Kotromanović (I): “Pričuvni dijelovi, kvaliteta, sigurnost su kriteriji odabira remontnog zavoda”

Imenovanje Ante Kotromanovića za ministra obrane prije godinu dana za mnoge je političke analitičare bilo iznenađenje. Naime, prvi je to put nakon nešto više od desetak godina, kada je ministar obrane bio bivši načelnik Glavnog stožera general Pavao Miljavac, da na čelo ministarstva obrane dolazi visoki časnik iz Domovinskog rata. Takvu vijest su za velikim zadovoljstvom dočekali pripadnici OSRH i njegovi suborci, hrvatski branitelji. S druge strane, Kotromanović je na čelo ministarstva obrane došao i kao predstavnik političkog establishmenta vladajuće stranke, u vrijeme kada RH prolazi kroz najtežu gospodarsku krizu od oslobođenja zemlje.

 

Neminovno, unatoč velikoj želji da osnaži obrambeni sustav i pomogne OSRH u moderniziranju i opremanju, Kotromanović mora provoditi i politiku vlade čiji je član, prije svega, štednju na svim razinama u svom resoru. Dodatna otežavajuća okolnost po ministra jest činjenica da nikoga osobno nije birao za svoje najbliže suradnike, odnosno pomoćnike kada je imenovan. Međutim, unatoč tomu Kotromanović je u godini dana mandata ostvario znatne uštede u funkcioniranju obrambenog sustava, jedan je od najpopularnijih ministara u vladi, stabilizirao je vojni proračun kojem ne prijete daljna rezanja i pokrenuo čitav niz reformi kako bi strukturu vojnog proračuna okrenuo u korist održavanja tehnike i modernizacije. Ponovno je u fokus stavio kao prioritet obuku i pripremu vojnika za zadaće. Izuzetno dobro surađuje sa načelnikom Glavnog stožera OSRH general pukovnikom Dragom Lovrićem što i nije teško, jer ministar za sebe i danas kaže da ima sto života u svakom bi htio biti vojnik.

U prvom velikom intervjuu za Defender.hr kojeg smo podijelili u dva dijela Kotromanović govori o velikim kapitalnim obrambenim projektima, daljnim reformama i uštedama, ciljevima i aktivnostima MO u 2013., te problemima na koje nailazi. U prvom dijelu intervjua fokus smo usmjerili na remont borbenih aviona i helikoptera, radarske sustave, HRM. Ministar otkriva kako će stalna dostupnost pričuvnih dijelova za Migove biti vrlo važan kriterij za odabir remontnog zavoda. Na taj način se konačno isporavljaju katastrofalne greške iz prošlosti, jer će na ovaj način HRZ u svojim skladištima imati na raspolaganju pričuvne dijelove za borbeno zrakoplovstvo, a ne kao do sada praksu čekanja na dijelove po nekoliko mjeseci zbog čega je polovica flote bila uvijek prizemljena. Remont Migova bez pričuvnih dijelova vratio bi stanje vrlo brzo na isto koje smo imali do jučer. Kotromanović je u intervjuu najavio velike napore koje će MO uložiti da se ZTC-u da što više posla na remontu helikoptera. Potom nam je rekao nešto više o trenutnoj situaciji i operativnosti radarskih sustava Peregrine i FPS-117 te drugim zanimljivim temama vezanim uz mornaricu i slično.

Drugi dio intervjua sa ministrom obrane Ante Kotromanovićem objavit ćemo 8.siječnja 2013.

U slijedeće dvije godine projekt BOV-a je i dalje u fokusu financiranja opremanja s ukupno 620 milijuna kuna. Što je sa projektom ophodnog broda, sredstva su predviđena u iduće tri godine, ali samo za jedan brod koji bi bio spreman 2015.? Zašto se ne povuku sredstva iz EU fonda za vanjske granice kao što je to učinila Malta, jer je nabava njezinih ophodnih brodova kao i patrolnog zrakoplova sufinancirana od strane EU?

