Bojnik Miro Bogdan u podcastu Morhologija: od inženjera zračnog prometa do zapovjednika specijalne postrojbe i instruktora Krav Mage

Govorio je o svojem profesionalnom putu od inženjera zračnog prometa do zapovjednih dužnosti, iskustvu u specijalnim snagama i međunarodnim misijama te o obuci, Krav Magi i važnosti mentalne i fizičke spremnosti u vojnom pozivu.

Sve je počelo s filmom. Kao dječak gledao je Top Gun i odlučio postati pilot. Na liječnički pregled došao je, kako kaže, “nadobudno” i odmah naletio na prvu prepreku, dioptriju. U ono vrijeme nije bilo laserske korekcije vida, pa je morao pronaći “zemaljski smjer” te je upisao inženjerstvo zračnog prometa. Dioptriju je poslije ipak uklonio, ali tada je već bio prestar za vojne pilotske smjerove.

Vojska mu u početku nije bila u planu. Na fakultetu je, kako navodi, došlo do zasićenja. “Učenje više nije išlo, pa sam rekao: idem odraditi vojni rok, napraviti pauzu i možda mi se poslije pojavi ponovno potreba.” Upravo u toj pauzi dogodio se preokret.” Tu je došlo do ugriza”, kaže, trenutak kad čovjek osjeti da je pronašao svoje mjesto i koji je preokrenuo sve. Brzo je riješio preostale ispite, prijavio se u vojnu službu, bio raspoređen u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i započeo karijeru koja traje gotovo dva desetljeća.

Na pitanje da izdvoji najvažniji trenutak karijere, zastaje. “Teško mi je to reći, ima ih puno. Čovjek jednostavno radi svaki posao maksimalno koliko može. Bio sam takav u svakom poslu, nisam išao linijom manjeg otpora, uvijek sam radio maksimalno i imao sam sreću da je to prepoznato u zapovjednom lancu i tako sam napredovao.”

Vrh svijeta

Ipak, kao jedan od posebnih trenutaka u karijeri, pravi checkpoint, kako ga naziva, bio je ulazak u specijalne snage i završetak komando obuke, najteže u sustavu. “Uspio sam iz drugog puta, prvi put sam se teško ozlijedio. Drugi put sam došao s odlukom da idem na sve ili ništa. Ili ću uspjeti ili neću, ali dat ću sve od sebe. Srećom, uspio sam, iako sam tijekom obuke imao i drugih izazova. Velik dio svega je u glavi. Kada imate čvrst um, tijelo mora pratiti.”

Postati komandos, kaže, znači ući u poseban krug bratstva. “Ljudi su u toj postrojbi jednostavno više kao braća, kao družina.” Posebno ističe trenutke kada u Hrvatsku dolaze elitne postrojbe SAD-a i drugih europskih saveznika. “Kad vas čovjek koji je prošao najveće operacije u svijetu, u ratu protiv terorizma, gleda kao brata i govori vam kao brat, eto, to je jedan veliki checkpoint.”
Završetak tog puta, kaže, dolazi kada postanete zapovjednik iste postrojbe u kojoj ste prije bili dio tog bratstva. “To je stvarno vrh svijeta.”

Karijera izvan Hrvatske, osobito u Afganistanu, dio je priče koji Bogdan posebno cijeni. Svaka misija u svijetu na neki način je poligon na kojem se testiraju sposobnosti. “Tamo se možete usporediti, osobno kao časnik i kao postrojba. Na tim poligonima vidite što vam nedostaje, svi rastemo kroz takve misije. Postrojbe bez misija ostaju na teoriji, a praksa je ipak nešto drugo. Misije vam daju dubinu i širinu iskustva, pokazuju što vam još treba, bilo da je riječ o opremi ili procedurama. Kroz to smo izvukli jako velik napredak. Na taj način držimo korak s vremenom i partnerima, a neke stvari radimo i bolje pa i oni od nas mogu nešto naučiti.”

Krav Maga: lekcije iz stvarnog života

Osim što je časnik i instruktor, Bogdan se već trinaest godina bavi Krav Magom. Prije toga trenirao je džudo, ali tek je u ovoj vještini prepoznao nešto “najbliže vojnom načinu razmišljanja” i primjenjivo u obuci vojnika.

