Državni tajnik Jakop istaknuo je kako je general Gorinšek ostavio neizbrisivi trag u povijesti, osobito u prekretničkim, najtežim danima početaka Domovinskog rata.

“Ima zapovjednika koji su ostali upamćeni u kolektivnoj svijesti hrvatskog naroda kao simboli upravo tog vremena. Takav je bio i general Gorinšek. Prenosio je na svoje podređene znanja koja je imao, dijelio ih je sa svojim vojnicima ne bi li iz hrabrih ljudi izvukao ono najbolje. Hvala Vam, poštovani generale, za vaše djelovanje, za energiju koju ste uložili u izgradnju Hrvatske vojske, u hrvatsku obranu i hrvatsku pobjedu”, rekao je Jakop.

Zamjenik načelnika Glavnog stožera OSRH uputio je posljednji pozdrav generalu Gorinšeku istaknuvši kako se hrabro i odlučno stavio na raspolaganje Hrvatskoj, svojim znanjem i iskustvom ustrojavao Hrvatsku vojsku i sa svojim suborcima ratovao na jednom od najtežih ratišta u Hrvatskoj.

“Sjećamo Vas se generale iz tih prvih ratnih dana kao odlučnog zapovjednika i stratega. Sposobnosti i ljubav ljudi koji su bili spremni dati sve što su imali za svoju Domovinu bile su presudni faktor pobjede Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. I Vi ste, dragi generale, bili jedan od tih ljudi koji su dali Hrvatskoj sve što ste imali; svoj intelektualni potencijal, snagu, hrabrost, ljubav prema slobodi i pravu na opredjeljenje na neovisnost našoj lijepoj Hrvatskoj”, rekao je general Jurković.

Posljednji ispraćaj general-bojnika Karla Gorinšeka održan je uz vojne počasti u srijedu 10. kolovoza 2022. godine na Krematoriju u Zagrebu.

General-bojnik Karl Gorinšek rođen je 3. prosinca 1943. u Poljčanama, Slovenska Bistrica u Sloveniji. Bio je hrvatski vojni zapovjednik i politolog.

Zboru narodne garde kao dragovoljac pristupa 15. kolovoza 1991., a Odlukom prvog predsjednika Republike Hrvatske doktora Franje Tuđmana 15. rujna 1991. imenovan je na dužnost zapovjednika obrambenih snaga Republike Hrvatske u istočnoj Slavoniji i Baranji. Odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog i Redom bana Jelačića te Spomenicom domovinskog rata 1990.-1992.

U čin general-bojnika promaknut je 1992. godine, a do umirovljenja je obnašao dužnost nastavnika na Hrvatskom vojnom učilištu.

Objava U MORH-u održana komemoracija za general-bojnika Karla Gorinšeka pojavila se prvi puta na MORH.

Komemoraciji su, uz obitelj preminulog viceadmirala, nazočili državni tajnik Ministarstva obrane Tomislav Ivić i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH admiral Robert Hranj sa suradnicima te djelatnici i pripadnici Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH.

Državni tajnik Ministarstva obrane Tomislav Ivić rekao je kako je admiral Kajić dao nemjerljiv doprinos u prekretničkim vremenima stvaranja hrvatske države i njezine oružane sile, kao stručnjak, vojnik, a prije svega domoljub: „On je, ne štedeći sebe, sve svoje znanje, motive i svoju ljubav prema Hrvatskoj ulagao u naše pobjede i našu budućnost“.

Posljednji pozdrav Davorinu Kajiću uputio je i admiral Robert Hranj koji je tom prigodom istaknuo kako je viceadmiral bio vrhunski profesionalac: „Admiral Kajić bio je čovjek koji je posjedovao ogromno iskustvo i znanja koja su baš u to doba bila tako potrebna mladoj hrvatskoj državi i Hrvatskoj ratnoj mornarici. On je sva svoja znanja i iskustva stavio na raspolaganje Hrvatskoj, Hrvatskoj vojsci i mornarici“.