– Za BOV nam realno treba još tri godine da ga završimo. Mi smo odvojili ove godine 320 milijuna kuna za taj projekt, za borbene stanice 12,7mm i barem osam daljinski upravljanih stanica 30mm. Naše potrebe su realno veće, pa ćemo vidjeti u drugoj fazi. To je stavka koja nas financijski puno košta, ali to je i jedan od ciljeva sposobnosti snaga u okviru našeg članstva u NATO savezu. Do sredine ove godine će se završiti s ciklusom isporuke borbenog vozila. Što se tiče ophodnog broda, u tijeku je izrada tendera. U ovom trenutku čekamo da GS OSRH napravi tehničku specifikaciju na temelju projekta Brodarskog instituta i do 15.01. bi trebalo sve biti gotovo. Nama je cilj da se to radi u Hrvatskoj. Plan je napravljen za pet ophodnih brodova s tim da smo ove godine izdvojili samo dio sredstava, jer će ovaj projekt biti financiran kroz višegodišnje razdoblje. Najduže vremena će trebati za prvi brod koji treba testirati u svim uvjetima. Potom ćemo vidjeti kada bi ga se uvelo u operativnu uporabu te bi potom uslijedila serijska proizvodnja još četiri broda. Imali smo razgovor sa veleposlanikom EU u Zagrebu, potom sa našim glavnim pregovaračem i veleposlanikom u EU gospodinom Vladimirom Drobnjakom po pitanju mogućeg financiranja ophodnog broda kroz fondove EU, ali je odgovor bio negativan, jer naprosto ne financiraju bilo što povezano sa vojskom.

Da li HRM može računati na jačanje vatrene moći ili će i u idućih nekoliko godina ostati na sadašnjoj razini bez mogućnosti uporabe raketnih projektila? Da li je moguće uopće očekivati u bliskoj budućnosti da bi jedan od brodova HRM-a mogao biti upućen negdje u zajedničku misiju sa NATO brodovljem izvan RH?

– Najveća vatrena moć HRM su rakete RBS čiji bi remont strašno puno koštao. Teško je očekivati bilo kakvo jačanje vatrene moći, jer za tim nema realne potrebe kad su u pitanju vrste ugroza u dužem vremenskom razdoblju. Odlučili smo ići u projekt ophodnog broda i razvijati obalnu stražu. Što će biti poslije 2016. vidjet ćemo. Što se tiče zajedničkog sudjelovanja HRM i NATO brodova u operacijama, mislim da nemamo takvu mogućnost i sposobnost, ne raspolažemo fregatama niti brodovima koji mogu isploviti 1000 milja na otvoreno more i autonomno funkcionirati jedan duži period. Umjesto toga na NATO brodove upućujemo hrvatske časnike koji se vraćaju sa iskustvom iz takvih operacija.

Dva su povjerenstva MORH i OSRH u protekle tri godine rekla jasan i istovjetan stav kad je u pitanju remont MiG-ova i zavod koji bi to mogao najkvalitetnije odraditi. O zaključcima Povjerenstva koje ste osnovali uopće se nije raspravljalo, kao da zaključaka nije ni bilo ili se možda nekome oni nisu svidjeli. Zbog čega niste raspravljali o zaključcima Povjerenstva na Vojnotehničkom savjetu, možete li to komentirati?

