“Ključ uspješne i jake vojske prije svega je zadovoljan vojnik koji je dobro obučen i opremljen. Kao sudionik Domovinskog rata svjedok sam da nije pobjeđivala vojna tehnika koja je tad u cijelosti bila protiv nas, nego je prevagu donijela hrabrost pojedinaca i naša odvažnost kao naroda koji se branio, a nakon četiri godine i oslobodio domovinu. Bili smo spremni i motivirani obraniti i osloboditi Hrvatsku. Kad imate takve pojedince i tako motiviran kolektiv, u ovom slučaju Hrvatsku vojsku, onda ih samo trebate opremiti tehnikom i tad su spremni za vrhunska ostvarenja“, istaknuo je ministar obrane Ivan Anušić

Uoči obilježavanja 33. obljetnice osnutka Hrvatske vojske razgovarali smo s ministrom obrane Ivanom Anušićem koji je nakon formiranja hrvatske Vlade započeo svoj novi mandat prvog čovjeka Ministarstva obrane. Velika su očekivanja od ministra obrane jer je pred nama puno izazova, a na koji način razmišlja i u kojem pravcu planira usmjeriti svoje djelovanje u novom mandatu pokušali smo saznati u razgovoru s njim.

Dolazak prvih šest Rafalea u Hrvatsku izazvao je golemo zanimanje javnosti, a na poseban način njihov prvi prelet preko hrvatskih gradova. Što ovi avioni znače ne samo za HRZ, nego za Oružane snage u cijelosti?

Dolazak Rafalea, kao i odluka da se oni kupe, golem je korak naprijed ne samo za HRZ nego za kompletne Oružane snage, ali i za hrvatski narod. Podsjetit ću, riječ je o avionima 4+ generacije, avionima koji su spremni izvršiti svaku zadaću i koji su jedni od najmodernijih aviona u svijetu. Mi smo svoju neovisnost početkom devedesetih godina stvarali u okolnostima koje su zahtijevale dobru borbenu obučenost i opremljenost vojnika, a u stvarnosti smo imali jako malo. Unatoč tome, uspjeli smo se obraniti, na žalost uz velike žrtve naših poginulih i ranjenih hrvatskih branitelja. Danas, u našim Oružanim snagama imamo moderno naoružanje, u ovom slučaju govorim o Rafaleima, i mislim da nismo u potpunosti niti svjesni  što oni znače za snagu naše vojske. Svi smo ponosni na Rafalee, i mi u Oružanim snagama i u MORH-u, ali i naši građani. Hrvati su svjesni što smo kupili i čime smo opremili vojsku i zato su i izišli na ulice pozdraviti njihov prelet tijekom obilježavanja VRO Bljesak. Ratno je zrakoplovstvo u povijesti ratova uvijek imalo veliku ulogu i imat će i u budućnosti. I devedesetih godina kad smo započinjali obranu Hrvatsku, naše su zrakoplovstvo činila dva Antonova koji su uzlijetali iz Slavonije i izvodili nevjerojatne stvari. U 35 borbenih letova koje su imali iznad Vukovara pomagali su, ne samo opskrbom lijekovima i naoružanjem, nego i borbenim djelovanjima. Već je tad to hrvatskim braniteljima značilo neizmjerno puno. Iako su to bili poljoprivredni avioni, koji su improvizirano djelovali, sigurno su pomogli da se obrana Vukovara održi toliko dugo. Tim su ostalim dijelovima Hrvatske dali više vremena da se branitelji obuče i opreme te budu spremni za ono što je dolazilo. Jednako tako i za vrijeme VRO Bljesak, naši su borbeni avioni dali neizmjeran doprinos, a posebno za vrijeme VRO Oluja. Stoga smatram da je borbeno zrakoplovstvo velik benefit svim sastavnicama Oružanih snaga i zato sam siguran da građani jako dobro znaju što znače Rafelei i koliko su oni bitni za sigurnost, ne samo hrvatskog neba nego i cijele domovine.

