Brigadir Zoran Lipošćak u podcastu Morhologija: 35 godina u odori, od Domovinskog rata do modernizacije Hrvatske vojske

U novoj epizodi podcasta Morhologija gostovao je brigadir Zoran Lipošćak, pročelnik Kabineta načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. U razgovoru se prisjetio ratnih godina, razvoja Hrvatske vojske i današnje modernizacije. Ima 56 godina i više od pola života proveo je u odori. “Nije mi žao ni sekunde od tih 35 godina”, kaže na početku razgovora.

Nenaoružani odredi i jesen 1991.

Brigadir Zoran Lipošćak obrani se priključio još prije nego što je obukao odoru, u prvim dostupnim oblicima organizirane obrane, takozvanim nenaoružanim odredima narodne zaštite. Ti su se odredi, prisjeća se, organizirali na razini lokalnih jedinica samouprave i djelovali nekoliko mjeseci. Ujesen 1991. obukao je odoru i postao pripadnik Ogulinske 143. brigade, kasnije preimenovane u 143. pukovniju, s kojom je proveo cijeli Domovinski rat na Karlovačko-ogulinskoj bojišnici.

Karlovac je u ratno doba bio iznimno značajno prometno čvorište. Prema nekim izvorima, tamo je bilo više od 20 vojnih objekata, premda brigadir Lipošćak napominje da ih osobno nije brojio. Strateška važnost bila je neupitna i za obranu i za napadača jer se samo nekoliko kilometara od Karlovca nalazila slovenska granica. Da je protivniku uspjelo presjeći taj koridor, Hrvatska bi bila prepolovljena i svaki daljnji oblik organizirane obrane bio bi praktički onemogućen.

Posebno ističe cestu D23, državnu cestu koja iz Karlovca vodi prema Josipdolu, preko Kapele prema moru. U ratno doba bila je to jedina prometnica koja je spajala središnju, sjevernu i istočnu Hrvatsku s jugom, dok je autocesta A3 vodila prema Slavoniji. “Ta cesta ni jedan jedini dan od 1991. do Oluje nije bila zatvorena”, kaže Lipošćak, što je omogućilo normalan civilni i vojni promet te sačuvalo teritorijalnu cjelovitost tog dijela Hrvatske.

Od pričuvnika do djelatne vojne osobe

Do 1994. brigadir Lipošćak je bio pričuvnik. Te iste godine postao je djelatna vojna osoba i odlučio ostati u odori. Razlog je jednostavan: zavolio je poziv. “Ovo je naš poziv, prije svega morate voljeti da biste bili praktički 24 sata na raspolaganju. Ljudi koji obuku odoru moraju biti spremni stati ispred onoga što treba zaštititi i, ako treba, dati svoj život. To morate voljeti, jednostavno morate živjeti da biste mogli preuzeti na sebe takvu obvezu.”

Iza njega su ostali ratno zajedništvo, prijateljstvo i bratstvo koje nije htio tek tako ostaviti. “Htio sam davati svoj doprinos i dalje, htio sam ostati i ostao sam.”

JNA je odslužio kao jedna od posljednjih generacija koja se normalno vratila kući, osposobljen kao topnik. Vojnu naobrazbu stjecao je postupno i na više razina, a kad su 1991. počele borbe, kaže, topnički kadar bio je strahovito deficitaran. Vojnu karijeru počeo je upravo u topničkim postrojbama, a zatim prešao u zapovjedništvo 143. brigade.

Nakon Domovinskog rata nastavio je u novoosnovanoj 651. topničko-raketnoj brigadi, a početkom 2002. prešao je u Zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske. Danas je u Glavnom stožeru Oružanih snaga. Tijekom karijere završio je zapovjedno-stožernu školu u Sjedinjenim Američkim Državama i Ratnu školu “Ban Josip Jelačić” u Hrvatskoj. Bio je dva puta u mirovnoj operaciji ISAF u Afganistanu i dva puta u operaciji KFOR na Kosovu. “Sve te aktivnosti pomogle su mi da steknem znanja, iskustva i vještine koje sam upotrijebio, koliko god znam i mogu, da bih dao doprinos Hrvatskoj vojsci”, zaključuje.

