Dolazak hrvatskih kanadera sa gašenja pozara u Francuskoj | Jure Miskovic/Cropix

Posade hrvatskih kanadera vratile se iz Francuske: ‘Takve požare nikad nismo vidjeli. Zamislite crnu zavjesu…‘

Hrvatski piloti gasili su požare nad nekoliko gradova i općina; najveći je bio u okolici Bordeauxa, ali i južno od grada

U Hrvatsku su se danas vratili hrvatski vojni piloti i tehničari, ukupno njih četrnaestorica, koji su se devet dana, u sklopu europskog mehanizma zaštite RescEU-a, borili s katastrofalnim požarima u Francuskoj.

U pomoć iscrpljenim francuskim vatrogascima pripadnici 855. protupožarne eskadrile Hrvatskog ratnog zrakoplovstva iz svoje baze u Zemuniku otišli su 24. srpnja s dva kanadera, odradili su oko 50 sati naleta i izbacili 1200 tona vode.

– Važno je pomoći susjedima, a ne daj Bože da i nas zadese požari ovakvih razmjera, znamo da će i oni pomoći nama – rekao nam je zapovjednik Eskadrile, Milan Došen, dok je zajedno s nekoliko novinarskih ekipa, među kojima i reporterima Jutarnjeg lista, čekao da se na obzoru pojave kanaderi i hrabra ekipa.

Pojavili su se u 11.15 sati, iz Nîmesa su poletjeli 2 sata i 40 minuta ranije, na pistu vojnog aerodroma u Zemuniku sletjeli su pet minuta poslije. Nakon desetominutnog brifinga sa zapovjednikom Došenom četvorica od njih porazgovarala su s novinarima.
Najveći požari od 1949.

To su bojnici Igor Mindoljević, Ante Vranjić, Ivan Dukić i zapovjednik satnije za tehničko održavanje, Marin Zupčić.

Iz područja jugozapadne Francuske, koje su gasili, zbog dotad nezapamćene vatrene stihije u toj zemlji evakuirano je 220.000 ljudi. Njih 144.000 iz 12 okruga zapadno i jugozapadno od Bordeauxa u nedjelju se vratilo svojim kućama.

Iako bi i pripadnici Eskadrile s aerodroma najradije otišli kući, odgovarali su na nekoliko novinarskih pitanja te izdvojili vrijeme za veliku reportažu u Jutarnjem, koju ćemo objaviti sutra.

No, zasad evo prvih dojmova.

Hrvatski piloti gasili su požare nad nekoliko gradova i općina; najveći je bio u okolici Bordeauxa, ali i južno od grada.

„Sve su to bili veliki požari, svaki preko 2000 hektara. Kolege iz Francuske rekle su nam da je ovo bio najveći požar u zemlji od 1949. godine, a mi takve požare zaista nismo vidjeli. Najgori kojega se sjećam bio je 2017. godine u Splitu, ali ovaj je bio puno, puno veći i žešći“, kaže bojnik Vranjić. Zupčić dodaje da je i požar koji su 2021. gasili u Grčkoj bio golemih razmjera.

Zbog takve siline požara koji je opustošio taj dio Francuske i ritam hrvatskih pilota i tehničara bio je jednako naporan.
‘Od jutra do sutra‘

„Ujutro smo uzletjeli i nismo stali. Imamo domaće limite koje bismo ispucali pa se zamijenili i tako ukrug. Gasili smo od jutra do sutra“, kaže bojnik Vranjić.

Požar su opisali tako što su nam sa piste pokazali kilometrima udaljeni Velebit: „Kad smo poletjeli prema požaru zapadno od Bordeauxa, kad smo vidjeli kolika je to opožarena površina i koliko požara još plamti… Zamislite sad kad od ovog hangara pogledate prema Velebitu i vidite ogromnu crnu zavjesu, znate da je 50 kilometara dalje sunce, a ovdje vam, takoreći, treba lampa da svijetlite po putu. Eto, tako otprilike“, kaže za Jutarnji bojnik Dukić.

Sada kad su nakon devet dana napokon kod kuće i kad se riješe novinara, Zupčić jedva čeka „uzeti svoje stvari, sjesti u auto i odvesti se kući. Kad dođem kući, s vrata ući pod tuš, leći pod klimu i odmarati“.


Objavljeno: 2 . kolovoza 2026.| Jutarnji.hr |Piše: Višnja Gotal