Na dan komemoracije, u prijepodnevnim satima, državni tajnici Ministarstva obrane Tomislav Ivić i Zdravko Jakop te načelnik Glavnog stožera OS RH admiral Robert Hranj upisali su se u Knjigu žalosti koja će biti otvorena u MORH-u do petka, 12. lipnja 2020. godine, do 16.00 sati.

Posljednji ispraćaj viceadmirala Davorina Kajića održat će se u petak, 12. lipnja 2020. godine, u krematoriju na Mirogoju s početkom u 14.40 sati.

Viceadmiral Davorin Kajić rođen je 13. kolovoza 1937. u Hrvatskoj Kostajnici. U Bakru je 1955. godine završio pomorsku školu, dok je u Divuljama 1958. godine završio Vojno-pomorsku akademiju Jugoslavenske ratne mornarice.

Na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje diplomirao je 1966. godine. Iste godine zaposlio se na Brodarskom institutu u Zagrebu kao samostalni projektant u Odjelu za projektiranje podmornica gdje je sudjelovao u razvoju diverzantskih ronilica i podmornica. Bio je istraživač na području podvodne tehnologije. U to je vrijeme započela gradnja podmornice „Heroj“ pa se kroz neposredan rad na dokumentaciji, praćenju gradnje i prototipnim ispitivanjima, osposobio za istraživački rad i projektiranje podmornica. Prvi projekt 1970. godine na koji je bio iznimno ponosan bila je diverzantska ronilica R-2, dok je 1978. godine radio na razvoju diverzantske podmornice „Una“.

Tijekom svog života predavao je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, obnašao dužnost načelnika sektora, pomoćnika direktora za brodogradnju, radio je u Ministarstvu prometa Republike Hrvatske i bio pomoćnik ministra za brodogradnju.

Oružanim snagama RH pristupio je 17. svibnja 1993. Kao kontraadmiral bio je pomoćnik zapovjednika za političku djelatnost i sigurnost u Zapovjedništvu Hrvatske ratne mornarice. U čin viceadmirala promaknut je 1995. godine te je od 1996. do umirovljenja 2002. godine bio pomoćnik načelnika Glavnog stožera za ratnu mornaricu.

Odlikovan je Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina, Spomenicom Domovinskog rata, Redom hrvatskog trolista, Redom Ante Starčevića, Redom bana Josipa Jelačića, Redom Nikole Šubića Zrinskog i Redom kneza Domagoja s ogrlicom.

Objava Održana komemoracija za viceadmirala Davorina Kajića pojavila se prvi puta na MORH.

Komemoraciji su u Ministarstvu obrane RH u Zagrebu uz ožalošćenu obitelj Jagatić, prijatelje i kolege iz Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Hrvatske vojske, nazočili potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, načelnik Glavnog stožera OSRH admiral Robert Hranj i savjetnik Predsjednika RH za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić.

U Zemuniku su komemoraciju uz obitelj poginulog natporučnika Novkovića, pratili njegovi brojni kolege i prijatelji te zamjenik načelnika Glavnog stožera OSRH general-bojnik Siniša Jurković i zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadni general Michael Križanec.

Komemoraciju su također, putem video-linkova pratili pripadnici Hrvatske vojske u zapovjedništvima grana, zrakoplovnoj bazi Pleso, na Hrvatskom vojnom učilištu kao i oni koji se trenutno nalaze u operacijama, misijama i aktivnostima diljem svijeta.

Uz izraze sućuti koje je uputio ožalošćenim obiteljima potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević rekao je kako je bol u toliko veća jer su to mladi i plemeniti dečki, naši dečki, koji su cijelim svojim srcem živjeli za Hrvatsku vojsku i našu Domovinu. „Imao sam priliku letjeti zajedno s Markom. Svaki manevar i svaki njegov pokret zračio je entuzijazmom, strašću i borbenošću, to je bio mladić prepun životne energije“ rekao je ministar.

