• Naša najveća snaga je bila krunica oko vrata. To je stvarno tako bilo. Svi smo imali krunicu oko vrata, to što smo se uzdali i to nam je bila najveća snaga.

Emisiju “Veterani mira” pogledajte na multimedijskoj platformi HRTi.

Objavljeno: HRT Veterani mira, 1. ožujka 2025. godine|Autor: Borna Marinić/Vladimir Brnardić/B.M.V./Veterani mira/

Objava Nekad maloljetni branitelj, danas ministar obrane: Razvijat ćemo vlastitu vojnu industriju pojavila se prvi puta na MORH.

‘Izjave kojima mađarski dužnosnici svojataju dijelove hrvatskog teritorija ne mogu i neću prešutjeti. Neosporno je da se Srbija intenzivno naoružava. Hrvatska u izazovnoj i dinamičnoj geopolitičkoj situaciji mora imati svoju čvrstu poziciju i jasnu obrambenu politiku’, kaže ministar Anušić za Telegram. Snima Marko Miščević

Iako se sa sadašnjim timom Ivana Anušića ne slažem po nekim pitanjima sadržaja i načina procesa modernizacije Hrvatske vojske, imam snažan osjećaj da ministar obrane iskreno želi osnažiti i modernizirati zapuštenu vojsku. Nimalo lak zadatak kad mora biti izvođač radova za dva posvađana šefa s dva zagrebačka brda.

Sustav obrane i Oružane snage godinama su zapostavljani, u svim granama i gotovo svim elementima. Ako izuzmemo kratki period stolovanja Željke Antunović na čelu MORH-a, osnovne karakteristike odnosa države prema sustavu obrane su parcijalni pristup i “vizija” koja ne prelazi vremenski mandat pojedinog političara.

Pred Anušićem je ogroman posao rješavanja mnogih zapuštenih i pod tepih gurnutih problema, ali i prilagodbe promijenjenim geopolitičkim odnosima u Europi. To je definitivno najveći izazov MORH-u od završetka Domovinskog rata. Međutim, MORH je u svom djelovanju ograničen ako nema proaktivnu suradnju svih dionika izvršne i zakonodavne vlasti.

TELEGRAM: Oružane snage primarno su namijenjene obrani od vanjske ugroze. Svjedoci smo velikih promjena sigurnosnog okruženja u Europi. U kojoj mjeri neusklađena vanjska politika utječe na razvoj, organizaciju, opremanje i obuku Oružanih snaga?

ANUŠIĆ: Moram se prvo osvrnuti na Vaš uvod kad spominjete da su Oružane snage i sustav obrane zapostavljani godinama. Oružane snage bile su zapuštene i zanemarene u mandatima SDP-ovih Vlada, kad su ukidana određena materijalna prava djelatnim vojnim osobama. U Hrvatsku vojsku sustavno se počelo ulagati i kroz opremanje i kroz povećanje plaća i kroz povećanje proračuna Ministarstva obrane od 2016. godine.

Posebno ističem da je Vlada na prijedlog Ministarstva obrane u 2024. godini svim djelatnim vojnim osobama povećala plaće u prosjeku 30 posto. Kad je riječ o politici Vlade, a posebno uzimajući u obzir narušene sigurnosne uvjete u Europi, ona je snažno usmjerena na osnaživanje i modernizaciju Hrvatske vojske, čime osnažujemo i nacionalnu sigurnost.

U tijeku je opsežno, možemo reći i povijesno, opremanje i modernizacija Oružanih snaga. Od nabave Rafalea do danas kontinuirano se u novo naoružanje ulaže oko tri milijarde eura kad uračunamo dosadašnje, aktualne i planirane nabave Ministarstva obrane.

Riječ je o velikom zamahu u modernizaciji i opremanju Hrvatske vojske koje je započelo nabavom 12 rabljenih višenamjenskih borbenih aviona Rafale, a nastavlja se i nabavom dodatnih osam Black Hawkova, Bradleyja, šest modernih besposadnih letjelica Bayraktar TB2, moćnog raketnog sustava HIMARS M142, nabavom najmodernijih tenkova Leopard 2A8. Najavili smo i nabavu višenamjenskog broda u tipu korvete, kao i sustava PZO srednjeg dometa.

Zahvaljujući tim nabavama, koje je omogućio izuzetan rast proračuna ministarstva – od 2016. do danas proračun MORH-a porastao je gotovo 185 posto – Hrvatska je ove godine dosegnula dva posto BDP-a izdvajanja za obranu, dok za modernizaciju izdvajamo čak 29 posto.

