Prvo mi padnu na pamet ti ratni dani. Sjećam se, da sam tada mislio samo na jedno – mi to moramo napraviti najbolje što znamo!

Dobili smo zadaću od nadređenih zapovjednika i to smo morali realizirati. To je za nas bilo biti ili ne biti!

Nismo imali pravo na poraz i svi smo bili svjesni što bi taj poraz značio – gubitak dostojanstva, ponosa, a vjerojatno i države.

Drugo što mi padne na pamet je sjećanje na prošlogodišnju proslavu i nadam se  da ove godine Oluja neće dobiti neželjene konotacije, gdje politika i politikanstvo zasjene ono što bi ta svečanost trebala biti. A zaslužuje samo jedno, da je svi zajedno dostojanstveno i ponosno obilježimo, jer Oluja i jeste simbol zajedništva i snage hrvatskog naroda.

Na kojem borbenom pravcu i u kojoj ulozi ste tada osobno bili, kako su izgledale akcije Vaše postrojbe tijekom ta četiri presudna dana?

U vrijeme „Oluje“ bio sam zapovjednik operativne grupe Sinj, koja je bila sastavljena od tri brigade. Naš smjer napada bio je izuzetno težak, najviša planina u Hrvatskoj – Dinara. Znači, naša zadaća bila je osvajanje, razbijanje neprijateljskih redova na Dinari i zaštita boka 7. gardijske brigade.

Drugi smjer djelovanja išao je preko masiva Svilaja, gdje smo morali izbiti na     dominantnu planinu Kozjak iznad Knina. Kao i uvijek, prvi dan je bio najteži, probijanje neprijateljske prve crte i u mom smjeru trebali smo tijekom noći s 4. na 5. kolovoza, s Dinare probiti oko 2 kilometra puta prema selu Kijevu, što je bila vrlo teška i složena zadaća.

Ali naši inženjerci, iako pod stalnom paljbom do 5. kolovoza u 5:00 sati uspjeli su napraviti doslovno nemoguće i omogućiti snagama iz pričuve da silovito krenu u završni udar na neprijateljske linije.

Koliko su za mjesto i ulogu Oluje u povijesti ovih prostora i Domovinskog rata važne oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču?

Oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču su jednako vrijedne kao i oslobodilačka operacija Oluja, ustvari ja bih rekao da je to za nas branitelje bila druga Oluja.

Prvi put pobijedili smo na bojnom polju, drugi put pobijedili smo za pravosudnim stolom u Haagu. Danas imamo čist papir na kojem piše da je operacija Oluja bila pravo Republike Hrvatske na obranu i pravo Republike Hrvatske na oslobađanje okupiranog područja.

Tom presudom stavljena je točka na i, potvrđeno je da smo Oluju planirali i izvršili na vojnički način, po svim pravilima ratovanja.

Koliko su zločini počinjeni nad civilima nakon same akcije narušili izniman značaj te akcije i sliku o neprijepornom herojstvu njezinih sudionika te jesmo li se po tom pitanju u dovoljnoj mjeri suočili sami sa sobom?

Nažalost, zločini koji su se dogodili nakon „Oluje“ su narušili sliku o junaštvu naših heroja, naših vojnika i tu smatram da smo kao država trebali odmah odlučnije poduzeti mjere protiv onih koji su osramotili hrvatsku vojsku i državu.
Nažalost, nijedna vojna operacija ne može završiti bez žrtva, kao što u svakom ratu, nažalost postoje i kolateralne žrtve.

Iz svakodnevnog kontakta s ljudima, što Vam se čini, znaju li današnji mladi dovoljno o tome što se u Oluji događalo, pričamo li im u dovoljnoj mjeri o tim danima i osjećaju li to kao nešto svoje ili im to možda više zvuči kao sadržaj nekog uzbudljivog filma koji bi bilo dobro pogledati?

Iskreno se nadam da mladi znaju, da uče u školama, ali i od onih koji su bili sudionici Domovinskog rata i Oluje.

Što se tiče mojih prijatelja suboraca i mene, mi rijetko pričamo o danima rata jer smatramo da je to vrijeme iza nas i da svi skupa trebamo gledati prema budućnosti.

Objava Intervju ministra obrane Ante Kotromanovića u Glasu Slavonije pojavila se prvi puta na MORH.