“Ova dva mlada čovjeka zaslužuju naš najdublji naklon i poštovanje jer su se odlučili za put prepun izazova i nisu uzmicali pred njima nego su im borbeno i smjelo izlazili u susret. Hrabro su prihvatili sve ono što vojnički poziv nosi: čast, odricanje i nesebičnu žrtvu. Hrvatska vojska i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo bili su njihova druga obitelj. Danas drage obitelji zajedno sa vama tuguje cijela obitelj Hrvatske vojske i cijela Hrvatska jer su nas napustila dva hrvatska sina, dva prijatelja, dvojica kolega.”, istaknuo je ministar Krstičević. Ministar je zaključio kako su Marko i Luka ostavili neizbrisiv trag u Hrvatskoj vojsci i dubok ožiljak na srcu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva te im zahvalio što su nesebično služili svojoj Domovini i što su živjeli i radili prema idealima i vrijednostima za koje su se borili hrvatski branitelji u Domovinskom ratu.

Načelnik Glavnog stožera OSRH admiral Robert Hranj u svom obraćanju naglasio je kako je sve pripadnike Hrvatske vojske duboko potresao prerani odlazak Marka i Luke čiji će prerano prekinuti životi ostaviti dubok trag u njihovim obiteljima, prijateljima, kolegama i postrojbama.

„Vođen plemenitom željom i domoljubljem Marko se odlučio za poziv vojnog pilota, a Luka je krenuo očevim stopama hrvatskog branitelja, i tako su obojica postali hrvatski vojnici. Marko je sudjelovao u brojnim aktivnostima, misijama i zadaćama, bio je instruktor letenja, vrhunski pilot, odlično obučen i pripremljen za zadaće te najmlađi član akrobatske grupe Krila Oluje. Pred njim su bila perspektivna vremena i blistava, obećavajuća karijera. Nažalost, sve je to prekinuto u jednom trenutku. Luka je volio letenje u koje je utkao velik dio sebe. Bio je iznimno sretan i ponosan kada je 29. travnja ove godine uspješno odradio svoj prvi samostalni let. Pred njim je bio cijeli svijet, svijet profesionalnog vojnog pilota. Luka je bio talentiran i sposoban i na korak do ostvarenja svoga cilja“ rekao je admiral Hranj.

Načelnik Glavnog stožera na kraju je zaključio kako svi mi koji ostajemo moramo nastaviti graditi svijet koji su sanjali Marko i Luka, jer oni jesu i uvijek će biti ponos svoje obitelji, Hrvatske vojske i domovine koje su toliko voljeli.

Objava Održana komemoracija za natporučnika Novkovića i poručnika Jagatića pojavila se prvi puta na MORH.

Sućut obiteljima i posljednji pozdrav preminulim pripadnicima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva uputio je potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević.

Ministar obrane oprostio se od preminulih pilota riječima:

“Dragi Marine i Tomislave,

uistinu ste ostavili dubok i neizbrisiv trag u Hrvatskoj vojsci i Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Odlaskom s ovog svijeta stali ste uz bok svim našim palim nebeskim vitezovima koji su dali živote za svoju Domovinu. Neizmjerno vam hvala što ste živjeli i radili prema idealima i vrijednostima za koje su se borili i vaši očevi u Domovinskom ratu”, poručio je ministar.

“Svi mi koji ostajemo moramo graditi svijet po mjeri našega Marina i Tomislava, jer oni jesu i uvijek će biti ponos svojih obitelji, Hrvatske vojske i domovine koju su toliko voljeli”, rekao je načelnik Glavnog stožera OSRH general zbora Mirko Šundov.

U ime Grada Zadra izraze sućuti i poštovanja uputio je zadarski gradonačelnik Branko Dukić.

Izvedbama na komemoraciji na posljednji je počinak preminule pripadnike ispratila Klapa Hrvatske ratne mornarice “Sveti Juraj”.

Objava Održana komemoracija za bojnika Klarina i natporučnika Baturinu pojavila se prvi puta na MORH.

Josip Briški bio je pripadnik 10. hrvatskog kontingenta u NATO misiji potpore miru Resolute Support u Afganistanu, a preminuo je u srijedu, 24. srpnja 2019. od teških ozljeda opasnih po život zadobivenih tijekom napada na vozilo Hrvatske vojske u Kabulu.