Nedavno je na vojnoj vježbi Štit 24 uspješno provedeno prvo bojno gađanje s PZO sustavima Mistral 3 čime sE nakon duljeg vremena započelo s modernizacijom protuzračne obrane. Planira li se još dodatnih ulaganja u ovom sektoru?

Započeli smo s nabavom prvih Mistrala, i oni su se tijekom spomenute vježbe već dokazali. Bitno je naglasiti da su naši operateri na ovom sustavu iz oba pokušaja pogodili cilj i uništili mete. Mistrali su PZO sustavi kratkog dometa, mi nastavljamo s nabavom PZO sustava srednjeg i velikog dometa, tako da sam više nego optimističan u tom pogledu.

U samo nekoliko mjeseci koliko ste ministar obrane pokrenuli ste, i to vrlo konkretno, brojne inicijative za poboljšanje uvjeta života i rada vojnika. Jedna od mjera jest i povećanje plaća djelatnim vojnim osobama. Vjerujete li da će ova mjera, zajedno sa znatnim ulaganjima u modernizaciju postojeće tehnike, potaknuti želju mladih ljudi za služenjem vojnog roka?

Uz povećanje plaća djelatnim vojnim osobama, povećali smo i naknade za dragovoljno služenje vojnog roka sa 700 na 900 eura kao i do 30 posto dnevnice našim pripadnicima Oružanih snaga u misijama, operacijama i aktivnostima.  Zašto smo to učinili i zbog čega to radimo? Smatram da tehnika ništa ne vrijedi bez kvalitetnog čovjeka i vojnika, a Oružane snage čine vojnici. Tek kada imate motiviranog i zadovoljnog vojnika možete razmišljati kako ga opremiti. Dakle, ulažemo u opremu, ali posebnu brigu vodimo o svakom pojedincu i nećemo stati na ovom povećanju plaća i poboljšanju standarda vojnika. U ovih dosadašnjih nekoliko mjeseci koliko sam na mjestu ministra obrane fokusirao sam se na one poslove koji su se trebali odmah riješiti. A kad je riječ o povećanju interesa za vojni poziv, naše su mjere u ovih nekoliko mjeseci rezultirale time da imamo porast prijava za služenje dragovoljnog vojnog osposobljavanja. U prva četiri mjeseca 2022. godine bilo je 185 prijava, u istom razdoblju 2023. 186, a ove godine u tom vremenu imamo čak 416 prijava. Pripreme za ozbiljnu reformu funkcioniranja Oružanih snaga i za stvaranja još boljih uvjeta stoje na početku mojeg novog mandata, a primarno govorim o zadaćama koje zahtijevaju malo više vremena i strateški i planski. Ponavljam – ključ uspješne i jake vojske prije svega je zadovoljan vojnik koji je dobro obučen i opremljen. Kao sudionik Domovinskog rata svjedok sam da nije pobjeđivala tehnika koja je tad u cijelosti bila protiv nas, nego je prevagu odnijela hrabrost pojedinaca i naša odvažnost kao naroda koji se branio, a nakon četiri godine i oslobodio domovinu. Bili smo spremni i motivirani obraniti i osloboditi Hrvatsku. Kad imate takve pojedince i tako motiviran kolektiv, u ovom slučaju Hrvatsku vojsku, onda ih samo trebate opremiti tehnikom i tad su spremni za vrhunska ostvarenja.

Kad govorimo o vojnom roku, nezaobilazno je pitanje ukidanje privremene suspenzije obveznog služenja vojnog roka. Postoje li već neki obrisi na koji način bi se to provelo i kad bi se mogao očekivati prvi draft prijedloga?

