Narednik Tonći Mirosavac u podcastu Morhologija: Iza svake uspješne akcije spašavanja uvijek stoji cijeli tim

U novoj epizodi podcasta Morhologija gostovao je narednik Tonći Mirosavac, pripadnik Obalne straže Republike Hrvatske i dobitnik nagrade Jutarnjeg lista “Čuvari Jadrana” u kategoriji spasitelja.
Govorio je o akcijama traganja i spašavanja na moru, plovidbi u teškim vremenskim uvjetima, tehnologiji koja pomaže posadama Obalne straže, ali i o iskustvu koje se godinama gradi na moru.

Prisjetio se i spašavanja poljskih turista na kajacima, akcije koja je, upravo zbog sretnog završetka, jedna od onih koje posebno pamti.

Priznanje Čuvari Jadrana

Nagrada “Čuvari Jadrana” za narednika Tonćija Mirosavca nije samo osobno priznanje. Iza uspješne akcije, kaže, uvijek stoji cijeli tim ljudi: od zapovjedništva i posade do obitelji i onih koji brinu o brodovima i opremi.

“Ovo priznanje meni znači puno. Znači da smo do sada radili dobar posao i da ćemo tako nastaviti dalje. Ali ovo priznanje nije samo priznanje pojedincu. Puno je kockica u tom mozaiku da bi došli ovakvi rezultati.”

Narednik Mirosavac ispričao je tijek akcija. Jedna od akcija počela je u Veloj Luci na Korčuli. “Radilo se zbilja o velikom stanju mora, južni vjetrovi. Pomorci znaju što to znači. More je tada bilo pet do šest, tako da smo u tom momentu bili čvrsto vezani i odlučili smo taj dan ne ići nigdje. Ali je došao poziv da helikopter ne može obaviti let na otok Vis i da smo mi najbliži te se tražila asistencija da što žurnije dođemo.”

Posada je odmah pripremila brod i isplovila. “Kad smo izašli van, vidjeli smo što nas točno čeka i tada je počela ta agonija gdje nismo uopće znali hoćemo li uspjeti ili nećemo, jer su zbilja bili veliki valovi. Ostali smo hladne glave, radili svoj posao i nekako se dokopali Visa. Ukrcali smo unesrećenog i medicinski tim i uputili se prema Splitu”, rekao je Mirosavac.

Takvi uvjeti nisu nepoznati posadama Obalne straže. Područje djelovanja proteže se od Dubrovnika do Istre, a njegov brod iz matične baze izbiva između 12 i 15 dana mjesečno.

“Navikli smo ploviti po raznim situacijama, raznim vjetrovima, raznim morima. Ali ovakve situacije, kad imate neki epilog na kraju koji bi mogao biti sretan i nekoga spasiti, tada idete do maksimuma svojih mogućnosti i mogućnosti broda. Kad se obavi takva akcija, onda su zbilja svi zadovoljni”, ističe Mirosavac.

Tri sata potrage za potonulom jedrilicom

Druga velika akcija dogodila se u Splitskim vratima, nakon što je putnički katamaran udario jedrilicu koja je bila u čarteru s češkim turistima.

“Taj dan je bila nedjelja, bilo je sve nekako idealno. Bio sam na plaži sa svoja sva sina kad sam čuo da se dogodila tragedija. Meni je potrebno možda pet minuta do doma s plaže i u tih pet minuta već sam imao tri propuštena poziva. Torba je kod kuće uvijek spremna za takve situacije jer ih je dosta.”

Za oko 30 minuta cijela je posada bila na brodu. Jedan je brod već prevozio preživjele prema KBC-u Split, dok je njihov zadatak bio pronaći potonulu jedrilicu i utvrditi nalazi li se u njoj još netko.

Brod Obalne straže opremljen je suvremenom opremom za takve situacije. “Pošto je naš brod tehnološki stvarno opremljen na vrhunskoj razini, zadnji krik tehnologije je u njemu i mi smo dobro obučeni za to koristiti, kako već pet godina koristimo to sve. Općenito, od ronilačke opreme do pretraživanja, tu je i autonomno podvodno vozilo koje se spušta dolje da bi utvrdilo neke činjenice koje su bitne, bilo u nadzoru, bilo u pretrazi.”

Početna pozicija jedrilice nije bila precizna, pa je potraga krenula sustavno – pretraživanjem morskog dna. “Imali smo malo sreće što je tu zbilja bilo ravno, bez nekakvih hridi i grebena, tako da smo nakon tri sata sonarom locirali jedrilicu.”

Nakon što su pronašli objekt, spustili su autonomno podvodno vozilo koje je opremljeno svjetlima i robotskom rukom te ima svoj sonar ispred sebe. “Utvrdili smo da se radi točno o toj jedrilici, bila je na dubini od 55 metara. Obišli smo je, snimili, napravili fotografije, vidjeli oštećenje po krmi i javili specijalnoj policiji.”

