Ministar Anušić u velikom intervjuu za Telegram o prijetnjama iz regije, kontroverznim nabavkama oružja i Milanoviću: ‘Naši vojnici nikada neće u Ukrajinu
Dio razgovora s ministrom obrane Ivanom Anušićem, pod budnim okom njegove glasnogovornice, obavio sam u zgradi Ministarstva obrane na Trgu kralja Petra Krešimira IV, nedaleko od ureda iz kojeg sam svojedobno i sâm promatrao kako su naši političari tretirali Oružane snage. Zato su mi njegove optužbe na račun drugih političkih opcija djelovale vrlo nevjerodostojne. Službujući u zgradi na Krešimircu iz prve ruke sam svjedočio mnogim brljotinama HDZ-a u odnosu na Oružane snage.
‘Izjave kojima mađarski dužnosnici svojataju dijelove hrvatskog teritorija ne mogu i neću prešutjeti. Neosporno je da se Srbija intenzivno naoružava. Hrvatska u izazovnoj i dinamičnoj geopolitičkoj situaciji mora imati svoju čvrstu poziciju i jasnu obrambenu politiku’, kaže ministar Anušić za Telegram. Snima Marko Miščević
Iako se sa sadašnjim timom Ivana Anušića ne slažem po nekim pitanjima sadržaja i načina procesa modernizacije Hrvatske vojske, imam snažan osjećaj da ministar obrane iskreno želi osnažiti i modernizirati zapuštenu vojsku. Nimalo lak zadatak kad mora biti izvođač radova za dva posvađana šefa s dva zagrebačka brda.
Sustav obrane i Oružane snage godinama su zapostavljani, u svim granama i gotovo svim elementima. Ako izuzmemo kratki period stolovanja Željke Antunović na čelu MORH-a, osnovne karakteristike odnosa države prema sustavu obrane su parcijalni pristup i “vizija” koja ne prelazi vremenski mandat pojedinog političara.
Pred Anušićem je ogroman posao rješavanja mnogih zapuštenih i pod tepih gurnutih problema, ali i prilagodbe promijenjenim geopolitičkim odnosima u Europi. To je definitivno najveći izazov MORH-u od završetka Domovinskog rata. Međutim, MORH je u svom djelovanju ograničen ako nema proaktivnu suradnju svih dionika izvršne i zakonodavne vlasti.
TELEGRAM: Oružane snage primarno su namijenjene obrani od vanjske ugroze. Svjedoci smo velikih promjena sigurnosnog okruženja u Europi. U kojoj mjeri neusklađena vanjska politika utječe na razvoj, organizaciju, opremanje i obuku Oružanih snaga?
ANUŠIĆ: Moram se prvo osvrnuti na Vaš uvod kad spominjete da su Oružane snage i sustav obrane zapostavljani godinama. Oružane snage bile su zapuštene i zanemarene u mandatima SDP-ovih Vlada, kad su ukidana određena materijalna prava djelatnim vojnim osobama. U Hrvatsku vojsku sustavno se počelo ulagati i kroz opremanje i kroz povećanje plaća i kroz povećanje proračuna Ministarstva obrane od 2016. godine.
Posebno ističem da je Vlada na prijedlog Ministarstva obrane u 2024. godini svim djelatnim vojnim osobama povećala plaće u prosjeku 30 posto. Kad je riječ o politici Vlade, a posebno uzimajući u obzir narušene sigurnosne uvjete u Europi, ona je snažno usmjerena na osnaživanje i modernizaciju Hrvatske vojske, čime osnažujemo i nacionalnu sigurnost.
U tijeku je opsežno, možemo reći i povijesno, opremanje i modernizacija Oružanih snaga. Od nabave Rafalea do danas kontinuirano se u novo naoružanje ulaže oko tri milijarde eura kad uračunamo dosadašnje, aktualne i planirane nabave Ministarstva obrane.
Riječ je o velikom zamahu u modernizaciji i opremanju Hrvatske vojske koje je započelo nabavom 12 rabljenih višenamjenskih borbenih aviona Rafale, a nastavlja se i nabavom dodatnih osam Black Hawkova, Bradleyja, šest modernih besposadnih letjelica Bayraktar TB2, moćnog raketnog sustava HIMARS M142, nabavom najmodernijih tenkova Leopard 2A8. Najavili smo i nabavu višenamjenskog broda u tipu korvete, kao i sustava PZO srednjeg dometa.
Zahvaljujući tim nabavama, koje je omogućio izuzetan rast proračuna ministarstva – od 2016. do danas proračun MORH-a porastao je gotovo 185 posto – Hrvatska je ove godine dosegnula dva posto BDP-a izdvajanja za obranu, dok za modernizaciju izdvajamo čak 29 posto.