Objava Ante Kotromanović: Moramo početi drugačije razmišljati kako bismo bili učinkovitiji pojavila se prvi puta na MORH.

Očekujemo kako bi se do 2015. stabiliziralo gospodarstvo i ekonomija kao i financije u RH i da ćemo moći razmišljati na drugi način. Naš cilj i težnja je imati raspodjelu proračuna u omjeru 50 (plaće):30 (održavanje):20 (modernizacija). Sada se recimo na plaće i primanja izdvaja 67 posto proračuna. Dugoročno nam je cilj smanjiti broj zaposlenih u MORH-u sa 1115 zaposlenika koliko imamo danas.

Već smo smanjili broj zaposlenika za 200 prošle godine. Primjerice, Slovačka koja ima veći obrambeni sustav ima 350 zaposlenih u obrambenom ministarstvu. Do 2015. smanjenjem zaposlenika MORH-a približit ćemo se željenoj strukturi proračuna koji zagovara NATO. To je naša vizija da kroz preustroj ministarstva imamo manje i operativnije ministarstvo. Recimo, sada imamo duple funkcije kao što je primjerice slučaj sa Personalnom službom u ministarstvu obrane, potom je imamo u Glavnom stožeru, a postoji i središnjica za upravljanje osobljem.

Krenut ćemo od lipnja 2013.u snimanje svih funkcija, djelomično smo krenuli već sa personalnom službom i predložit ćemo efikasniji i učinkovit model za MO i GSOSRH. Postoji dupliranje nekih zapovjedništava koje treba riješiti. Dosta ćemo uštedjeti na taj način i sredstva prebaciti u strukturu proračuna koja se odnosi na održavanje i modernizaciju.

Gdje vidite da još ima prostora za uštede u funkcioniranju MORH-a i OSRH? Najavljivali ste outsourcing mnogih usluga početkom mandata, što se do sada napravilo po tome pitanju?

– Pleter nam je preuzeo kompletno čišćenje, kuhanje, preuzet će i frizerske usluge. Razmišljamo krenuti sa pilot projektom outsourcinga vojne opreme na primjerice 100-150 vojnika, konkretno riječ je o vojnim odorama. Trebamo utvrditi da li je jeftinije na taj način koristiti vojne odore ili ih kupovati svake godine. Ono što još ne znamo konkretno je naći rješenje po pitanju zaštitarske službe.

Za to treba vremena. Jasno je da hrvatski vojnik mora čuvati skladište ubojnih borbenih sredstava, ali Dom HV bi mogle u nekoj budućnosti čuvati zaštitarske službe. Naravno, potrebno je napraviti analizu koliko je to za nas isplativo. Kao stari vojnik znam da je najgluplje trošiti vojnika na stvari poput čišćenja kruga, besmislene straže i slično. Vojnik se mora pripremati za zadaće kroz kontinuiranu obuku i to mu treba osnovni posao.

Možete li nam nešto više reći godišnjem planu aktivnosti u 2013.

– Nabrojat ću nekoliko stvari kad je u pitanje opremanje i modernizacija. Ove godine idemo u nabavu 2000 jurišnih pušaka, potom u nabavu vojne opreme, mislim na odore u vrijednosti oko 40 milijuna kuna. Naravno, ulazi se u program remonta aviona i helikoptera, natječaj za izgradnju ophodnog broda, finalizira se projekt BOV-a. Po prvi put je napravljen plan nabave za ovu godinu u prošloj godini. Niz procesa je i postupaka pokrenuto.

Kvartalno ćemo pratiti plan nabave, a velike kapitalne projekte poput remonta letjelica pratit ćemo jednom mjesečno. Veliki je problem što nismo kvalitetno vodili projekte. Dodatni problem je što baš i nemamo dovoljno ljudskih resursa za vođenje projekta. Morat ćemo angažirati stručnjake izvan sustava za primjerice nadzor projekta ophodnog broda. Za ophodni brod tražimo i pomoć Ministarstva gospodarstva. Informatički sustav je razjedinjen i želimo ga uvezati, postoji  niz ideja. Moramo imati “krvnu sliku” financija, stanja tehnike i opreme, personalne službe.