Oprema je važna, ali iskustvo odlučuje

U zahtjevnim akcijama jednako su važni tehnologija, oprema i ljudi koji je znaju koristiti. Mirosavac svoju posadu opisuje kao mali, ali vrlo iskusan tim.

“Podjednako su bitne i sama oprema, i sama tehnologija, i sama obučenost tih posada. Mi smo vrlo mali tim, ali vrlo obučen i jednostavno puni smo iskustva, jer smo u zadnjih pet godina neprestano na moru i prošli smo milijun nekakvih situacija u kojima konstantno nešto morate improvizirati.”

Na moru ne postoji uvijek unaprijed pripremljeno rješenje. Potrebno je improvizirati i dosjetiti se kako riješiti problem, a analiza svake akcije i provedene zadaće omogućuje daljnje napredovanje.

Narednik Tonći Mirosavac je u Obalnoj straži od njezina osnutka. “Moja prva dočasnička dužnost bila je na spasilačkom brodu Obalne straže. Kroz taj period najviše sam se obučavao za spašavanje. Bio sam ronilac i prošao sam nebrojeno tečajeva vezanih uz ronjenje, osiguranje ronjenja, spašavanje unesrećenih i spašavanje unesrećenih kod ronjenja.”

Upravo ga je dinamika tog posla, kaže, privukla Obalnoj straži, no akcije traganja i spašavanja samo su jedan mali dio njihova djelokruga.

“Naš osnovni posao je nadzor državne granice, isključivog gospodarskog pojasa i teritorijalnog mora. Uz to radimo i nadzor morskog ribarstva. U zadnje vrijeme suradnja s Ministarstvom poljoprivrede postala je ozbiljan posao i jako dobro surađujemo s inspektorima.”

Posebno pamti sretne završetke

Najdraže su mu akcije sa sretnim završetkom. Jedna od njih bila je potraga za poljskim turistima koji su na kajacima veslali od Šolte prema Hvaru kada ih je zatekao jak vjetar i veliko stanje mora.

Obalna straža dobila je dojavu da se traga za tri osobe na kajaku. Dvoje ljudi već je pronašla Pomorska policija, a posada Obalne straže krenula je u potragu za preostalima. “Mi smo dobili poziciju na kojoj su zadnji viđeni i s izračunima došli otprilike u neki sektor gdje ćemo tražiti. More je bilo poprilično veliko. Tada je upravo izlazila jedna velika plivarica, Sardina 1 koja je išla obavljati noćni ribolov. Kontaktirali smo ih, pošto imaju veću točku pregleda, da i oni naprave pretragu.”

Plivarica nije pronašla nestale, a posada Obalne straže nastavila je potragu. Sunce je već padalo iza obzora i ostalo je još samo 10 minuta dana.

“Idemo još jedan đir napraviti. I na kraju stvarno u tom zadnjem điru s desne strane vidite kako jedno veslo tamo netko maše. I evo ih, evo ih.”

Pronašli su tri žene čiji se kajak napunio vodom. Bile su iscrpljene i pothlađene, a nakon što su ih ukrcali na brod, Mirosavac je primijetio da je jedna od njih trudna. U razgovoru s njima doznali su da se ne radi o pet ljudi na dva kajaka, kako su u početku mislili, nego o pet kajaka i ukupno devet ljudi. Potraga se tako nastavila cijelu noć. Preostale su pronašli u zoru na sjevernoj strani Hvara, gdje su se sklonili u špilju.

Nekoliko mjeseci poslije javila se žena koja je bila trudna. “Gospođa koja je bila trudna javila nam se na mobitel, poslala sliku s bebom i rekla: ‘Zahvaljujem se što ste spasili mene i moju bebu, da vas nije bilo…’ To su priče života. Svaki kapetan ima priliku jednom ili nijednom spasiti neki život na moru. A evo, mi imamo sreću i nesreću da svako malo možemo to učiniti i u tome je veličanstvo raditi u ovakvoj postrojbi.”

“Tko se ne boji izazova, uvijek je dobrodošao”

Mladim ljudima koji razmišljaju o dolasku u Obalnu stražu Mirosavac poručuje da je riječ o poslu za one koji su spremni prihvatiti izazove i stalno izlaziti iz svoje zone komfora.

“U svakom poslu ima lijepih i ružnih stvari. Ono što bih mogao preporučiti novim djelatnicima jest da je svatko tko se ne boji izazova, tko želi konstantno izlaziti iz svoje zone komfora i na taj način napredovati, uvijek dobrodošao u Obalnu stražu.”

Posebno ističe mlade časnike koji dolaze u sustav i smatra da je upravo zbog njih pred Obalnom stražom svijetla budućnost.