Uz obitelj, te brojne kolege i prijatelje preminulog Josipa, komemoraciji su nazočili i Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica OS RH Kolinda Grabar-Kitarović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general zbora Mirko Šundov, te brojni drugi ministri u Vladi RH, saborski zastupnici, vojni izaslanici i predstavnici veleposlanstva partnerskih zemalja.

Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH Kolinda Grabar-Kitarović rekla je kako je neizmjerno bolno i tužno govoriti u ovom trenutku te istaknula: „U trenutku kad sam primila prve vijesti o nesreći naših pripadnika u Kabulu, još uvijek sam vjerovala i nadala sam se te molila da će nas zaobići ona najgora vijest, ali ubrzo je nadu zamijenila tuga. Josip je podlegao ozljedama, a njegova besmrtna duša sada je u društvu anđela i hrvatskih ratnika koji su položili živote u Domovinskom ratu, ali i kroz cijelu našu dugu povijest”.

Također, naglasila je kako je skupnik Briški imao sve vrline koje krase hrvatskog vojnika, ne samo vojničku spremnost i osposobljenost, nego i ono najvažnije, ljudske vrline pravog domoljuba, prijatelja i čovjeka.

“Josip nije želio ostati prosječan, izabrao je najizazovniji put, put pripadnika specijalnih snaga. Učinio je to iz želje da svoj život posveti služenju Hrvatskoj, svjestan svih izazova i opasnosti, spreman bilo gdje i bilo kada stati u obranu svoje domovine i onih koji su preslabi da bi se sami branili“, rekla je predsjednica Grabar-Kitarović te poručila njegovim kolegama i obitelji: „Praznina koja ostaje za Josipom neće nikakve riječi niti protjek ispuniti, ali njegujte uspomene na njega i na taj način odajte mu počast kako to vojnici čine”.

Uz izraze sućuti koje je u ime svih pripadnika Ministarstva obrane i Hrvatske vojske te svoje osobno uputio obitelji, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević rekao je kako ovakvi trenuci duboko pogađaju i hrvatski narod.

„Postavši pripadnikom Hrvatske vojske, Josip je nastavio hodati putem kojim su hodali hrvatski branitelji. To je put borbe za mir, slobodu i sigurnost u Hrvatskoj i u svijetu. Svjesni smo da se sigurnost Republike Hrvatske čuva i daleko od naših domova, a u tim teškim zadaćama naši vitezovi pokazuju svu svoju hrabrost i plemenitost“, rekao je ministar.

Ministar je posebno istaknuo kako je Josip bio profesionalni i uzoran vojnik. „On je bio sin, suprug i otac – Josip je bio sve ono što mladi čovjek treba biti, a sada je postao i više od toga. Dragi Josipe, hvala ti što si živio i radio prema idealima i vrijednostima za koje su se borili hrvatski branitelji u Domovinskom ratu. Josip se svojim životom i služenjem ubrojio među najbolje! Postao je vječan i hoda rame uz rame s najvećim ratnicima u Hrvatskoj povijesti!“ naglasio je ministar Krstičević.

Također, dodao je kako će se u čast pokojnog Josipa, Središte za međunarodne vojne operacije preimenovati u Središte za međunarodne vojne operacije Josip Briški, istaknuvši kako je Josip svoj život položio za vrijednosti koje je živio i za ideale u koje je vjerovao, te dao najviše što je mogao, svoj život!

„Josipe, hvala ti za vjernost svojoj Domovini Hrvatskoj i za beskrajnu odanost Hrvatskoj vojsci. I čvrsto vjerujem da nas čuvaš i štitiš iz Vječne domovine koja je na Nebu. Zauvijek ćeš biti u mislima i srcima svakog hrvatskog vojnika, a tvoja obitelj, tvoj sin i supruga nikada neće ostati sami. Uz njih će uvijek biti Hrvatska vojska! Neka ti je laka Hrvatska zemlja!“ zaključio je ministar Krstičević.

Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general zbora Mirko Šundov u svom obraćanju naglasio je kako smrt, koliko god bila neizostavna, uvijek nas sve iznova rastuži, a posebno kad je neočekivana jer odnosi ljude koji su bili dio naših života, koji su nas oplemenili svojim postojanjem i dotaknuli svojom dobrotom, a Josip je uistinu bio takav.