Politička je odluka donesena i obvezni vojni rok se vraća. Ministarstvo obrane dalo je nalog Oružanim snagama da pripreme sve dokumente, te operativno, infrastrukturno i funkcionalno riješe sve preduvjete za nesmetan povratak s dragovoljnog na obvezno služenje vojnog roka. Oružane su snage pri kraju izrade modela koji ćemo, kad bude u cijelosti gotov, prezentirati Vladi. Znamo što nam je činiti, znamo kolika su ulaganja potrebna za potrebnu infrastrukturu, za prijam ročnika i naravno sve što je potrebno za operativnu provedbu takve odluke. To nije jednostavan posao, jer kad jednom izgubite stečenu sposobnost, teško ju je opet vratiti. No već s početkom sljedeće godine započet ćemo s prvom fazom vraćanja obveznog služenja vojnog roka. Uvjeren sam kako ćemo vrlo brzo biti spremni implementirati ga na cijeli naraštaj onih koji ga imaju obvezu služiti. Obvezni vojni rok neće biti obvezan za žene, one će i dalje moći dragovoljno služiti domovini i ostat će, naravno, mogućnost priziva savjesti. Oni koji će se pozvati na priziv savjesti služit će civilni vojni rok puno duže nego što će trajati obvezni vojni rok. Tri mjeseca vojni rok, šest mjeseci civilni, to je prijedlog. Dakle, podržavat ćemo i poticati obvezno služenje vojnog roka nasuprot civilne obveze.

Nedavno ste tijekom obilježavanja VRO Bljesak, u kojoj ste i sami bili sudionik, istaknuli kako je bitno da mladi ljudi budu informirani na pravim izvorima o vrijednostima Domovinskog rata te vrednuju i poštuju hrvatsku povijest. Uspijevaju li se, među mnoštvom informacija koja rastaču postignuća u Domovinskom ratu, do mladih ljudi probiti relevantne i točne informacije i možemo li na tom području još više napraviti?

Nevjerojatno je da mi danas o Domovinskom ratu moramo pojedinačno ili improvizirajući na različite načine educirati mlade ljude, umjesto da je to sustavno riješeno. Nisam zadovoljan s tim i mislim da hrabra i ponosna povijest Hrvata i hrvatske države nije dovoljno artikulirana u današnjim okolnostima i mislim da bi mladi o toj našoj recentnoj povijesti trebali puno više učiti i znati. Nevjerojatno je što je Hrvatska kroz stoljeća postojanja uspjela učiniti, pri tom sad ne mislim isključivo na Domovinski rat. Naša je povijest prožeta herojima i herojskim postignućima pojedinaca i u konačnici i cijele države i naroda i na to stalno moramo podsjećati i o tome puno više znati. Naša povijest ne seže dvjesto godina unazad nego četrnaest stoljeća i više je nego bitno da ju jako dobro znamo. Kad govorimo o Domovinskom ratu i našoj novijoj povijesti mislim da se čak ni o njoj ne zna dovoljno. Nerijetko imam dojam da se neke ključne stvari zaboravljaju i da tu bitku dobivaju neki koji pokušavaju umanjiti i značaj dragovoljaca Domovinskog rata, ali i samog obrambenog rata. Zato ću opet podsjetiti kako smo mi započeli obranu domovine i kako smo u konačnici pobijedili i to treba stalno ponavljati. Neprijatelj je započeo brutalnu agresiju na Hrvatsku, a svijet nam je nametnuo embargo na nabavu naoružanja i ograničio nam pravo na obranu. Oduzeto nam je naoružanje teritorijalne obrane i našli smo se u situaciji da nismo imali apsolutno ništa, a nasuprot sebe imali impresivnu vojnu silu koja se godinama pripremala upravo na takav scenarij. A mi, takvi, nenaoružani, uspjeli smo ih prvo zaustaviti, a nakon četiri godine, i dalje pod embargom, u potpunosti osloboditi domovinu. Ističem pritom, nevjerojatnu hrabrost pojedinaca, ali i cijelog naroda, jer domovinu nisu branili samo oni na prvim crtama, nego svi oni koji su bili njima u potpori. Smatram da se tim pobjedama i tim uspjesima koje smo tada napravili, svaki hrvatski čovjek mora ponositi. Kad razgovaram s mladim vojnicima, uvijek im ističem da su oni nasljednici pobjedničke Hrvatske vojske koja je pobijedila i uspjela osloboditi cijeli svoj teritorij, koja u svojim pobjedama nije činila ratne zločine, koja je izvela vojne akcije o kojima se i danas uči na svjetskim vojnim školama i da na to moraju biti ponosni.