Kad govorimo o predsjedniku Republike, svjedočimo tome da se radi problem od slanja dva časnika u Wiesbaden u sklopu aktivnosti NSATU. Hrvatski vojnici nikad neće ratovati u Ukrajini, sve ostalo su dezinformacije.
TELEGRAM: Niste odgovorili u kojoj mjeri neusklađena vanjska politika utječe na razvoj, organizaciju, opremanje i obuku Oružanih snaga? Zar država ne bi trebala imati jedinstvenu vanjsku politiku?
ANUŠIĆ: Vlada Republike Hrvatske i predsjednik Republike sukreiraju vanjsku politiku, to je jasno definirano Ustavom. U tom pogledu čuli ste i inicijativu premijera Andreja Plenkovića o tome da se riješe i otvorena pitanja koja se tiču odabira veleposlanika i otvaranja novih veleposlanstava.
Ono što je bitno: Ministarstvo obrane radi svoj posao i ne kreira vanjsku politiku. Ono čime se mi intenzivno bavimo u ovom trenutku je modernizacija, opremanje, jačanje Oružanih snaga. Ali i svime onime što vojska u svakoj državi radi – uvježbava se i priprema da bi bila snažna, moćna i efikasna. To je zadaća Ministarstva obrane.
TELEGRAM: Većina strategijskih dokumenata koji određuju obrambenu politiku ili je zastarjela ili ne postoji, kao na primjer Vojna strategija. U kojoj mjeri ta činjenica otežava vaš rad kao ministra obrane i što činite da bi se takva situacija promijenila?
ANUŠIĆ: Ministarstvo obrane u proteklom je razdoblju radilo na novoj Strategiji obrane i novom Dugoročnom planu razvoja (DPR-u). Nacrti tih dokumenata pripremljeni su za daljnju proceduru. Dinamična geopolitička situacija zahtijevala je da se oba prijedloga tih dokumenata nekoliko puta nadograđuju, a takav proces vidljiv je i kod članica NATO-a i Europske unije koje rade na opsežnoj prilagodbi svojih strateških dokumenata i planova u skladu s izmijenjenom geopolitičkom situacijom.
TELEGRAM: U svojim nastupima govorili ste o “prijetnjama s one strane Dunava i Save”, a kasnije i Drave. Možete li ukratko obrazložiti svaku od tih prijetnji pojedinačno i razinu ugroze koju predstavljaju Republici Hrvatskoj?
ANUŠIĆ: Govorio sam isključivo o dvije činjenice: jedna je intenzivno naoružavanje Srbije, druga se odnosi na političke poruke (simbole, karte) koje povremeno ističu mađarski dužnosnici, a koje idu u smjeru velikomađarske politike. To su, dakle, dvije činjenice koje svatko tko prati dnevnopolitička zbivanja može vrlo lako uočiti i nisu produkt mojeg subjektivnog političkog dojma.
Moram naglasiti da je Mađarska naš saveznik u NATO-u i Uniji te da je naša susjedna i prijateljska zemlja. Ali izjave kojima mađarski dužnosnici svojataju dijelove hrvatskog teritorija ne mogu i neću prešutjeti.
Kad je riječ o Srbiji, neosporno je da se intenzivno naoružava, u razloge njihova ubrzanog naoružavanja neću ulaziti niti ih znam. Međutim, znam da Hrvatska u izazovnoj i dinamičnoj geopolitičkoj situaciji mora imati svoju čvrstu poziciju i jasnu obrambenu politiku koja upravo podrazumijeva modernizaciju, opremanje i podizanje spremnosti i sposobnosti naših Oružanih snaga.
TELEGRAM: A što je s prijetnjama s one strane Save?
ANUŠIĆ: Pretpostavljam da pratite izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i izjave predsjednika Republike Srpske. Te izjave ne predstavljaju izravnu prijetnju Hrvatskoj, ali može ih se promatrati kao neizravnu prijetnju opstojnosti Bosne i Hercegovine. Hrvatska ima najdužu granicu s Bosnom i Hercegovinom, u BiH sad živi nešto manje od tristo tisuća Hrvata. Naravno da zbog toga situaciju u BiH treba promatrati kao izazov.
TELEGRAM: Krenuli ste u obimnu modernizaciju Oružanih snaga. Zbog čega se to radi mimo, odnosno bez Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga?
