Ivica Grebenar u podcastu Morhologija: “Obrana nije samo vojska, obrana je spremnost društva”

Gost nove epizode podcasta Morhologija bio je Ivica Grebenar, dosadašnji ravnatelj Uprave za naoružanje, koji je govorio o opremanju Oružanih snaga Republike Hrvatske, obrambenom planiranju, razvoju sposobnosti i ulozi domaće industrije u modernizacijskim projektima.

Na početku razgovora Ivica Grebenar rekao je da se Hrvatska nalazi u završnoj fazi nekoliko vrlo važnih procesa nabave, i to francuskih haubica CAESAR, kamiona Tatra T815-7, njemačkih tenkova Leopard 2A8 te protudronskih sustava Counter-UAS. Objasnio je kako se naoružavanje provodi kroz dugoročni program razvoja.

“Obrambeno planiranje je kontinuirani proces u kojem stalno utvrđujemo prioritete i procjenjujemo što je potrebno nabaviti”, rekao je Grebenar. Dodao je kako se i u Hrvatskoj vodi takav dugoročni plan, a njegova se realizacija temelji na analizi rizika, pri čemu se promatra u kakvoj se sigurnosnoj situaciji država nalazi danas i koji su potencijalni rizici pred njom.

Sigurnosne okolnosti i ulaganja u obranu

Europska unija, pa tako i Hrvatska, prema njegovim se riječima, našla u situaciji da se niz godina nije dovoljno ulagalo u obranu. Razlog je bila pretpostavka da je ozbiljniji ratni sukob u Europi gotovo nemoguć, te se sukladno tome ulagalo u obrambene sustave. “Obrana je nešto što mora biti prioritet”, istaknuo je, dodajući da se došlo do zaključka kako je potrebno nešto žurno poduzeti.

Hrvatska danas u obranu ulaže oko dva posto BDP-a, uz tendenciju povećanja na tri posto i nešto više, ako se promatraju i šire potrebe, ne samo izravne obrambene, nego i infrastruktura dvostruke namjene. “Obrana nije samo vojska, obrana je cjelokupna spremnost društva”, rekao je, dodajući da Hrvatska te smjerove prati u skladu sa svojim mogućnostima i procijenjenim rizicima.

Razvoj sposobnosti i njihovi aspekti

Govoreći o razvoju sposobnosti, Grebenar je istaknuo da sposobnost ima više aspekata. Najvažniji je ljudski faktor, koji uključuje motiviranost, opremljenost, spremnost, uigranost i volju ljudi da brane svoju zemlju. Uz to dolaze doktrina, organizacija, financije, infrastruktura i materijalni aspekt.

Materijalni aspekt odnosi se na naoružanje i opremu. Za kopnenu vojsku nabavljaju se glavne platforme. “Nabavljamo osnovni borbeni tenk Leopard 2A8 kao nositelja oklopno-mehaniziranih sposobnosti i samohodne haubice CAESAR na kotačima, koje će podići obrambene sposobnosti”, rekao je.

Dodao je da vojnici ranije nisu bili u izravnom dodiru s tim sredstvima te da proces odabira kod velikih sustava ne uključuje dugotrajno isprobavanje. Kod manjih sredstava, poput čizama, kaciga i besposadnih letjelica, koje su jeftinije i često domaće proizvodnje, takav je pristup moguć. Kod većih sustava provodi se višedimenzionalna analiza u kojoj se uspoređuju brojni segmenti. “Ne govorimo samo o cijeni, nego o svemu što uključuje dugoročno pokrivanje potreba vojske”, rekao je.

Kod složenih nabava ide se na potpuni paket. Ne nabavlja se samo sredstvo, nego i obuka, pričuvni dijelovi, radionice do definirane razine održavanja te potpora proizvođača. Cilj je što brže dosegnuti početnu operativnu sposobnost i osigurati da sredstvo, uz visoku razinu ispravnosti, dugo ostane u uporabi. “Nije nam prihvatljivo kupiti sredstvo koje ima 12 posto ispravnosti”, naglasio je.

Veliki sustavi nabavljaju se kroz zajedničku nabavu s partnerima. Tenkovi Leopard 2A8, samohodne haubice CAESAR i kamioni Tatra T815-7 ulaze u modele zajedničke nabave (joint procurement) u kojima je jedna država nositelj, a ostale se priključuju. „Prednost je u cijeni, bržoj isporuci i lakšoj obuci jer nije isto nabavljati 44 tenka ili 580 ili 1200“, rekao je Grebenar.

Rafalei i stalno praćenje razvoja sposobnosti

Govoreći o višenamjenskim borbenim avionima Rafaleima, Grebenar je rekao da je Hrvatska u trenutku nabave kupila najsuvremeniju varijantu tog tipa zrakoplova, kakvom u to vrijeme raspolaže i zemlja proizvođač, Francuska. Naglasio je da se u javnosti često problematizira pitanje varijanti i opreme, što smatra legitimnim u demokratskom društvu, osobito kada je riječ o trošenju javnog novca.

Upozorio je da se dinamika tehnoloških promjena danas odvija znatno brže nego ranije te da nijedno složeno borbeno sredstvo ne može dugoročno ostati operativno relevantno bez stalnog praćenja razvoja. “Bilo koje sredstvo koje kupite zahtijeva praćenje razvoja kako ne bi došlo do zastarijevanja njegovih pojedinih dijelova”, rekao je, dodajući da je cilj izvući maksimum iz uloženih sredstava.

Pritom je istaknuo da spremnost sustava ne znači samo tehničku ispravnost, nego i očuvanje njegovih stvarnih mogućnosti, što uključuje obuku, procedure i način uporabe. Razina sposobnosti koja je nabavljena u trenutku potpisivanja ugovora, objasnio je, od početka je bila predviđena kao osnova na kojoj se sustav dalje razvija, sukladno pojavama novih tehnoloških rješenja, osobito u području komunikacija i naoružanja.