Kad govorimo o predsjedniku Republike, svjedočimo tome da se radi problem od slanja dva časnika u Wiesbaden u sklopu aktivnosti NSATU. Hrvatski vojnici nikad neće ratovati u Ukrajini, sve ostalo su dezinformacije.

TELEGRAM: Niste odgovorili u kojoj mjeri neusklađena vanjska politika utječe na razvoj, organizaciju, opremanje i obuku Oružanih snaga? Zar država ne bi trebala imati jedinstvenu vanjsku politiku?

ANUŠIĆ: Vlada Republike Hrvatske i predsjednik Republike sukreiraju vanjsku politiku, to je jasno definirano Ustavom. U tom pogledu čuli ste i inicijativu premijera Andreja Plenkovića o tome da se riješe i otvorena pitanja koja se tiču odabira veleposlanika i otvaranja novih veleposlanstava.

Ono što je bitno: Ministarstvo obrane radi svoj posao i ne kreira vanjsku politiku. Ono čime se mi intenzivno bavimo u ovom trenutku je modernizacija, opremanje, jačanje Oružanih snaga. Ali i svime onime što vojska u svakoj državi radi – uvježbava se i priprema da bi bila snažna, moćna i efikasna. To je zadaća Ministarstva obrane.

TELEGRAM: Većina strategijskih dokumenata koji određuju obrambenu politiku ili je zastarjela ili ne postoji, kao na primjer Vojna strategija. U kojoj mjeri ta činjenica otežava vaš rad kao ministra obrane i što činite da bi se takva situacija promijenila?

ANUŠIĆ: Ministarstvo obrane u proteklom je razdoblju radilo na novoj Strategiji obrane i novom Dugoročnom planu razvoja (DPR-u). Nacrti tih dokumenata pripremljeni su za daljnju proceduru. Dinamična geopolitička situacija zahtijevala je da se oba prijedloga tih dokumenata nekoliko puta nadograđuju, a takav proces vidljiv je i kod članica NATO-a i Europske unije koje rade na opsežnoj prilagodbi svojih strateških dokumenata i planova u skladu s izmijenjenom geopolitičkom situacijom.

TELEGRAM: U svojim nastupima govorili ste o “prijetnjama s one strane Dunava i Save”, a kasnije i Drave. Možete li ukratko obrazložiti svaku od tih prijetnji pojedinačno i razinu ugroze koju predstavljaju Republici Hrvatskoj?

ANUŠIĆ: Govorio sam isključivo o dvije činjenice: jedna je intenzivno naoružavanje Srbije, druga se odnosi na političke poruke (simbole, karte) koje povremeno ističu mađarski dužnosnici, a koje idu u smjeru velikomađarske politike. To su, dakle, dvije činjenice koje svatko tko prati dnevnopolitička zbivanja može vrlo lako uočiti i nisu produkt mojeg subjektivnog političkog dojma.

Moram naglasiti da je Mađarska naš saveznik u NATO-u i Uniji te da je naša susjedna i prijateljska zemlja. Ali izjave kojima mađarski dužnosnici svojataju dijelove hrvatskog teritorija ne mogu i neću prešutjeti.

Kad je riječ o Srbiji, neosporno je da se intenzivno naoružava, u razloge njihova ubrzanog naoružavanja neću ulaziti niti ih znam. Međutim, znam da Hrvatska u izazovnoj i dinamičnoj geopolitičkoj situaciji mora imati svoju čvrstu poziciju i jasnu obrambenu politiku koja upravo podrazumijeva modernizaciju, opremanje i podizanje spremnosti i sposobnosti naših Oružanih snaga.

TELEGRAM: A što je s prijetnjama s one strane Save?

ANUŠIĆ: Pretpostavljam da pratite izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i izjave predsjednika Republike Srpske. Te izjave ne predstavljaju izravnu prijetnju Hrvatskoj, ali može ih se promatrati kao neizravnu prijetnju opstojnosti Bosne i Hercegovine. Hrvatska ima najdužu granicu s Bosnom i Hercegovinom, u BiH sad živi nešto manje od tristo tisuća Hrvata. Naravno da zbog toga situaciju u BiH treba promatrati kao izazov.

TELEGRAM: Krenuli ste u obimnu modernizaciju Oružanih snaga. Zbog čega se to radi mimo, odnosno bez Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga?

ANUŠIĆ: Već sam pojasnio vezano za Strategiju obrane i DPR, ali ponovit ću: nacrti su pripremljeni, na njima se u proteklom razdoblju radilo, a dinamika geopolitičkih odnosa zahtijevala je da se ti dokumenti više puta nadograđuju.