ANUŠIĆ: Već sam pojasnio vezano za Strategiju obrane i DPR, ali ponovit ću: nacrti su pripremljeni, na njima se u proteklom razdoblju radilo, a dinamika geopolitičkih odnosa zahtijevala je da se ti dokumenti više puta nadograđuju.
Kad je riječ o modernizaciji Hrvatske vojske, ona se odvija u skladu sa svim zakonskim procedurama, financijskim okvirom odobrenim u državnom proračunu te prati trend nacionalnih potreba i obveza koje imamo u NATO-u i Europskoj uniji.
TELEGRAM: Stari DPR je već davno bio zastario, a novoga nema. Kad će biti usvojen novi DPR?
ANUŠIĆ: Nacrti novog DPR-a, kao i Strategije obrane, pripremljeni su za daljnju proceduru. Cilj nam je da u što skorije vrijeme budu upućeni u saborsku proceduru.
TELEGRAM: Pismo namjere koje ste potpisali o nabavi tenkova Leopard 2A8 izazvalo je mnogo pažnje. To je investicija za idućih nekoliko desetljeća. Obrazloženje da je to najbolji tenk na svijetu vrlo je neuvjerljivo. Rat u Ukrajini pokazao je svu ranjivost tenkova. Vode se rasprave o njegovoj upotrebnoj vrijednosti. Jeste li sigurni da sadašnji koncept tenka uskoro neće biti napušten? Na koji način mislite zaštititi tenk od 30 milijuna eura od uništenja dronom vrijednim tisuću eura?
ANUŠIĆ: Teze o uništavanju tenka koje navodite potpuno su netočne i to su teze koje papagajski ponavlja dio potpuno neupućenih oporbenih političara. Takvim tezama jedini je cilj pokušati umanjiti značaj nabave jednog od najmodernijih tenkova – Leoparda 2A8.
Taj je tenk razvila njemačka tvrtka Krauss Maffei Wegmann, današnji KNDS, a temelji se na prethodnoj inačici koja je doživjela niz poboljšanja, kao što je integracija aktivnog sustava zaštite i sustava za situacijsku svjesnost, koji svakako pridonose u borbi protiv dronova.
Naravno, na modernoj bojišnici, kao i drugi oružani sustavi, tenkovi su potpomognuti i štićeni i drugim sustavima, na primjer sustavima protuzračne obrane, sustavima za borbu protiv besposadnih letjelica (C-UAS) i slično.
Da bi se neki oružani sustav održao i bio superioran na bojištu, njegov dizajn mora pratiti razvoj i primjenjivati najmodernije tehnologije. Smatramo da Leopard 2A8 to ispunjava, i to nam je bio jedan od razloga za njegov odabir.
TELEGRAM: Koliko će na kraju stajati hrvatske obveznike nabava Leoparda 2A8?
ANUŠIĆ: U tijeku su pregovori s njemačkom stranom. Sa završetkom pregovora bit će poznati ukupni troškovi ove nabave prema načelu “total package approach”, što uključuje obuku, streljivo, inicijalni stock pričuvnih dijelova i drugu logističku potporu.
Ugovor o nabavi, dakle, još nije sklopljen, pa o konkretnim iznosima ne možemo govoriti. Savezna Republika Njemačka pozvala je Republiku Hrvatsku da se priključi njemačkom programu zajedničke nabave glavnog borbenog tenka Leopard 2A8. Sudjelovanjem u zajedničkoj nabavi cijena tih tenkova bit će povoljnija, a rok isporuke brži nego da ih samostalno nabavljamo.
Dio tog programa je dogovor prema kojem je SR Njemačka kupila dio naših tenkova M-84 i borbenih vozila pješaštva. Njemačka vlada otkupila je naše tenkove u vrijednosti od 4,1 milijun eura po tenku, što je odlična cijena. To je već završeno u prosincu.
U programu zajedničke nabave tenka Leopard 2A8 uz Njemačku i Hrvatsku još su Češka i Norveška, a čeka se pristupanje i drugih zemalja. Hrvatska se odlučila za nabavu 44 tenka Leopard 2A8 koji će do 2028. godine biti isporučeni Oružanim snagama. Kad govorimo o infrastrukturi, Hrvatska ima potrebne kapacitete. Trebat će nabaviti još labudica za prijevoz tenkova.
TELEGRAM: Znate li da se Češka i Slovačka povlače iz procesa nabave tenkova Leoparda 2A8 zbog visoke cijene? Glavni stožer Republike Češke uputio je zahtjev ministarstvu obrane za povlačenje iz sporazuma.