“To nije izvanredna modernizacija, to je nešto što je bilo poznato od početka”, naglasio je Grebenar. Dodao je da čekanje idealnog ili savršenog trenutka za nabavu u ovakvom sigurnosnom okruženju nije realna opcija. “Kad biste čekali savršeni trenutak, nikada se ništa ne bi kupilo, a ugroze postoje sada”, rekao je.

Posebno je istaknuo da je prijelaz s aviona MiG-21 na Rafale predstavljao velik tehnološki skok za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, ne samo u pogledu same tehnike, nego i u pogledu ljudi. Riječ je o prijelazu na potpuno drugačiji sustav, koji je zahtijevao snažan iskorak u obuci, promjenu načina razmišljanja i prilagodbu procedura.

U tom je procesu Hrvatska imala snažnu potporu Francuske putem modela suradnje vlade s vladom, koji nije uključivao samo nabavu zrakoplova, nego i prijenos znanja, obuku te uvođenje sustava u operativnu uporabu. Takav paket, naglasio je Grebenar, bio je ključan kako bi se nova sposobnost mogla u razumnom roku uvesti i održavati na visokoj razini spremnosti.

Besposadne letjelice i FPV sustavi

Grebenar je besposadne letjelice naveo kao primjer manjih sustava kod kojih je moguće isprobavanje i brža nabava. Posebno je govorio o FPV sustavima, besposadnim letjelicama kod kojih je pilot povezan s letjelicom putem podatkovne veze i vidi sliku u stvarnom vremenu, kao da se nalazi u kabini.

“Ti su sustavi uveli značajnu promjenu, odnosno svojevrsnu revoluciju u ratovanju”, rekao je, podsjetivši da se to vidjelo već u sukobu Armenije i Azerbajdžana, a danas još jasnije. Riječ je o tehnologiji koja se temelji na dostupnim i relativno jeftinim komponentama te, uz dobru doktrinu i obuku, može donijeti prevlast u određenom trenutku.
Hrvatska ima domaćeg proizvođača koji raspolaže tom tehnologijom i ima ugovor s Ministarstvom obrane, a ti su sustavi u operativnoj uporabi. Cilj je ponuditi ih i partnerima, s namjerom da Hrvatska bude među vodećim državama u razvoju tih sposobnosti.

Ratna mornarica i Brodosplit

Razvoj projekata u ratnoj mornarici Grebenar je opisao kao dugogodišnje i složene procese. Naveo je da se kreće od koncepta i ideje, zatim razvoja projektne dokumentacije, potom izrade prototipa i njegova ispitivanja, nakon čega se ostali brodovi iz serije proizvode prema izmijenjenoj dokumentaciji u skladu sa svime što je prototip pokazao.

Istaknuo je da takvi razvojni ciklusi u pravilu traju više godina te da se, prema njegovu iskustvu, gotovo nikada ne događa da početno ugovoreni troškovi budu dostatni.
Govoreći o projektu s Brodosplitom, naveo je da je ugovor bio sklopljen za razvoj prototipa i brodova iz serije za određeni iznos, koji se s vremenom pokazao nedostatnim.

Kako su godine prolazile, a troškovi rasli, došlo se u situaciju da se moralo pregovarati s partnerom s druge strane. Prema njegovim riječima, zahtjevi koji su tada postavljeni bili su znatno veći od onoga što se stručnim ekspertizama moglo dokazati.

Naglasio je da sam iznos, kao brojka, nije bio presudan te da se nije željelo razgovarati o brojkama, nego o argumentima. Jasno je rečeno da se može prihvatiti ono za što postoje konkretni argumenti, dok se zahtjevi za koje takvi argumenti nisu postojali nisu mogli prihvatiti. Budući da dogovor nije postignut, strane su se razišle, brodovi nisu proizvedeni, a projekt nije realiziran.

Grebenar je naveo da se taj slučaj sada rješava sudskim putem, dodajući da je to jedan od mogućih epiloga ovako složenih projekata i da se na takve ishode mora računati.

Novi brodovi i domaća industrija

Dugoročni plan razvoja predvidio je opremanje Hrvatske ratne mornarice s dva višenamjenska broda razine korvete, koji imaju sposobnosti djelovanja i obrane pod morem, na površini i u zraku.

Za taj je projekt upućen zahtjev za informativnu ponudu većem broju zemalja, uz jasno definirane taktičko-tehničke zahtjeve i kriterije bodovanja, među kojima su cijena, dinamika isporuke, zadovoljavanje tehničkih zahtjeva i uključenost domaće obrambene industrije. U tom je kontekstu naglašena važnost toga da domaća industrija, kada god je moguće, sudjeluje ne samo kao podizvođač nego i kao nositelj certifikata proizvođača, čime se omogućuje samostalno provođenje promjena i modifikacija, veća operativna raspoloživost te otpornost u uvjetima poremećaja opskrbnih lanaca.

Europski mehanizmi

Ivica Grebenar na kraju je govorio o instrumentima Europske unije, uključujući SAFE, navodeći da je Hrvatska u modele government to government i joint procurement uvrstila ukupno devet projekata. Uz FPV sustave, ti projekti obuhvaćaju i kacige, besposadne zemaljske sustave te druge proizvode i sustave vojne opreme. Europska unija pritom ne osigurava samo dugoročne zajmove, nego i mehanizme zajedničke kupnje naoružanja, sustava i vojne opreme s ciljem jačanja obrambenih sposobnosti država članica i konkurentnosti europske obrambene industrije.