Sustav ocjenjivanja mora biti kvalitetniji nego što je danas kao i upravljanje osobljem da časnik i dočasnik ne ovisi o pojedincu već organiziranom sustavu. Nadalje, vrlo važno nam je donijeti Plan obrane, a prije svega Dugoročni plan razvoja OSRH koji mora biti realističan i ostvariv oslanjajući se na realan proračun, jer ako on oscilira to je veliki problem za Ministarstvo obrane. U zadnje tri-četiri godine došlo je do pada proračuna za milijardu kuna, a kad proračun nije  stabilan dolazi do problema u planiranju.

Napominjem kako ćemo ove godine održati najveću vojnu vježbu ikada. Želimo čvršću i jaču vojsku i definitivno ćemo intenzivirati obuku. Primit ćemo nešto više od 400 vojnika u OSRH iduće godine. Dragovoljni ročnici su bili obučavani tako da su provodili dva mjeseca u sustavu, mjesec i pol dana u vojarni i sedam-osam dana na terenu. Sad će bito obrnuto, jer želimo pravog vojnika. Radno vrijeme vojnika ne može biti od 8-16 kako je propisivao stari Zakon o službi, što nam je prouzročilo gubitak od 700 milijuna kuna u posljednjih deset godina zbog prekovremenih sati.

Od iduće godine, RH je dužna imati civilnu helikoptersku medicinsku službu (HEMS). EU ne poznaje mogućnost korištenja vojnih helikoptera za takve svrhe, odnosno propisi ne dozvoljavaju takvu djelatnost, jer ona mora biti komercijalna. Što će na kraju biti sa HEMS-om, da li su Mi-8 izvan igre po tome pitanju?

– To je pitanje za Državnu upravu za zaštitu i spašavanje. Vojni helikopteri se ne mogu više uvesti u civilni registar nakon pet-šest godišnjih servisiranja. Koliko mi je poznato DUZS ima namjeru kupovati helikoptere za HEMS o čemu ne znam puno. Medicinski prijevoz je jedno a HEMS drugo. DUZS bi trebao krenuti s pilot projektom gdje bi se napravila analiza troškova i što je sve potrebno za uspostavu takve službe.

Helikopteri HRZ-a i dalje će letjeti u medicinske svrhe. Oni nisu pogodni za HEMS, nisu predviđeni niti opremljeni za takvu vrst djelatnosti, ali za medicinski prijevoz svakako ćemo ih koristiti. Ako bi bio osnovan HEMS, mi bi u slučajevima velikih nesreća pripomogli DUZS-u svojim resursima.

Na početku smo 2013.godine, možete li nam reći koliko će hrvatskih vojnika biti povučeno iz Afganistana do kraja godine,  a koliko 2014.godine? Da li se rade planovi o sudjelovanju OSRH u vojnoj misiji nakon 2014.?

– Što se tiče naših snaga, sada ih je 300, a do travnja iduće 2014. godine plan je smanjenje na 220 vojnika. Očekujemo da jedan crnogorski vod bude s nama na sjeveru Afganistana. Naša je namjera smanjivanje snaga, a u 2014. ćemo vidjeti što dalje.

Sve radimo u dogovoru sa saveznicima, tako da ne možemo fiksno utvrditi sve detalje, jer se situacija može mijenjati iz mjeseca u mjesec. Sve u svemu, strateško opredjeljenje je smanjiti snage i to radimo u dogovoru sa SAD, Njemačkom i Mađarskom, dakle našim partnerima s kojima smo na terenu.

Projekt uspostave jedinstvenog Vojnog geoinformacijskog sustav VoGIS je pod istragom već neko vrijeme po vašem nalogu nakon što je utvrđeno da je tvrtka GEOFOTO isporučila manje roba i usluga od onoga što joj je plaćeno. U kojoj je trenutno fazi ovaj projekt i što je istraga utvrdila? Možete nam nešto reći o problemima sa projektom e-iskaznica?

– Zatekli smo nekoliko projekata koji su trebali biti završeni 2010.godine. Oni nisu završeni, a što se tiče projekta VoGis mi smo isplatili ta sredstva, mogu reći preplatili za 4.2 milijuna kuna. Zatražili smo od Državnog odvjetništva da nas prosvjetli što dalje, jer ako ne nastavimo projekt izgubit ćemo 70-ak milijuna kuna koje smo već platili. Pitanje je kako nastaviti projekt, na koji način, kako nam sutra netko ne bi rekao da smo nešto petljali. Zato čekamo mišljenje DORH-a o svemu.