ANUŠIĆ: Što se tiče Slovačke, ne znam. U prvom koraku nisu bili niti spomenuti u tom sporazumu. Ako se dogodilo nešto naknadno, to mi je prva informacija. S ministricom obrane Republike Češke bio sam na sastanku ministara obrane u Bruxellesu, ona sjedi po abecednom redu pokraj mene, i rekla je da podupire taj program.
TELEGRAM: Nabava američkih raketnih sustava M142 HIMARS znatno je povećala vatrenu moć Hrvatske kopnene vojske. Zašto je nabava rakete velikog dometa, kao što je MGM-140 ATACMS, ostavljena kao naknadna opcija?
ANUŠIĆ: Potrebe za ubojnim sredstvima iskazuju Oružane snage prema prioritetima i raspoloživim sredstvima, što svakako uključuje i početnu cijenu, vrijeme isporuke i životni vijek raketa, a to se uzima u obzir prilikom donošenja odluke.
Kao što je Ministarstvo obrane nedavno reagiralo u svojem priopćenju: nakon što smo s američkom vladom potpisali ugovor o nabavi raketnog sustava HIMARS M142, u bilo kojem trenutku možemo naručiti i rakete dometa većeg od 70 kilometara.
TELEGRAM: Taktika “shoot-and-scoot” postaje dominantan način djelovanja cijevne i raketne artiljerije. Hrvatska nema mogućnosti, u realnom vremenu, samostalnog otkrivanja i praćenja ciljeva na krajnjem dometu raketa koje lansira HIMARS. Ta činjenica degradira iskoristivost vatrenih sposobnosti ovog izuzetnog sustava. Kako mislite riješiti taj problem?
ANUŠIĆ: Podaci o ciljevima za gađanje HIMARS-om na velikim daljinama prikupljaju se iz svih raspoloživih izvora kao što su HUMINT, specijalne snage, topnički radari, ELINT, SIGINT, bespilotne letjelice, snage u dodiru, izvidnički helikopteri i podaci o ciljevima dobiveni od saveznika.
Ciljevi za ovu vrstu oružja su strateški važni te odobrenje zahtjeva za vatrom na potvrđene ciljeve mora doći također sa strateške razine. Zato ovaj način određivanja ciljeva ne degradira performanse sustava niti njegovo vrijeme reakcije.
TELEGRAM: Rat u Ukrajini dokazao je da su besposadni sustavi Bayraktar TB2 beskorisni u sukobima visokog intenziteta s jakom protuzračnom obranom. Koje je onda opravdanje nabave šest letjelica Bayraktar TB2?
ANUŠIĆ: Svaki bespilotni zrakoplovni sustav (BZS), bilo kojeg tipa, vrste, modela, koji se koristio u borbenim akcijama, kao što se koristio TB2, uspješan je u početnim djelovanjima dok protivnička snaga ne uspije utvrditi doktrinu uporabe BZS-a koju koriste oružane snage.
Nakon obaranja prve bespilotne letjelice i dolaska u posjed tehnologije korištene u samoj letjelici, protivničke oružane snage mogu razviti metode i načine uspješnog djelovanja protiv konkretnih bespilotnih letjelica. Zato proizvođači sustava prate uporabu svojih letjelica te ih sustavno nadograđuju novim tehnologijama kako bi bile što otpornije na protuzrakoplovne sustave i elektromagnetsko djelovanje.
Ovdje ne govorimo o letjelicama “nevidljivim” za radarske sustave protuzračne obrane jer je riječ o letjelici koja ima raspon krila od 12 metara, dužinu od 6,5 metara te maksimalnu poletnu masu od 700 kilograma. U sukobima visokog intenziteta s jakom protuzračnom obranom takve bespilotne letjelice se ni ne koriste same za sebe, nego se koriste neki drugi oružani sustavi kao npr. borbeni avioni, što vjerujem da vam je poznato kao bivšem pilotu.
Bitno je naglasiti da Bayraktar TB2 može imati i drugu svrhu osim borbene, a to su zadaće koje se redovito provode u mirnodopsko vrijeme kao što je nadzor granice, potpora u protupožarnoj sezoni i slično. Tu svakako dolaze do izražaja ostale karakteristike letjelice, kao što je komunikacijski domet, visina leta, izdržljivost u zraku.
TELEGRAM: Bayraktar TB2 nabavljen je, a da nije riješena integracija njegovih operacija s ostalim zračnim prometom, nije riješena obuka i licenciranje pilota, nije poznata lokacija baziranja letjelica, nije definirana doktrina upotrebe, kako pojedinačna, tako i združena. Zar to nisu logični koraci prije potpisivanja ugovora?