Kad je riječ o modernizaciji Hrvatske vojske, ona se odvija u skladu sa svim zakonskim procedurama, financijskim okvirom odobrenim u državnom proračunu te prati trend nacionalnih potreba i obveza koje imamo u NATO-u i Europskoj uniji.

TELEGRAM: Stari DPR je već davno bio zastario, a novoga nema. Kad će biti usvojen novi DPR?

ANUŠIĆ: Nacrti novog DPR-a, kao i Strategije obrane, pripremljeni su za daljnju proceduru. Cilj nam je da u što skorije vrijeme budu upućeni u saborsku proceduru.

TELEGRAM: Pismo namjere koje ste potpisali o nabavi tenkova Leopard 2A8 izazvalo je mnogo pažnje. To je investicija za idućih nekoliko desetljeća. Obrazloženje da je to najbolji tenk na svijetu vrlo je neuvjerljivo. Rat u Ukrajini pokazao je svu ranjivost tenkova. Vode se rasprave o njegovoj upotrebnoj vrijednosti. Jeste li sigurni da sadašnji koncept tenka uskoro neće biti napušten? Na koji način mislite zaštititi tenk od 30 milijuna eura od uništenja dronom vrijednim tisuću eura?

ANUŠIĆ: Teze o uništavanju tenka koje navodite potpuno su netočne i to su teze koje papagajski ponavlja dio potpuno neupućenih oporbenih političara. Takvim tezama jedini je cilj pokušati umanjiti značaj nabave jednog od najmodernijih tenkova – Leoparda 2A8.

Taj je tenk razvila njemačka tvrtka Krauss Maffei Wegmann, današnji KNDS, a temelji se na prethodnoj inačici koja je doživjela niz poboljšanja, kao što je integracija aktivnog sustava zaštite i sustava za situacijsku svjesnost, koji svakako pridonose u borbi protiv dronova.

Naravno, na modernoj bojišnici, kao i drugi oružani sustavi, tenkovi su potpomognuti i štićeni i drugim sustavima, na primjer sustavima protuzračne obrane, sustavima za borbu protiv besposadnih letjelica (C-UAS) i slično.

Da bi se neki oružani sustav održao i bio superioran na bojištu, njegov dizajn mora pratiti razvoj i primjenjivati najmodernije tehnologije. Smatramo da Leopard 2A8 to ispunjava, i to nam je bio jedan od razloga za njegov odabir.

TELEGRAM: Koliko će na kraju stajati hrvatske obveznike nabava Leoparda 2A8?

ANUŠIĆ: U tijeku su pregovori s njemačkom stranom. Sa završetkom pregovora bit će poznati ukupni troškovi ove nabave prema načelu “total package approach”, što uključuje obuku, streljivo, inicijalni stock pričuvnih dijelova i drugu logističku potporu.

Ugovor o nabavi, dakle, još nije sklopljen, pa o konkretnim iznosima ne možemo govoriti. Savezna Republika Njemačka pozvala je Republiku Hrvatsku da se priključi njemačkom programu zajedničke nabave glavnog borbenog tenka Leopard 2A8. Sudjelovanjem u zajedničkoj nabavi cijena tih tenkova bit će povoljnija, a rok isporuke brži nego da ih samostalno nabavljamo.

Dio tog programa je dogovor prema kojem je SR Njemačka kupila dio naših tenkova M-84 i borbenih vozila pješaštva. Njemačka vlada otkupila je naše tenkove u vrijednosti od 4,1 milijun eura po tenku, što je odlična cijena. To je već završeno u prosincu.

U programu zajedničke nabave tenka Leopard 2A8 uz Njemačku i Hrvatsku još su Češka i Norveška, a čeka se pristupanje i drugih zemalja. Hrvatska se odlučila za nabavu 44 tenka Leopard 2A8 koji će do 2028. godine biti isporučeni Oružanim snagama. Kad govorimo o infrastrukturi, Hrvatska ima potrebne kapacitete. Trebat će nabaviti još labudica za prijevoz tenkova.

TELEGRAM: Znate li da se Češka i Slovačka povlače iz procesa nabave tenkova Leoparda 2A8 zbog visoke cijene? Glavni stožer Republike Češke uputio je zahtjev ministarstvu obrane za povlačenje iz sporazuma.

ANUŠIĆ: Što se tiče Slovačke, ne znam. U prvom koraku nisu bili niti spomenuti u tom sporazumu. Ako se dogodilo nešto naknadno, to mi je prva informacija. S ministricom obrane Republike Češke bio sam na sastanku ministara obrane u Bruxellesu, ona sjedi po abecednom redu pokraj mene, i rekla je da podupire taj program.