Mladima treba dati povjerenje

S povjerenjem gleda na mlade naraštaje koji dolaze u vojsku. “U te naše mlade ljude, momke i djevojke koje dolaze, treba imati povjerenja. To su ljudi koji su bili naših godina kad smo mi krenuli u Domovinski rat. Njima treba dati povjerenje i dati im priliku da se dokažu i pokažu. Oni su u krajnjem slučaju ti koji će nas naslijediti i nastaviti graditi ne samo Oružane snage i Hrvatsku vojsku, nego i našu državu u cjelini.”

Odaziv na ostanak u vojsci nakon završenog temeljnog vojnog osposobljavanja, s više od 240 dragovoljaca koji su izrazili želju ostati, brigadir Lipošćak opisuje kao ugodno iznenađenje za sve. “Nadamo se da će oni biti zadovoljni svojim odabirom i da će dati maksimum kao što smo i mi dali.”

Intenzivna modernizacija Oružanih snaga

Ulaganje u Hrvatsku vojsku brigadir Zoran Lipošćak opisuje kao amplitudu uspona i padova, uvjetovanu globalnim događanjima. Nakon Domovinskog rata slijedila je transformacija ratne u mirnodopsku vojsku uz drastično smanjenje broja ljudi, a nakupila se i oprema za koju se u tom trenutku činilo da više neće trebati. Uslijedile su operacije u Iraku i Afganistanu, koje nisu bile klasične operacije visokog intenziteta. Radilo se, objašnjava, o operacijama suzbijanja pobune, poznatijima pod engleskim terminom counter insurgency, pri čemu je naglasak bio na manjim, specijaliziranim postrojbama naoružanim lakim oružjem pogodnim za brzo kretanje, bez potrebe za teškim sustavima.

Prekretnicu donosi ruska agresija na Ukrajinu, prije nešto više od četiri godine, nakon koje počinje ubrzana modernizacija svih vojski NATO-a i Europske unije. “Nije to nikakav modni trend pa moramo biti u korak, prilike su takve i moramo pratiti te trendove i osigurati ono što je potrebno da bismo se, u slučaju potrebe, mogli obraniti”, kaže brigadir Lipošćak.

Posebno ističe bespilotne sustave koji su dokazali iznimnu učinkovitost u omjeru uloženog i dobivenog. “FPV dronove na taktičkoj razini možete za relativno malo novca proizvesti u velikom broju i u kratkom vremenu, a s nekoliko takvih dronova možete uništiti tenk koji košta nekoliko milijuna eura.” Hrvatska je pritom razvila i vlastitu obrambenu industriju u određenim segmentima, što je dodatno ojačalo sposobnosti, a prilagodba znači i razvoj zaštite od dronova, ne samo njihovu nabavku i upotrebu.

Pristupanje NATO-u brigadir Lipošćak ne promatra samo kao sigurnosni kišobran. “To je savez koji vam pomaže da budete bolji.” U savezu vidi mogućnost učenja i napretka putem razmjene iskustva, zajedničkih vježbi, seminara i razgovora, a posebno cijeni uvid u tuđe pogreške. “Ne morate te pogreške ponavljati da biste naučili. Vidite što je netko napravio prije vas i lakše vam je.” Razmjena unutar saveza znači i da se sposobnosti ne moraju stopostotno razvijati samostalno. “Ne morate sve sami, uvijek možete dijeliti s nekim.” Hrvatska pritom ne dolazi praznih ruku, u savez unosi vlastita iskustva iz Domovinskog rata kojih drugi nemaju.

35. obljetnica Oružanih snaga

Oružane snage ove godine obilježavaju 35. obljetnicu. Prošlogodišnji mimohod brigadir Lipošćak opisuje kao spektakularan i želi zahvaliti svima koji nose odoru, a koji su bili angažirani u pripremi i provedbi, ali i svim službama i resorima koji nisu izravno u odori, a koji su dali maksimum da se mimohod odradi na visokoj razini.

Ove godine obljetnica se obilježava 28. svibnja svečanom akademijom u Domu Hrvatske vojske “Zvonimir”, a dva dana poslije, u subotu, 30. svibnja, tradicionalni cjelodnevni program na Jarunu.

Građani će ondje moći vidjeti suvremenu tehniku, uključujući dronove i ostale sustave naoružanja i opreme te se izravno družiti s vojskom. Oko 17 sati planiran je kratki prikaz sposobnosti Hrvatske vojske, a u 18 sati kulminacija programa je letački prikaz s međunarodnim sudjelovanjem. “Dođite na Jarun, posjetite nas, vidite što smo pripremili”, poziva brigadir Lipošćak.