“Kad sam primio vijest o tragičnom napadu na naše vojnike u Kabulu i prerano prekinutom životu našeg Josipa osjetio sam, a vjerujem i ostali strašan gubitak, prazninu, tugu koja će nas stalno pratiti. Josipov odlazak sve nas je duboko potresao. Kako nas u Hrvatskoj vojsci, tako vjerujem i cjelokupnu hrvatsku javnost. Danas Hrvatska tuguje za svojim mladim sinom“, rekao je general Šundov.

Načelnik Glavnog stožera istaknuo je kako je vojnički život opasan i nepredvidiv i koliko se god pripremali i bili svjesni opasnosti koja nam prijeti ponekad ih je nemoguće izbjeći.

“Josip je bio odličan vojnik, vrhunski obučen i pripremljen za najsloženije zadaće, otišao je u misiju potpore miru u Afganistanu želeći pomoći u izgradnji boljeg i sretnijeg života za sve. Nažalost, napad se nije mogao predvidjeti ni izbjeći. Josip je izgubio svoj mladi život obavljajući dužnost, radeći posao koji je toliko volio, jer poziv vojnika – specijalca, koji mogu raditi samo najbolji i s puno ljubavi”, naglasio je general Šundov.

Objava Komemoracija skupniku Josipu Briškom u MORH-u pojavila se prvi puta na MORH.

Uz izraze sućuti koje je uputio obitelji kontraadmirala Ercega, zapovjednik HRM-a istaknuo je: “Njegova snaga bila je u jednostavnosti, poniznosti, plemenitosti i pristupačnosti. Cijeli svoj život posvetio je domovini, koju je uz svoju obitelj stavljao na prvo mjesto, kako u ratu tako i u miru. Njegov doprinos u izgradnji i razvoju Hrvatske vojske, posebno Hrvatske ratne mornarice, nemjerljiv je”.

Kontraadmiral Tihomir Erceg rođen je 5. siječnja 1959. u Rašćanima, u općini Vrgorac. Odlučivši se za vojni poziv, godine 1982. završava Mornaričku vojnu akademiju u Splitu i stječe zvanje diplomiranog inženjera pomorskog prometa. U rujnu 1991. godine dragovoljno se uključuje u obranu domovine.
U Hrvatskoj vojsci obnašao je brojne odgovorne i zapovjedne dužnosti, među kojima zapovjednika Zapovjedništva za izobrazbu i obuku Hrvatske ratne mornarice i zamjenika zapovjednika HRM-a te načelnika Uprave za operativne poslove i obuku Glavnog stožera OSRH, a u mirovinu je otišao s dužnosti zamjenika zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman”.

Završio je Zapovjedno-stožernu školu Ratne mornarice Sjedinjenih Američkih Država i Ratnu školu “Ban Josip Jelačić”. Prvi admiralski čin, čin komodora stekao je 2009. godine, a u čin kontraadmirala promaknut je 2015. godine.

Za predan rad i časnu službu kontraadmiral Erceg višestruko je pohvaljen i nagrađen, od vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, ministra obrane i načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga te zapovjednika Hrvatske ratne mornarice.

Za nemjerljiv doprinos izgradnji i razvoju Oružanih snaga odlikovan je Spomenicom domovinskog rata, Redom hrvatskog trolista, Spomenicom domovinske zahvalnosti te Redom bana Jelačića.

Posljednji ispraćaj kontraadmirala Tihomira Ercega održan je na Gradskom groblju Lovrinac u Splitu u subotu, 9. ožujka 2019., a sućut obitelji izrazio je i potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević.

Objava Održana komemoracija kontraadmiralu Tihomiru Ercegu pojavila se prvi puta na MORH.

Komemoracija stožernom generalu i bivšem načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Petru Stipetiću održana je u utorak, 20. ožujka 2018. godine Domu HV-a “Zvonimir” u Zagrebu, u organizaciji Ministarstva obrane i Glavnog stožera Oružanih snaga RH.

