Dalmatinka preuzela najvišu dužnost u HRZ-u na koju je ikad imenovana žena: ‘Najsretnija sam bila kad su stigli Rafalei’

Nikad nisam zažalila što sam vojnikinja veći dio života. Često znam reći kako mi se čini da je to put koji je odabrao mene, a ja sam samo nekako plivala u toj priči. Ostalo je tu i onog entuzijazma iz vremena Domovinskog rata, osjećaja zajedništva. To me i danas drži. Ne da nisam zažalila, zapravo to je jedino što sam u životu radila.

Srčano, s velikim osmijehom i uz neizbježnu dozu dalmatinskog humora, u najkraćem će tako svoj životni i profesionalni odabir opisati časnička namjesnica Nevena Ramić, Zadranka koja je svoje ime urezala u povijest Hrvatskih oružanih snaga. Nema medija koji posljednjih dana nije prenio vijest da je časnička namjesnica Nevena Ramić postala prva žena ikad koja je imenovana na dužnost prvog dočasnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ), ujedno, kako će dodati ministar obrane RH Ivan Anušić, “prva pripadnica ikad koja je postala prva dočasnica na razini grane pobjedničke Hrvatske vojske”.

U sumorno, oblačno zagrebačko jutro, koje je ubrzo rastjeralo ‘zubato’ sunce, Nevenu Ramić posjetili smo na novom radnom mjestu na zagrebačkom Plesu, da budemo precizniji u vojarni “Pukovnik Marko Živković” u Velikoj Gorici. Ovdje nakon imenovanja nastavlja svoj profesionalni put, a tu dolazi s prethodne dužnosti prve dočasnice Središta za obuku HRZ-a “Rudolf Perešin” u Zemuniku, na koju je imenovana 2016. godine. Tako će i na upit što se konkretno mijenja stupanjem na dužnost prve dočasnice HRZ-a brzo odgovoriti:

– Najprije to što sam se iz Zadra preselila u Zagreb, već je tu velika promjena. Ali, Hrvatska nije velika zemlja pa mi nije problem vikendima sjesti u auto i otići doma u Zadar. Kad me volja odem malo na buru, a ako nije, ostanem. Zavisi koliko sam umorna – opet uz osmijeh ispričat će časnička namjesnica Nevena Ramić, za koju ćemo se u tijekom razgovora u više navrata uvjeriti koliko je topla, pristupačna i otvorena osoba, što možda ne bismo očekivali od nekoga u vojničkim čizmama.

Školovana vani, više puta odlikovana

Prva dočasnica HRZ-a Nevena Ramić, rođena Zadranka, podsjetit ćemo tek na nekoliko najvažnijih crtica iz njezina životopisa, već je 34 godine vezana za Hrvatsku vojsku. Još od početaka Domovinskog rata, u srpnju 1991. godine, kao 20-godišnja djevojka priključila se zadarskoj 112. brigadi, prošla je različita bojišta sve do “Oluje”, a onda je nastavila karijeru u HV-u. Obnašala je različite dužnosti, a od 2003. godine je u HRZ-u, gdje je najprije obavljala dužnost logističkog dočasnika/ce da bi 2016. godine bila imenovana prvom dočasnicom Središta za obuku u Zemuniku.

Završila je više razina vojnih dočasničkih izobrazbi u zemlji i inozemstvu, među ostalim i Air University, USAF Senior Academy u Alabami te Command Senior Enlisted Leaders Course na Hrvatskom vojnom učilištu. Višestruko je odlikovana, među ostalim Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za pet godina, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 10 godina te medaljom “Oluja”.

Kada razgovarate s prvom dočasnicom HRZ-a Nevenom Ramić, ta vam prekaljena vojnikinja ni u jednom trenutku neće pokazati nikakvu aroganciju, pa ni onu profesionalnu u pitanjima s kojima, priznajemo, nismo “u struci”. Skromno i samozatajno, uvjerili smo se, dočekala je i ovo povijesno imenovanje na mjesto prve dočasnice HRZ-a, što je popratila riječima: “Ni u najluđim snovima nisam se nadala da ću dospjeti do ove pozicije!”.