TELEGRAM: Nabava američkih raketnih sustava M142 HIMARS znatno je povećala vatrenu moć Hrvatske kopnene vojske. Zašto je nabava rakete velikog dometa, kao što je MGM-140 ATACMS, ostavljena kao naknadna opcija?

ANUŠIĆ: Potrebe za ubojnim sredstvima iskazuju Oružane snage prema prioritetima i raspoloživim sredstvima, što svakako uključuje i početnu cijenu, vrijeme isporuke i životni vijek raketa, a to se uzima u obzir prilikom donošenja odluke.

Kao što je Ministarstvo obrane nedavno reagiralo u svojem priopćenju: nakon što smo s američkom vladom potpisali ugovor o nabavi raketnog sustava HIMARS M142, u bilo kojem trenutku možemo naručiti i rakete dometa većeg od 70 kilometara.

TELEGRAM: Taktika “shoot-and-scoot” postaje dominantan način djelovanja cijevne i raketne artiljerije. Hrvatska nema mogućnosti, u realnom vremenu, samostalnog otkrivanja i praćenja ciljeva na krajnjem dometu raketa koje lansira HIMARS. Ta činjenica degradira iskoristivost vatrenih sposobnosti ovog izuzetnog sustava. Kako mislite riješiti taj problem?

ANUŠIĆ: Podaci o ciljevima za gađanje HIMARS-om na velikim daljinama prikupljaju se iz svih raspoloživih izvora kao što su HUMINT, specijalne snage, topnički radari, ELINT, SIGINT, bespilotne letjelice, snage u dodiru, izvidnički helikopteri i podaci o ciljevima dobiveni od saveznika.

Ciljevi za ovu vrstu oružja su strateški važni te odobrenje zahtjeva za vatrom na potvrđene ciljeve mora doći također sa strateške razine. Zato ovaj način određivanja ciljeva ne degradira performanse sustava niti njegovo vrijeme reakcije.

TELEGRAM: Rat u Ukrajini dokazao je da su besposadni sustavi Bayraktar TB2 beskorisni u sukobima visokog intenziteta s jakom protuzračnom obranom. Koje je onda opravdanje nabave šest letjelica Bayraktar TB2?

ANUŠIĆ: Svaki bespilotni zrakoplovni sustav (BZS), bilo kojeg tipa, vrste, modela, koji se koristio u borbenim akcijama, kao što se koristio TB2, uspješan je u početnim djelovanjima dok protivnička snaga ne uspije utvrditi doktrinu uporabe BZS-a koju koriste oružane snage.

Nakon obaranja prve bespilotne letjelice i dolaska u posjed tehnologije korištene u samoj letjelici, protivničke oružane snage mogu razviti metode i načine uspješnog djelovanja protiv konkretnih bespilotnih letjelica. Zato proizvođači sustava prate uporabu svojih letjelica te ih sustavno nadograđuju novim tehnologijama kako bi bile što otpornije na protuzrakoplovne sustave i elektromagnetsko djelovanje.

Ovdje ne govorimo o letjelicama “nevidljivim” za radarske sustave protuzračne obrane jer je riječ o letjelici koja ima raspon krila od 12 metara, dužinu od 6,5 metara te maksimalnu poletnu masu od 700 kilograma. U sukobima visokog intenziteta s jakom protuzračnom obranom takve bespilotne letjelice se ni ne koriste same za sebe, nego se koriste neki drugi oružani sustavi kao npr. borbeni avioni, što vjerujem da vam je poznato kao bivšem pilotu.

Bitno je naglasiti da Bayraktar TB2 može imati i drugu svrhu osim borbene, a to su zadaće koje se redovito provode u mirnodopsko vrijeme kao što je nadzor granice, potpora u protupožarnoj sezoni i slično. Tu svakako dolaze do izražaja ostale karakteristike letjelice, kao što je komunikacijski domet, visina leta, izdržljivost u zraku.

TELEGRAM: Bayraktar TB2 nabavljen je, a da nije riješena integracija njegovih operacija s ostalim zračnim prometom, nije riješena obuka i licenciranje pilota, nije poznata lokacija baziranja letjelica, nije definirana doktrina upotrebe, kako pojedinačna, tako i združena. Zar to nisu logični koraci prije potpisivanja ugovora?

ANUŠIĆ: Netočno, sve što se tiče nabave Bayraktara TB2 radi se prema proceduri i u skladu s taktičkom studijom i svim dokumentima potrebnima za integraciju tog sustava u Oružane snage. Uglavnom, to su već pitanja za struku. Privremeni smještaj Bayraktara TB2 bit će u vojarni na Plesu. Trajna lokacija baziranja ovih besposadnih sustava još nije određena.