Da sam ja odlučivao to nikada ne bi bio prioritet. To je dobra stvar, apsolutno, ali to nije jedan od ciljeva sposobnosti koje od nas traži NATO savez. Što se tiče e-iskaznice, situacija je puno lakša. Velikim dijelom posao je završen, bili smo dužni nekih 500 tisuća kuna. Projekt je što se tiče prioriteta u istom smislu kao i prethodno spomenuti, ali su sredstva manja, problema je manje i lakše ćemo završiti iskaznicu nego projekt VoGIS.

Postoje li sredstva koja se dodjeljuju RH iz američkog Coalition Support Funda i kako se ona koriste?

Sredstva postoje, ona su namjenjena poboljšanju operativnosti radarskih sustava Peregrine, pripadnicima Bojne za specijalna djelovanja za nabavu osam vozila HUMVEE i slično. Struka radi na tome gdje usmjeriti takva sredstva. Iznimno smo zahvalni SAD-u što nam omogućava dodjelu takvih sredstava u projekte  čije nam je funkcioniranje vrlo važno.

Objavljio: defender.hr, 08. sječnja 2013. godine

Intervju pripremio i uredio:

glavni urednik

Mario Duspara

Objava Kotromanović (II): “Želim manje i operativnije ministarstvo bez dupliranja funkcija” pojavila se prvi puta na MORH.

Neminovno, unatoč velikoj želji da osnaži obrambeni sustav i pomogne OSRH u moderniziranju i opremanju, Kotromanović mora provoditi i politiku vlade čiji je član, prije svega, štednju na svim razinama u svom resoru. Dodatna otežavajuća okolnost po ministra jest činjenica da nikoga osobno nije birao za svoje najbliže suradnike, odnosno pomoćnike kada je imenovan. Međutim, unatoč tomu Kotromanović je u godini dana mandata ostvario znatne uštede u funkcioniranju obrambenog sustava, jedan je od najpopularnijih ministara u vladi, stabilizirao je vojni proračun kojem ne prijete daljna rezanja i pokrenuo čitav niz reformi kako bi strukturu vojnog proračuna okrenuo u korist održavanja tehnike i modernizacije. Ponovno je u fokus stavio kao prioritet obuku i pripremu vojnika za zadaće. Izuzetno dobro surađuje sa načelnikom Glavnog stožera OSRH general pukovnikom Dragom Lovrićem što i nije teško, jer ministar za sebe i danas kaže da ima sto života u svakom bi htio biti vojnik.

U prvom velikom intervjuu za Defender.hr kojeg smo podijelili u dva dijela Kotromanović govori o velikim kapitalnim obrambenim projektima, daljnim reformama i uštedama, ciljevima i aktivnostima MO u 2013., te problemima na koje nailazi. U prvom dijelu intervjua fokus smo usmjerili na remont borbenih aviona i helikoptera, radarske sustave, HRM. Ministar otkriva kako će stalna dostupnost pričuvnih dijelova za Migove biti vrlo važan kriterij za odabir remontnog zavoda. Na taj način se konačno isporavljaju katastrofalne greške iz prošlosti, jer će na ovaj način HRZ u svojim skladištima imati na raspolaganju pričuvne dijelove za borbeno zrakoplovstvo, a ne kao do sada praksu čekanja na dijelove po nekoliko mjeseci zbog čega je polovica flote bila uvijek prizemljena. Remont Migova bez pričuvnih dijelova vratio bi stanje vrlo brzo na isto koje smo imali do jučer. Kotromanović je u intervjuu najavio velike napore koje će MO uložiti da se ZTC-u da što više posla na remontu helikoptera. Potom nam je rekao nešto više o trenutnoj situaciji i operativnosti radarskih sustava Peregrine i FPS-117 te drugim zanimljivim temama vezanim uz mornaricu i slično.

Drugi dio intervjua sa ministrom obrane Ante Kotromanovićem objavit ćemo 8.siječnja 2013.