Krav Maga nastala je iz nužde, tridesetih godina 20. stoljeća, kada je Imi Lichtenfeld, prvak u hrvanju, boksu i gimnastici, svoje sportsko znanje prilagodio uličnoj borbi za preživljavanje u doba sve žešćeg nasilja nad židovskim zajednicama. “Često je taj omjer bio 50 naprema 1”, objašnjava Bogdan, naglašavajući da je riječ o sustavu razvijenom u stvarnom životu.

Filozofija je jasna: sukob najprije treba pokušati izbjeći. Ako to ne uspije, slijedi preventivni napad na ključne točke tijela, u dvije do tri sekunde, s ciljem da se prijetnja zaustavi i da se osoba udalji. “To nije sport. Tu nema sparinga ni odmora. To je puko preživljavanje.”

Za vojni sustav to ima konkretnu vrijednost. “Mi nemamo deset godina da nekoga učimo borilački sport. Moramo ga osnažiti da bude spreman odgovoriti na 95 posto izazova oko njega i da preživi.”

Ljudi po prirodi nisu nasilni, ali vojnika treba osposobiti da u krajnjoj situaciji može svjesno reagirati. To opisuje metaforom kutijice agresije: “Otvorimo je kad treba, odradimo, vratimo i spremimo u džep.”

Temeljno vojno osposobljavanje, kaže, nije usmjereno samo na fizičku spremu, nego na izgradnju karaktera. “Nama nije cilj samo izdrilati vojnika dok je u uniformi. Cilj je izgraditi karakter.”

Mentalna snaga i zajedništvo

Uz rad u sustavu, Bogdan podučava Krav Magu i civilno. U jednom lokalnom klubu trenira djecu u slobodno vrijeme. “Ti mali klinci, to je nešto posebno”, kaže, ističući da rad s civilima traži drukčiji pristup jer dolaze različite dobi, sposobnosti i motivacije. Upravo takva raznolikost očekuje i buduće ročnike, a na taj raspon upozorio je i instruktore samoobrane koji će raditi s ročnicima.

“Očekujem da će svi doći s određenom skepsom. Vidjeli su nešto na filmu ili na YouTubeu i imaju neku sliku u glavi.” Zadatak instruktora je postupno graditi povjerenje i voditi ih kroz proces.

Ljudi koji će s njima raditi osposobljeni su profesionalci i vrhunski poznaju svoj posao. Oni će ih temeljito pripremiti, ne samo za vojni poziv, odluče li se za njega nakon obuke, nego i za život općenito. Čovjek koji izađe iz tog sustava bit će promijenjen. Bit će karakterno čvršći, fizički spremniji i imat će drukčiji mentalni sklop.

“Ako se gleda deset godina unaprijed, nakon što vojni rok prođu deseci ili stotine tisuća ljudi, promijenit će se i društvo. Smanjit će se podjele i nerazmjeri u načinu razmišljanja jer će svi koji su prošli obuku dijeliti isto iskustvo i isto bratsko okruženje”, smatra Bogdan i dodaje: “U vojsci su svi jednaki. Kada obuku odoru i postroje se, razlike nestaju.”
Najljepši trenutak za instruktora je kad vidi “gotov proizvod”. “Kad vidite te ljude na kraju obuke, u pogledu, stavu, držanju. Jednostavno se osjeti ta unutarnja snaga.”

Na kraju razgovora, Bogdan citira irskog filozofa Edmunda Burkea: “Sve što je potrebno za trijumf zla jest da dobri ljudi ne učine ništa.” Vojnici su, prema toj logici, dok svi bježe od katastrofe, “ljudi koji trče u suprotnom smjeru”. A kad se ta kritična masa dobro obučenih, karakterno ojačanih ljudi vrati u društvo, smatra Bogdan, cijelo društvo postaje bolje.

“Vojska je profesija, da. Ali ja je i dalje gledam kao poziv. Mi od tih ljudi stvaramo kvalitetne ljude. I to je ono što radimo.”