Komemoraciji generalu Stipetiću, koji je preminuo u Zagrebu, 14. ožujka 2018. u 81. godini života, nazočili su potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević i direktor Glavnog stožera OS RH kontraadmiral Robert Hranj, ujedno izaslanik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH uz obitelj preminulog generala.

Poštovanje generalu Stipetiću u MORH-u odali su i izaslanik predsjednice RH i vrhovne zapovjednice OS RH, savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost Vlado Galić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Josip Đakić, potpredsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar zdravstva Milan Kujundžić, brojni generali i admirali te štovatelji i poznavatelji pokojnog generala Stipetića.

Nakon uvodnog podsjećanja na odgovorne dužnosti koje je obnašao ostajući vjeran svojim idealima, prikazan je i film o vojnom putu generala Stipetića, tijekom i nakon Domovinskog rata, između ostalog i trenutak kada mu se 8. kolovoza 1995. predao 21. korpus srpske vojske na Kordunu, čime je pobjedonosno završena vojno-redarstvena operacija Oluja.

U ovoj prigodi potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević prisjetio se generala Stipetića riječima: „General Stipetić bio je stvarni autoritet, vojnik i zapovjednik, ljudska i moralna vertikala, častan i pošten čovjek, primjer svim časnicima.

Vrijednosti koje su ga krasile, upravo su one vrijednosti koje želimo očuvati i prenositi na buduće generacije hrvatskih vojnika“.
„Doprinos generala Stipetića u Oluji i u konačnom oslobađanju naše Domovine bio je golem. Oluja je simbol našeg vojničkog uspjeha i junaštva! Ona je kruna svih pobjeda u Domovinskom ratu“, naglasio je ministar.

Također, ministar Krstičević je najavio da će u čast pokojnom generalu Stipetiću središnja vojarna Hrvatske kopnene vojske u Karlovcu, mjesto operativnog zapovjedništva, od danas nositi ime vojarna stožernog generala Petra Stipetića.

U ime Oružanih snaga Republike  Hrvatske u ovoj prigodi obratio se direktor Glavnog stožera kontraadmiral Robert Hranj, istaknuvši kako je general Stipetić bio odličan vojni strateg, ali i vrsni operativac te prije svega vojni vođa.

“Svojim je radom, od samih početaka stvaranja moderne Hrvatske, od najtežih dana Domovinskog rata, do zaslužene mirovine, general Stipetić dao je trajni pečat u oblikovanju Hrvatske vojske, prvo u pobjedničku silu, a kasnije u modernu vojnu organizaciju, koja je danas, kao aktivna članica NATO-a i Europske unije, sposobna za izvršavanje svih zadaća i misija, od obrane Domovine, do pomoći civilnim institucijama”, istaknuo je kontraadmiral Hranj.

Posljednji ispraćaj stožernog generala Petra Stipetića održan je na zagrebačkom groblju Mirogoj uz najviše vojne počasti, a započeo je počasnom stražom, u kojoj se izmjenilo više od stotinu sudionika.

Ispraćaj je predvodio biskup u miru Juraj Jezerinac, a generala su na posljednje počivalište, uz obitelj i prijatelje, ispratili najviši civilni i vojni dužnosnici, među kojima je bio i predsjednik Vlade Andrej Plenković.

Od generala Stipetića prigodnim govorom oprostio se umirovljeni stožerni general Antun Tus. “Ispraćamo te na tvoj posljednji počinak, a u mislima nam naviru sjećanja na zajedničko vrijeme sudjelovanja u stvaranju Hrvatske vojske i samostalne države Republike Hrvatske. Na samom početku agresije na Republiku Hrvatsku, odazvao si se pozivu Domovine i stavio joj na raspolaganje sve svoje sposobnosti, znanje i energiju. Pred očima nam je tvoj lik i glas, tvoja mirnoća i samouvjerenost koja nam je svima davala nade da smo u stanju nositi se s oružjem nadmoćnijim neprijateljem. I na taj način ispunili smo stoljetnu želju hrvatskog naroda za samostalnom državom Hrvatskom,” poručio je preminulom generalu, izrazivši sućut obitelji u ime Hrvatske vojske. “Osjećamo nenadoknadiv gubitak i tugu, ali vjerujem da će nad tom tugom prevladati osjećaj ponosa jer smo ovaj naš život dijelili sa skromnim, razumnim, jednostavnim i dobrim čovjekom – velikim generalom”, istaknuo je general Tus, zaključivši kako ćemo se našeg generala uvijek rado sjećati i pamtiti ga kao jednog od stvaratelja nove hrvatske povijesti i samostalne države Republike Hrvatske.