U slijedeće dvije godine projekt BOV-a je i dalje u fokusu financiranja opremanja s ukupno 620 milijuna kuna. Što je sa projektom ophodnog broda, sredstva su predviđena u iduće tri godine, ali samo za jedan brod koji bi bio spreman 2015.? Zašto se ne povuku sredstva iz EU fonda za vanjske granice kao što je to učinila Malta, jer je nabava njezinih ophodnih brodova kao i patrolnog zrakoplova sufinancirana od strane EU?

– Za BOV nam realno treba još tri godine da ga završimo. Mi smo odvojili ove godine 320 milijuna kuna za taj projekt, za borbene stanice 12,7mm i barem osam daljinski upravljanih stanica 30mm. Naše potrebe su realno veće, pa ćemo vidjeti u drugoj fazi. To je stavka koja nas financijski puno košta, ali to je i jedan od ciljeva sposobnosti snaga u okviru našeg članstva u NATO savezu. Do sredine ove godine će se završiti s ciklusom isporuke borbenog vozila. Što se tiče ophodnog broda, u tijeku je izrada tendera. U ovom trenutku čekamo da GS OSRH napravi tehničku specifikaciju na temelju projekta Brodarskog instituta i do 15.01. bi trebalo sve biti gotovo. Nama je cilj da se to radi u Hrvatskoj. Plan je napravljen za pet ophodnih brodova s tim da smo ove godine izdvojili samo dio sredstava, jer će ovaj projekt biti financiran kroz višegodišnje razdoblje. Najduže vremena će trebati za prvi brod koji treba testirati u svim uvjetima. Potom ćemo vidjeti kada bi ga se uvelo u operativnu uporabu te bi potom uslijedila serijska proizvodnja još četiri broda. Imali smo razgovor sa veleposlanikom EU u Zagrebu, potom sa našim glavnim pregovaračem i veleposlanikom u EU gospodinom Vladimirom Drobnjakom po pitanju mogućeg financiranja ophodnog broda kroz fondove EU, ali je odgovor bio negativan, jer naprosto ne financiraju bilo što povezano sa vojskom.

Da li HRM može računati na jačanje vatrene moći ili će i u idućih nekoliko godina ostati na sadašnjoj razini bez mogućnosti uporabe raketnih projektila? Da li je moguće uopće očekivati u bliskoj budućnosti da bi jedan od brodova HRM-a mogao biti upućen negdje u zajedničku misiju sa NATO brodovljem izvan RH?

– Najveća vatrena moć HRM su rakete RBS čiji bi remont strašno puno koštao. Teško je očekivati bilo kakvo jačanje vatrene moći, jer za tim nema realne potrebe kad su u pitanju vrste ugroza u dužem vremenskom razdoblju. Odlučili smo ići u projekt ophodnog broda i razvijati obalnu stražu. Što će biti poslije 2016. vidjet ćemo. Što se tiče zajedničkog sudjelovanja HRM i NATO brodova u operacijama, mislim da nemamo takvu mogućnost i sposobnost, ne raspolažemo fregatama niti brodovima koji mogu isploviti 1000 milja na otvoreno more i autonomno funkcionirati jedan duži period. Umjesto toga na NATO brodove upućujemo hrvatske časnike koji se vraćaju sa iskustvom iz takvih operacija.

Dva su povjerenstva MORH i OSRH u protekle tri godine rekla jasan i istovjetan stav kad je u pitanju remont MiG-ova i zavod koji bi to mogao najkvalitetnije odraditi. O zaključcima Povjerenstva koje ste osnovali uopće se nije raspravljalo, kao da zaključaka nije ni bilo ili se možda nekome oni nisu svidjeli. Zbog čega niste raspravljali o zaključcima Povjerenstva na Vojnotehničkom savjetu, možete li to komentirati?