Časnici ne bi smjeli govoriti o stvarima koje nisu definirane još i čija je realizacija u tijeku. Povjerenstva imaju za cilj dati stručno mišljenje i preporuku GS OSRH i MO. Naravno, mi te zaključke apsolutno respektiramo, ali Povjerenstva ne donose odluke. Bilo mi je važno čuti od iskusnih zrakoplovaca poput brigadira Ivana Selaka što možemo još izvući iz naših Migova, jer smo svjesni ograničavajućeg faktora, a to su financije. Povjerenstvo je vrlo korektno i stručno odradilo svoj posao. Služba za nabavu će krenuti sa tenderom kada budu gotovi taktičko tehnički zahtjevi ovih dana. Kriteriji moraju biti sigurnost, stalna dostupnost pričuvnih dijelova i kvaliteta zavoda. Naši ljudi će obići zavode, primjerice Samostalni odjel za vojni zračni promet mora imati bitnu i važnu ulogu, jer oni su ti koji moraju reći da ili ne. Na povjerenstvima nema tajni. Meni jedino smeta kada u fazi razgovora netko izađe s informacijama u javnost, a da stvar nije definirana. Mi ćemo sigurno obrazložiti zbog čega donosimo nekakvu odluku, jer to mora biti transparentno. Nama su u Povjerenstvima sjedili ljudi koji su pisali tehničke specifikacije. Dakle, čovjek koji već zna što će kupiti, jer je pisao specifikacije. To smo sada eliminirali. Struka će reći nama treba to i to, ali u Povjerenstvu za odabir trebaju biti neovisni ljudi.

Niste li ipak predugo čekali kada je u pitanju sudbina borbenog zrakoplovstva?

Odluku smo donijeli u prosincu zato što smo cijelu prošlu godinu razgovarali, pregovarali i zaprimali razne ponude od Šveđana, Nijemaca, Rusa, Amerikanaca, Izraelaca. Pokušavali smo dobiti najbolje. Gospodarstvo je imalo svoje interese zbog offseta. Da se samo nas pitalo, odluka je mogla biti u par dana, jer znamo čime raspolažemo kad su u pitanju financije. Mi smo izgubili ne jednu godinu već deset godina. Još prije deset godina se trebala donijeti odluka što dalje s borbenim zrakoplovstvom i definirati. vizijua borbenog zrakoplovstva. Bilo bi idealno kada bi našli partnera u regiji ili više njih i sa njima razvijali ratno zrakoplovstvo. NATO nam to sugerira kao oblik programa u sklopu Smart Defence. Prilikom posjete američkom ministru obrane Leonu Panetti rečeno nam je “jačajte helikoptersku komponentu, ne trebaju vam avioni”. SAD gleda globalno na te stvari. Recimo naša helikopterska inicijativa sa Češkom je izvrstan primjer Smart Defence projekta. Njoj će se pridružiti Mađari, Litavci, pozvat ćemo Bosnu i Hercegovinu, Kosovo se sprema kupiti helikoptere i raditi obuku u sklopu svoje incijative. To je taj Smart Defence.

Kad već spominjete helikoptersku transportnu komponentu, možete nam sada reći nešto više i o predstojećem remontu helikoptera, imali ste prije nekoliko dana veliki sastanak na kojem su bili i čelnici ZTC-a i Agencije Alan?

Mi smo ove godine izdvojili 85 milijuna kuna za remont šest helikoptera. Moramo naći načina kako pomoći ZTC-u u najvećoj mjeri, odnosno koliko posla mogu realno odraditi na ovom remontu i stoga trenutno sastavljaju hodogram aktivnosti. Naša je želja da ih poguramo, nadamo se da ćemo im moći osigurati do 40 posto poslova na remontu helikoptera. Oni nam moraju reći da li to mogu napraviti, a Samostalni odjel mora i certificirati određene radove. Politička je odluka jačati ZTC, osigurati im uvjete za rad i certificirati da nam se primjerice ne dogodi situacija usred sezone da zbog nepostojanja certifikata DHL-om šaljemo dio protupožarnog zrakoplova u Kanadu zbog običnog varenja. Dakle, nama je prvotni cilj vidjeti koliko mogu radova obaviti, a potom da se potraži partner u tome poslu koji bi ih osposobljavao dalje i certificirao, dao dokumentaciju prema kojoj bi zaposlenici ZTC mogli kasnije raditi. Osim toga, u regiji postoji dodatni potencijal za remonte helikoptera.