TELEGRAM: NATO od Hrvatske očekuje nabavu zemaljskih sustava teritorijalne i trupne protuzračne obrane. Integracija svih elemenata sustava protuzračne obrane predstavlja jako veliki financijski, organizacijski, tehnološki i taktički izazov. Imate li razrađenu viziju razvoja, organizacije i doktrinu upotrebe zemaljskih sredstava PZO-a?

ANUŠIĆ: Ministarstvo obrane pokrenulo je aktivnosti za opremanje Oružanih snaga sustavima PZO-a srednjeg dometa i taj sustav jedan je od velikih projekata koje ćemo realizirati u idućem razdoblju. Integracija tog sustava radit će se u skladu s taktičkom studijom.

TELEGRAM: Vlada se odlučila za uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja, tj. obaveznog služenja vojnog roka u trajanju od dva mjeseca. Još nismo doznali koja je to konkretna ugroza zbog koje se uvodi temeljno vojno osposobljavanje.

ANUŠIĆ: Potpuno izmijenjena geopolitička situacija, narušeni sigurnosni uvjeti u Europi i svijetu, od ruske agresije na Ukrajinu, neizvjesnosti i sukoba na Bliskom istoku, do nestabilnosti u našem neposrednom susjedstvu kad govorimo o jugoistoku Europe – sve su to bitno pogoršane sigurnosne okolnosti koje su utjecale na odluku o uvođenju temeljnog vojnog osposobljavanja.

Poanta je da naši mladići – jer za djevojke neće biti obavezan, iako će ga kao i dosad moći služiti dragovoljno – steknu osnovne vojničke vještine. Hrvatska tu nije usamljena, veći dio europskih zemalja zbog narušene sigurnosne situacije razmišlja o povratku ili je već ponovno uveo vojni rok.

Kod nas je vojni rok ukinut prije 17 godina i sad već imamo generacije koje ne vladaju ni osnovnim vojnim vještinama. Oni s prizivom savjesti služit će civilnu službu.

TELEGRAM: Je li prije donošenja ove odluke provedeno istraživanje stavova potencijalnih novaka? Ako jest, kakvi su rezultati?

ANUŠIĆ: O rezultatima takvih istraživanja javnost će na vrijeme biti upoznata.

TELEGRAM: Odgovara li vama više, ne kao političaru već kao branitelju, održavanje vojnog mimohoda 5. kolovoza ili na neki drugi datum?

ANUŠIĆ: Mi smo prije mjesec i pol dana razgovarali s premijerom o organizaciji mimohoda i dobili smo njegovu suglasnost, jer to nije organizacijski i financijski jednostavan projekt. Mimohod pripremamo već mjesec i pol dana u povodu proslave triju važnih obljetnica – 35. godišnjice nezavisnosti Republike Hrvatske te 30. godišnjice Bljeska i Oluje.

Oružane snage i Ministarstvo obrane bit će spremni za svečani mimohod koji god datum bude dogovoren. Scenarij mimohoda već postoji. Kada govorimo o datumu održavanja mimohoda, ja sam ministar obrane, član Vlade Republike Hrvatske. Dakle, u Vladi sam ministar, ne branitelj, a kao što sam rekao – bit ćemo spremni koji god datum bude dogovoren.

TELEGRAM: Nedavno ste rekli: “Nije bitan Milanović, nisam bitan ni ja. Bitne su Oružane snage i njihov interes“. Treba li tu izjavu razumjeti kao prihvaćanje pružene ruke vrhovnog zapovjednika za suradnju?

ANUŠIĆ: Suradnju mene kao ministra obrane s predsjednikom Republike vidim isključivo unutar Ustava i zakona, ni više ni manje od toga. I s moje strane je uvijek takva i bila. Za suradnju unutar tih okvira, kao i uostalom za svaku suradnju, potrebna je dobra volja i iskrena namjera obiju strana.

Osnaživanje, opremanje, modernizacija i neometano funkcioniranje Hrvatske vojske moji su glavni ciljevi. Sve što rade Vlada i Ministarstvo obrane apsolutno je na korist Hrvatske vojske, koja se pretvara u sve snažniju i opremljeniju vojnu silu.

Objavljeno: Telegram.hr   4. veljače 2025. | Razgovarao: Goran Redžepović | Foto: Marko Miščević

Objava Ministar Anušić u velikom intervjuu za Telegram o prijetnjama iz regije, kontroverznim nabavkama oružja i Milanoviću: ‘Naši vojnici nikada neće u Ukrajinu pojavila se prvi puta na MORH.