Hrvatska i Oružane snage RH od generala su se oprostile preletom MIG-a 21 i počasnom paljbom u trenucima dok je direktor Glavnog stožera OS RH kontraadmiral Robert Hranj obitelji predavao državni stijeg.

Na komemoraciji i posljednjem ispraćaju sudjelovala je i Klapa Hrvatske ratne mornarice “Sveti Juraj”.

Stožerni general Petar Stipetić rođen je 24. listopada 1937. godine u Ogulinu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Završio je Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA.

Na poziv predsjednika Franje Tuđmana u rujnu 1991. godine, general Stipetić pridružio se Hrvatskoj vojsci, gdje je obnašao najviše zapovjedne dužnosti: zamjenik načelnika Zapovjedništva zbora narodne garde, zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, zapovjednik Sektora Zapovjedništva slavonskog bojišta Đakovo, zapovjednik Zbornog područja Zagreb te pomoćnik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske za borbeni sektor.

General Stipetić bio je načelnik Glavnog stožera OS RH od 2000. do 2002. godine. Odlukom predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga 1. veljače 2003. imenovan je savjetnikom predsjednika RH za obranu i vojna pitanja i na toj je dužnosti bio do ožujka 2005., kada odlazi u mirovinu.

Za doprinos u Domovinskom ratu i iskazanu hrabrost odlikovan je: Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za pet i 10 godina službe te medaljama Bljesak i Oluja.

Objava Komemoracija i posljednji ispraćaj generala Stipetića pojavila se prvi puta na MORH.

Posljednji pozdrav general-bojniku Ivanu Štimcu uputio je general Šundov, koji je istaknuo kako je general Štimac uvijek realno procjenjivao situacije i težio pronalaženju najboljih rješenja te je unatoč izuzetnim vojnim znanjima stalno radio na njihovoj dogradnji, što je zahtijevao i od svojih podređenih.

„Generala Štimca pamtit ćemo kao skromna i jednostavna čovjeka, velikog profesionalca i izvrsnog poznavatelja poslova obrane“, istaknuo je general Šundov u svom obraćanju naglasivši da je general Štimac zahvaljujući svom bogatom iskustvu i znanju kojim je raspolagao smatran izuzetnim vojnim planerom te će kao takav ostati trajni uzor budućim naraštajima hrvatskih vojnih stručnjaka.

„General Štimac uživao je nepodijeljen ugled i poštovanje svih s kojima je dolazio u kontakt te je svoja znanja rado prenosio na podređene, koje je stalno poticao na daljnje usavršavanje i razvoj“, zaključio je general Šundov.

Posljednji ispraćaj general-bojnika Ivana Štimca održat će se na Krematoriju u Zagrebu u subotu, 24. veljače 2018. u 10.00 sati, a misa zadušnica služit će se istoga dana u crkvi Svete obitelji (Držićeva 31) s početkom u 18.00 sati.

General-bojnik Ivan Štimac rođen je 28. srpnja 1934. u selu Letovanić kod Siska.
Od 26. rujna 1991. kao dragovoljac je na dužnosti časnika Glavnog stožera HV-a, a nakon toga je obnašao dužnost načelnika Uprave za obrambene pripreme zemlje Ministarstva obrane Republike Hrvatske do odlaska u mirovinu.

U čin general-bojnika preveden je 26. studenoga 1991.
General-bojnik Ivan Štimac je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata 1990.-1991. godine. U mirovinu je otišao 10. siječnja 1993. u činu general-bojnika.

Objava Komemoracija general-bojniku Ivanu Štimcu pojavila se prvi puta na MORH.