Već dulji niz godina hrvatska javnost ima najveće povjerenje u Hrvatsku vojsku. Što je najveća snaga Hrvatske vojske  na kojoj javnost temelji takav optimizam?

Hrvatska je vojska pobjednička vojska nastala zahvaljujući hrabrim i odvažnim pojedincima i dobrovoljačkim odredima koji su praktički goloruki krenuli u obranu Hrvatske od nadmoćnijeg agresora. To je najveća snaga i vrijednost Hrvatske vojske zbog koje Hrvati baš u vojsku imaju najveće povjerenje.  U svim nepogodama i katastrofama u kojima se hrvatski narod našao, bilo da je riječ o potresima, poplavama ili požarima – pripadnici Hrvatske vojske prvi su dolazili u pomoć. Hrvatski narod jako dobro zna da će, ako dođe do bilo kakvog problema, Hrvatska vojska biti prva koja će braniti našu domovinu. Živimo  u nestabilnom okruženju, graničimo sa zemljama koje negiraju činjenice s početka devedesetih godina kad se Hrvatska stvarala. Graničimo sa zemljama koje komuniciraju da su dijelovi hrvatskog teritorija njihovi, a ne naši. Narod to čita, promatra i razmišlja o tome i stoga najveće nade i polaže u Hrvatsku vojsku. I zato će Hrvatska vojska i ostati institucija u koju će hrvatski narod imati najviše povjerenja.

Globalna sigurnosna situacija otvaranjem svakog novog sukoba postaje sve izazovnija. Premda smo članica NATO saveza, koliko i samostalno možemo odgovoriti ne samo na izravne sigurnosne izazove, nego i na one hibridne?

Unazad samo desetak godina vidljive su velike razlike u načinu ratovanja. Danas dominiraju bespilotne letjelice, internet je postao jedna od glavnih poluga hibridnog ratovanja, sustavi komunikacije znatno su napredovali, golema je uloga medija i dezinformacija, lažne vijesti postale su sve češće i sve su to sastavni dijelovi hibridnog ratovanja. Cijeli je svijet svjestan toga, pa tako i Hrvatska, baš kao i NATO čija smo članica. To što smo članica NATO-a najvažnija  je poruka svima koji prema nama nemaju dobre namjere. Kad je riječ o hibridnim ratovanjima koja gledamo diljem svijeta, naravno da i mi razvijamo načine kako se od toga obraniti danas, ali i u budućnosti. Svjesni smo novih vremena i novih načina ratovanja, u čemu je ruska agresija na Ukrajinu najbolji primjer. Premda hibridni načini ratovanja poprimaju sve veći značaj, nažalost na kraju se uvijek sve završi oružjem i klasičnim načinom ratovanja za što je opet Ukrajina najbolji primjer. Oni su dugo bili izloženi ruskim hibridnim napadima prije nego je počela izravna agresija i zato na hibridne napade moramo gledati vrlo ozbiljno i od njih se kvalitetno braniti jer su oni nerijetko predznak otvorene agresije.

Nedavno smo proslavili 15. obljetnicu ulaska Republike Hrvatske u NATO. Koje nam je benefite donio ulazak u taj ne samo vojni nego i politički savez?