Časnici ne bi smjeli govoriti o stvarima koje nisu definirane još i čija je realizacija u tijeku. Povjerenstva imaju za cilj dati stručno mišljenje i preporuku GS OSRH i MO. Naravno, mi te zaključke apsolutno respektiramo, ali Povjerenstva ne donose odluke. Bilo mi je važno čuti od iskusnih zrakoplovaca poput brigadira Ivana Selaka što možemo još izvući iz naših Migova, jer smo svjesni ograničavajućeg faktora, a to su financije. Povjerenstvo je vrlo korektno i stručno odradilo svoj posao. Služba za nabavu će krenuti sa tenderom kada budu gotovi taktičko tehnički zahtjevi ovih dana. Kriteriji moraju biti sigurnost, stalna dostupnost pričuvnih dijelova i kvaliteta zavoda. Naši ljudi će obići zavode, primjerice Samostalni odjel za vojni zračni promet mora imati bitnu i važnu ulogu, jer oni su ti koji moraju reći da ili ne. Na povjerenstvima nema tajni. Meni jedino smeta kada u fazi razgovora netko izađe s informacijama u javnost, a da stvar nije definirana. Mi ćemo sigurno obrazložiti zbog čega donosimo nekakvu odluku, jer to mora biti transparentno. Nama su u Povjerenstvima sjedili ljudi koji su pisali tehničke specifikacije. Dakle, čovjek koji već zna što će kupiti, jer je pisao specifikacije. To smo sada eliminirali. Struka će reći nama treba to i to, ali u Povjerenstvu za odabir trebaju biti neovisni ljudi.

Niste li ipak predugo čekali kada je u pitanju sudbina borbenog zrakoplovstva?

Odluku smo donijeli u prosincu zato što smo cijelu prošlu godinu razgovarali, pregovarali i zaprimali razne ponude od Šveđana, Nijemaca, Rusa, Amerikanaca, Izraelaca. Pokušavali smo dobiti najbolje. Gospodarstvo je imalo svoje interese zbog offseta. Da se samo nas pitalo, odluka je mogla biti u par dana, jer znamo čime raspolažemo kad su u pitanju financije. Mi smo izgubili ne jednu godinu već deset godina. Još prije deset godina se trebala donijeti odluka što dalje s borbenim zrakoplovstvom i definirati. vizijua borbenog zrakoplovstva. Bilo bi idealno kada bi našli partnera u regiji ili više njih i sa njima razvijali ratno zrakoplovstvo. NATO nam to sugerira kao oblik programa u sklopu Smart Defence. Prilikom posjete američkom ministru obrane Leonu Panetti rečeno nam je “jačajte helikoptersku komponentu, ne trebaju vam avioni”. SAD gleda globalno na te stvari. Recimo naša helikopterska inicijativa sa Češkom je izvrstan primjer Smart Defence projekta. Njoj će se pridružiti Mađari, Litavci, pozvat ćemo Bosnu i Hercegovinu, Kosovo se sprema kupiti helikoptere i raditi obuku u sklopu svoje incijative. To je taj Smart Defence.

Kad već spominjete helikoptersku transportnu komponentu, možete nam sada reći nešto više i o predstojećem remontu helikoptera, imali ste prije nekoliko dana veliki sastanak na kojem su bili i čelnici ZTC-a i Agencije Alan?

Mi smo ove godine izdvojili 85 milijuna kuna za remont šest helikoptera. Moramo naći načina kako pomoći ZTC-u u najvećoj mjeri, odnosno koliko posla mogu realno odraditi na ovom remontu i stoga trenutno sastavljaju hodogram aktivnosti. Naša je želja da ih poguramo, nadamo se da ćemo im moći osigurati do 40 posto poslova na remontu helikoptera. Oni nam moraju reći da li to mogu napraviti, a Samostalni odjel mora i certificirati određene radove. Politička je odluka jačati ZTC, osigurati im uvjete za rad i certificirati da nam se primjerice ne dogodi situacija usred sezone da zbog nepostojanja certifikata DHL-om šaljemo dio protupožarnog zrakoplova u Kanadu zbog običnog varenja. Dakle, nama je prvotni cilj vidjeti koliko mogu radova obaviti, a potom da se potraži partner u tome poslu koji bi ih osposobljavao dalje i certificirao, dao dokumentaciju prema kojoj bi zaposlenici ZTC mogli kasnije raditi. Osim toga, u regiji postoji dodatni potencijal za remonte helikoptera.

Zašto ne bi MIG-ovi bili remontirani isti kao i helikopteri?

U ZTC-u jednostavno nema dovoljno ljudi, jer i za 40 posto radova na helikopterima će trebati pomoć iz OSRH. Paralelno raditi na oba programa jednostavno nije moguće, a niti Migovi nisu više dugoročna opcija za sposobnosti ZTC-a, jer ih više nitko neće koristiti u skoroj budućnosti.

Što je sa transportnim zrakoplovima An-32B?

