RADE U SVIM UVJETIMA / Par minuta od dojave do polijetanja. Ovaj tim Hrvatima čuva leđa: ‘Kad ga ne ugasimo vlada muk’

Četrdeset i pet tisuća tona vode izbacili su ove godine na požarišta. Oko tisuću i pol sati naleta u svega nekoliko mjeseci. Sezona je bila duga, a za njih još nije ni završila. Kanaderi su gasili diljem Hrvatske, ali i izvan nje.

“Ima jako puno slika, imamo jako puno filmova gdje ljudi ispišu s nekim stolicama, s nekim transparentima ‘hvala’, mašu zastavama dolje. To vam bude jako lijepo, ostane osjećanje na te neke stvari i stvarno su ljudi jako zahvalni”, govori zapovjednik 855. protupožarne eskadrile HRZ-a pukovnik Milan Došen.

Na Braču su u samo tri dana ostvarili 150 sati naleta. Jedan pilot dnevno može letjeti najviše sedam. Ali povratak u bazu ne izgleda uvijek isto. – mnogo ovisi o tome što su ostavili iza sebe.

Uigrani tim u zraku i na zemlji

“Mi smo još kao djeca, koliko god smo već prilično i stari, ali to nas drži. Ne bih volio da nas vidite kad se vraćamo s požara, kad ga nismo ugasili. Onda je to onako jedna tmurna atmosfera gdje nitko ni s kim ne priča… A opet kad ga ugasimo, onda je to jedan fantastičan osjećaj, rekao bih. Fantastičan”, priznaje zapovjednik 2. letačkog voda 855. protupožarne eskadrile bojnik Ante Vranjić.

Od dojave o požaru do polijetanja zrakoplova vrijeme se mjeri u minutama. Dok su piloti u zraku, iza njih stoji cijeli tim tehničara koji nakon intervencije mora osigurati da se zrakoplov ponovno vrati na požarište.

Svaki sat leta znači i posao na zemlji – preglede, praćenje resursa, nabavu dijelova. Posao u kojem svatko ima svoje zaduženje.

“Tu je iza toga ekipa tehničara. Onda avion treba planirati, znači njegovo letenje, njegovo trošenje resursa i to, tu su odgovorni inženjeri. Onda avion, kad je potreban dio, tu su potrebni opet skladištari… jednostavno veliki tim ljudi”, objašnjava zapovjednik voda za održavanje 855. protupožarne eskadrile poručnik Vedran Zekan.

Rade od izlaska do zalaska sunca. Po vrućini, hladnoći,vjetru i kiši. Kada požara ima više, mijenjaju se smjene i ljudi. Jer na zemlji počinje ono što pilotu u zraku mora jamčiti sigurnost.

‘Prva i posljednja linija obrane od požara’

“Mi smo prva i posljednja linija obrane od požara. Zašto to kažem? Zato što mi ujutro određujemo ispravnost zrakoplova, pregledavamo, određujemo ispravnost i za taj dan znamo na čemu smo i s čime se možemo obraniti od požara”, pojašnjava zrakoplovni tehničar nadnarednik Blaženko Perkunić.

I zato između pilota i tehničara nema mjesta sumnji. Kada jedan završi svoj dio posla, drugome u ruke predaje više od zrakoplova.

“Tu ne prepuštamo ništa slučaju… jer puštaš nekoga u zrakoplov i odlučuješ o njegovom životu na neki način. Zato je veza između pilota i tehničara neraskidiva. Ona uvijek mora postojati”, napominje zrakoplovni tehničar Perkunić.

Danas su za taj rad dobili medalje, no do kraja listopada ostaju u pripravnosti. Avioni spremni, ljudi uz njih do sljedeće dojave.

Objavljeno 4. listopada 2026. godine | RTL Danas | Autor: Željka Nosić