Vrijednost i važnost ulaska u NATO usporedio bih s ulaskom u Europsku uniju iz nekoliko razloga. Hrvatska ima vrlo bitan geostrateški položaj, ima dugu povijest na ovim prostorima i mislim da je to jedan od najvažnijih vanjskopolitičkih poteza i diplomatskih dosega. Trenutačne okolnosti u Europi zahtijevale su ulazak Finske i Švedske u NATO savez i to samo potvrđuju našu odluku koju smo donijeli prije petnaest godina.  Članstvo nam daje određenu dozu sigurnosti jer je vrlo bitno biti dio najjačeg vojnog saveza na svijetu. To članstvo uključuje brojne benefite, ali jednako tako i određene obveze. Članstvo je naša velika dobit, ne samo vojna nego i politička. Konkretno, da nismo u NATO savezu ne bismo mogli kupiti avion Rafale, kroz savezništvo sa SAD-om ostvarili smo kupovinu helikoptera, prvo Kiowa Warrior, a kasnije i Black Hawk te oklopno vozilo pješaštva Bradley, što opet ne bismo ostvarili da nismo u NATO-u. Ukupna modernizacija naših oružanih snaga i prelazak s istočne na zapadnu tehnologiju omogućen nam je zahvaljujući našem članstvu u NATO-u.

Što biste u prigodi obilježavanja Dana Hrvatske vojske poručili njezinim pripadnicima?

Ponajprije bih zahvalio svima što služe svojoj domovini. Biti pripadnik Hrvatske vojske nije posao nego poziv. Taj su poziv osjetili i oni ga žive. Žive za ono što Hrvatska vojska predstavlja u narodu. Zbog toga bih htio čestitati im njihov dan i poručiti da ćemo i dalje nastaviti graditi i osnaživati Oružane snage tehnikom i povećanjem materijalnih prava. Želim im poručiti da uvijek moraju biti svjesni da nose odoru i oznake pobjedničke Hrvatske vojske, a da su njihovi prethodnici koji su stvarali te Oružane snage heroji na koje moramo biti ponosni. Hrvatska vojska jedina je članica NATO-a koja je nastala u ratu. I jedna je od rijetkih vojski koja je na svojem teritoriju ratovala i uspjela ga isključivo vlastitim snagama osloboditi. Stoga je vrlo bitno tu povijesnu činjenicu stalno ponavljati i uvijek iznova osvještavati jer su ta naša postignuća impresivna.

Koliko je opravdano povećanja materijalnih prava pripadnicima Hrvatske vojske i ulaganje u opremu i modernizaciju, pokazuju i konkretni podaci koji ocrtavaju povećan interes mladih ljudi za služenjem vojnog roka. Porastao je broj prijava za služenje dragovoljnog vojnog osposobljavanja, u prva četiri mjeseca 2022. godine bilo je 185 prijava, u istom razdoblju 2023. 186, a u tom vremenu ove godine imamo čak 416 prijava. Očekujemo i još veći porast, a predano ćemo raditi na promociji vojnog poziva kao i na daljnjem osnaživanju Hrvatske vojske i materijalnih prava vojnika.

Na pitanje u kojem pravcu želi voditi Ministarstvo obrane u svojem drugom mandatu i koji će mu biti prioriteti, ministar je rekao da prioritet ostaje dodatno podizanje standarda vojnika, zatim daljnja modernizacija Hrvatske vojske kroz nove nabave, reforma funkcioniranja Oružanih snaga, dodatno povećanje interesa za vojnim pozivom, uvođenje obveznog vojnog osposobljavanja… Cilj je stvoriti modernu i snažnu Hrvatsku vojsku –  jer samo opremljena, spremna i jaka vojska sposobna je odvraćati i nijedna je sila neće ni pomisliti ugroziti.

Objavljeno 24. svibnja 2024. Hrvatski vojnik | Razgovarao: Željko Stipanović; Foto: Tomislav Brandt