Zašto ne bi MIG-ovi bili remontirani isti kao i helikopteri?

U ZTC-u jednostavno nema dovoljno ljudi, jer i za 40 posto radova na helikopterima će trebati pomoć iz OSRH. Paralelno raditi na oba programa jednostavno nije moguće, a niti Migovi nisu više dugoročna opcija za sposobnosti ZTC-a, jer ih više nitko neće koristiti u skoroj budućnosti.

Što je sa transportnim zrakoplovima An-32B?

Jedan od dva transportna zrakoplova An-32B je u potpunosti izvan funkcije, a drugi malo jest malo nije. Letio sam s njim dva puta, jednom u Makedoniju, a drugi put u Sarajevo. Nama je želja da imamo jedan transportni zrakoplov premda u ovom trenutku to nije prioritet, jer jačamo helikopterske transportne snage. An-32B nama nije rentabilan, jer je rentabilan tek na udaljenostima od 2000km i više. Ostalo je sve preskupo na ovim kraćim dionicama. Razmišljali smo o nabavi Pilatusa PC-12 za naše padobranske snage i specijalne postrojbe. U ovom trenutku zadržat ćemo An-32B i pričekati ako postoji mogućnost da se oba prodaju i uzme nešto rentabilno zauzvrat.

Od iduće godine, RH je dužna imati civilnu helikoptersku medicinsku službu (HEMS). EU ne poznaje mogućnost korištenja vojnih helikoptera za takve svrhe, odnosno propisi ne dozvoljavaju takvu djelatnost, jer ona mora biti komercijalna. Što će na kraju biti sa HEMS-om, da li su Mi-8 izvan igre po tome pitanju?

To je pitanje za Državnu upravu za zaštitu i spašavanje. Vojni helikopteri se ne mogu više uvesti u civilni registar nakon pet-šest godišnjih servisiranja. Koliko mi je poznato DUZS ima namjeru kupovati helikoptere za HEMS o čemu ne znam puno. Medicinski prijevoz je jedno a HEMS drugo. DUZS bi trebao krenuti s pilot projektom gdje bi se napravila analiza troškova i što je sve potrebno za uspostavu takve službe. Helikopteri HRZ-a i dalje će letjeti u medicinske svrhe.. Oni nisu pogodni za HEMS, nisu predviđeni niti opremljeni za takvu vrst djelatnosti, ali za medicinski prijevoz svakako ćemo ih koristiti. Ako bi bio osnovan HEMS, mi bi u slučajevima velikih nesreća pripomogli DUZS-u svojim resursima.

Jeste li zadovoljni trenutnim stanjem radarskih sustava?

Ide se na modernizaciju oba radarska sustava, imamo tri ponude. Želimo biti lideri u regiji što se tiče radarske slike. Ideja je pokriti kompletnu Bosnu i Hercegovinu, razgovaramo s NATO savezom da uvežemo kompletnu sliku koja bi pokrivala područje sve do Albanije, Crne Gore i Kosova sa radarom FPS-117. Osigurali smo  sredstva za remont radara FPS-117, kao i za radarski sustav Peregrine na otocima iz sredstava američkog Coalition Support Fonda i sredstava Ministarstva prometa. Sustav Peregrine trenutno radi na 40 posto sa čime smo nezadovoljni, jer želimo da bude maksimalno operativan kao i FPS-117. Kada obavimo na FPS-117 upgrade imat ćemo najmodernije radare u ovom dijelu Europe u idućih 15 godina. Treba reći kako je i Hrvatska kontrola zračne plovidbe izdvojila znatna sredstva za remont tih radara, jer ih i oni koriste.

Objavljio: defender.hr, 06. sječnja 2013. godine

Intervju pripremio i uredio:

glavni urednik

Mario Duspara