Jedan od dva transportna zrakoplova An-32B je u potpunosti izvan funkcije, a drugi malo jest malo nije. Letio sam s njim dva puta, jednom u Makedoniju, a drugi put u Sarajevo. Nama je želja da imamo jedan transportni zrakoplov premda u ovom trenutku to nije prioritet, jer jačamo helikopterske transportne snage. An-32B nama nije rentabilan, jer je rentabilan tek na udaljenostima od 2000km i više. Ostalo je sve preskupo na ovim kraćim dionicama. Razmišljali smo o nabavi Pilatusa PC-12 za naše padobranske snage i specijalne postrojbe. U ovom trenutku zadržat ćemo An-32B i pričekati ako postoji mogućnost da se oba prodaju i uzme nešto rentabilno zauzvrat.

Od iduće godine, RH je dužna imati civilnu helikoptersku medicinsku službu (HEMS). EU ne poznaje mogućnost korištenja vojnih helikoptera za takve svrhe, odnosno propisi ne dozvoljavaju takvu djelatnost, jer ona mora biti komercijalna. Što će na kraju biti sa HEMS-om, da li su Mi-8 izvan igre po tome pitanju?

To je pitanje za Državnu upravu za zaštitu i spašavanje. Vojni helikopteri se ne mogu više uvesti u civilni registar nakon pet-šest godišnjih servisiranja. Koliko mi je poznato DUZS ima namjeru kupovati helikoptere za HEMS o čemu ne znam puno. Medicinski prijevoz je jedno a HEMS drugo. DUZS bi trebao krenuti s pilot projektom gdje bi se napravila analiza troškova i što je sve potrebno za uspostavu takve službe. Helikopteri HRZ-a i dalje će letjeti u medicinske svrhe.. Oni nisu pogodni za HEMS, nisu predviđeni niti opremljeni za takvu vrst djelatnosti, ali za medicinski prijevoz svakako ćemo ih koristiti. Ako bi bio osnovan HEMS, mi bi u slučajevima velikih nesreća pripomogli DUZS-u svojim resursima.

Jeste li zadovoljni trenutnim stanjem radarskih sustava?

Ide se na modernizaciju oba radarska sustava, imamo tri ponude. Želimo biti lideri u regiji što se tiče radarske slike. Ideja je pokriti kompletnu Bosnu i Hercegovinu, razgovaramo s NATO savezom da uvežemo kompletnu sliku koja bi pokrivala područje sve do Albanije, Crne Gore i Kosova sa radarom FPS-117. Osigurali smo  sredstva za remont radara FPS-117, kao i za radarski sustav Peregrine na otocima iz sredstava američkog Coalition Support Fonda i sredstava Ministarstva prometa. Sustav Peregrine trenutno radi na 40 posto sa čime smo nezadovoljni, jer želimo da bude maksimalno operativan kao i FPS-117. Kada obavimo na FPS-117 upgrade imat ćemo najmodernije radare u ovom dijelu Europe u idućih 15 godina. Treba reći kako je i Hrvatska kontrola zračne plovidbe izdvojila znatna sredstva za remont tih radara, jer ih i oni koriste.

Objavljio: defender.hr, 06. sječnja 2013. godine

Intervju pripremio i uredio:

glavni urednik

Mario Duspara

Objava Kotromanović (I): “Pričuvni dijelovi, kvaliteta, sigurnost su kriteriji odabira remontnog zavoda” pojavila se prvi puta na MORH.

Objava Sjećanja ratnika Ante Kotromanović: Trebali smo na licu mjesta streljati bandite koji su ubijali nedužne i sramotili Oluju! pojavila se prvi puta na MORH.

Objava Kotromanović: Naš vojnik mora biti dvostruko bolji od svih u regiji pojavila se prvi puta na MORH.

Cijeli intervju možete pročitati na obris.org

Objava Intervju sa ministrom obrane Antom kotromanovićem – 2. dio pojavila se prvi puta na MORH.

Cijeli intervju možete pročitati na obris.org

Objava Intervju sa ministrom obrane Antom kotromanovićem – 1. dio pojavila se prvi puta na MORH.

Objavio: Hrvatski vojnik,  strana  4-8, 27. travnja 2012.

Objava Razgovor Ministar obrane Ante Kotromanović pojavila se prvi puta na MORH.