ANUŠIĆ: Netočno, sve što se tiče nabave Bayraktara TB2 radi se prema proceduri i u skladu s taktičkom studijom i svim dokumentima potrebnima za integraciju tog sustava u Oružane snage. Uglavnom, to su već pitanja za struku. Privremeni smještaj Bayraktara TB2 bit će u vojarni na Plesu. Trajna lokacija baziranja ovih besposadnih sustava još nije određena.
TELEGRAM: NATO od Hrvatske očekuje nabavu zemaljskih sustava teritorijalne i trupne protuzračne obrane. Integracija svih elemenata sustava protuzračne obrane predstavlja jako veliki financijski, organizacijski, tehnološki i taktički izazov. Imate li razrađenu viziju razvoja, organizacije i doktrinu upotrebe zemaljskih sredstava PZO-a?
ANUŠIĆ: Ministarstvo obrane pokrenulo je aktivnosti za opremanje Oružanih snaga sustavima PZO-a srednjeg dometa i taj sustav jedan je od velikih projekata koje ćemo realizirati u idućem razdoblju. Integracija tog sustava radit će se u skladu s taktičkom studijom.
TELEGRAM: Vlada se odlučila za uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja, tj. obaveznog služenja vojnog roka u trajanju od dva mjeseca. Još nismo doznali koja je to konkretna ugroza zbog koje se uvodi temeljno vojno osposobljavanje.
ANUŠIĆ: Potpuno izmijenjena geopolitička situacija, narušeni sigurnosni uvjeti u Europi i svijetu, od ruske agresije na Ukrajinu, neizvjesnosti i sukoba na Bliskom istoku, do nestabilnosti u našem neposrednom susjedstvu kad govorimo o jugoistoku Europe – sve su to bitno pogoršane sigurnosne okolnosti koje su utjecale na odluku o uvođenju temeljnog vojnog osposobljavanja.
Poanta je da naši mladići – jer za djevojke neće biti obavezan, iako će ga kao i dosad moći služiti dragovoljno – steknu osnovne vojničke vještine. Hrvatska tu nije usamljena, veći dio europskih zemalja zbog narušene sigurnosne situacije razmišlja o povratku ili je već ponovno uveo vojni rok.
Kod nas je vojni rok ukinut prije 17 godina i sad već imamo generacije koje ne vladaju ni osnovnim vojnim vještinama. Oni s prizivom savjesti služit će civilnu službu.
TELEGRAM: Je li prije donošenja ove odluke provedeno istraživanje stavova potencijalnih novaka? Ako jest, kakvi su rezultati?
ANUŠIĆ: O rezultatima takvih istraživanja javnost će na vrijeme biti upoznata.
TELEGRAM: Odgovara li vama više, ne kao političaru već kao branitelju, održavanje vojnog mimohoda 5. kolovoza ili na neki drugi datum?
ANUŠIĆ: Mi smo prije mjesec i pol dana razgovarali s premijerom o organizaciji mimohoda i dobili smo njegovu suglasnost, jer to nije organizacijski i financijski jednostavan projekt. Mimohod pripremamo već mjesec i pol dana u povodu proslave triju važnih obljetnica – 35. godišnjice nezavisnosti Republike Hrvatske te 30. godišnjice Bljeska i Oluje.
Oružane snage i Ministarstvo obrane bit će spremni za svečani mimohod koji god datum bude dogovoren. Scenarij mimohoda već postoji. Kada govorimo o datumu održavanja mimohoda, ja sam ministar obrane, član Vlade Republike Hrvatske. Dakle, u Vladi sam ministar, ne branitelj, a kao što sam rekao – bit ćemo spremni koji god datum bude dogovoren.
TELEGRAM: Nedavno ste rekli: “Nije bitan Milanović, nisam bitan ni ja. Bitne su Oružane snage i njihov interes“. Treba li tu izjavu razumjeti kao prihvaćanje pružene ruke vrhovnog zapovjednika za suradnju?
ANUŠIĆ: Suradnju mene kao ministra obrane s predsjednikom Republike vidim isključivo unutar Ustava i zakona, ni više ni manje od toga. I s moje strane je uvijek takva i bila. Za suradnju unutar tih okvira, kao i uostalom za svaku suradnju, potrebna je dobra volja i iskrena namjera obiju strana.
Osnaživanje, opremanje, modernizacija i neometano funkcioniranje Hrvatske vojske moji su glavni ciljevi. Sve što rade Vlada i Ministarstvo obrane apsolutno je na korist Hrvatske vojske, koja se pretvara u sve snažniju i opremljeniju vojnu silu.
Objavljeno: Telegram.hr 4. veljače 2025. | Razgovarao: Goran Redžepović | Foto: Marko Miščević