– Zaista mi je čast i iznenađena sam interesom javnosti. Ta se vijest proširila nevjerojatnom brzinom, poput požara. Koja je bila moja prva reakcija kad sam to doznala? Iskreno, nevjerica. Nisam zrakoplovni tehničar po struci, nisam osoba koja direktno radi na održavanju letjelica u HRZ-u, puno je ovdje kolega koji su izvrsni u svojoj struci, i da odmah razjasnimo, nisam pilot. HRZ je, rekla bih, tehnička grana, a ja iako nisam zrakoplovni tehničar dobila sam, evo, čast i privilegij da predstavljam sve dočasnike, uključujući i zrakoplovne tehničare i vojnike, kod razina koje odlučuju, dakle kod zapovjednika grane – govori dočasnica Ramić, dajući odmah objašnjenje koje će dužnosti sada biti u njezinoj domeni. Pitamo je znači li to da će ubuduće biti “šefica” znatno većem broju ljudi nego na prijašnjoj dužnosti?

Zastupnica dočasnika i vojnika kod viših razina

– Nemam zapovjednu dužnost, dočasnici su ona srednja, rekla bih “middle menagement” razina u zrakoplovstvu. Zato ne bih rekla da sam “šefica” (smijeh), više bih sebe nazvala predstavnicom i zastupnicom svih dočasnika i vojnika koji se nalaze u grani kod viših razina, dakle zapovjednika. I u prethodnoj sam postrojbi u Središtu za obuku u Zemuniku bila prva dočasnica, tako da sličnosti ima, s tim da je postrojba bila dosta manja, ali zadaće su slične. Samo sad se obveze šire na puno veći broj ljudi, u puno većem obimu i na višoj razini. Vrlo će važna biti moja sposobnost komunikacije, način na koji ću razumjeti potrebe ljudi koje zastupam i na koji ću ih način predstaviti zapovjedniku, odnosno razinama koje donose odluke u grani i izvan nje. Osjećam obvezu da dam najbolje od sebe u tom poslu – kaže dočasnica Ramić.

Možda je danas mogla biti vrsna pravnica, možda filozofkinja – o čemu je doista razmišljala nakon završene srednje upravne škole – da se tog srpnja 1991. godine, kao mlada 20-godišnja djevojka, nije odlučila uključiti u obranu domovine. Hrvatski su branitelji i njezini brat i sestra.

– Znate, to je bio trenutak. U Zadru je rat bilo nemoguće izbjeći, to je doslovno bila borba za goli život. S druge strane, prilika koju je dobila naša generacija je nevjerojatna. Ako pogledamo stotinama godinama unazad, koliko je samo ljudi stradalo, koliko se obitelji raspalo, samo zbog ideje o hrvatskoj državi. A mi danas, odnosno ta generacija, imali smo čast i povlasticu da to realiziramo. Meni je to bio nevjerojatan nagon, potreba da krenem – prisjeća se teških, ali nevjerojatnih dana Domovinskog rata koji su trasirali put njezinoj životnoj i profesionalnoj karijeri. Pamti, kaže, i jedan obiteljski događaj koji govori o svojeglavosti 20-godišnje djevojke.

– Nikad neću zaboraviti, jedan dan našli smo se brat, sestra i ja kod moje mame, bila je 1991. godina i Hrvatska još nije bila priznata. Mama je samo zabrinuto rekla: “Ajme dico, šta će s nama biti ako se ovo sve preokrene?” To je bio jedan mučan, težak trenutak, ali sukladno mojih dvadesetak godina samo sam odmahnula: “Ajde mama, tko nama šta može?” I to je ta svježina i lakoća koju nosi mladost i to je predivno – prisjeća se časnička namjesnica Nevena Ramić trenutaka koji su bili presudni za odluku o uključenju u obranu domovine. I danas joj Domovinski rat nije izišao iz srca:

U Domovinski rat s 20 godina

– Kao što sam već više puta rekla, rat je splet svakakvih emocija. U jednom danu ste mogli biti na rubu, kad bi granata pala pet metara od vas, a ipak preživite. U drugom ste u totalnoj euforiji jer nakon tih trenutaka i neopisivog straha za život sretnete svoje – a onda su svi bili “moji” – koji su živi, zdravi. To me je obilježilo. U to vrijeme kad imate 21, 22 godine, odrastete u nekim nenormalnim okolnostima, ali vas to i digne. Ta količina emocija koju je netko proživio u ratu, to ga jako osnaži, ali nažalost nekoga i slomi – kaže ona danas.

Nakon Domovinskog rata nije dvoumila oko ostanka u Oružanim snagama. Dijelom, opet će kroz smijeh, i zbog “lokalpatriotizma”, pa je i to bila jedna od poveznica sa zrakoplovstvom.

– “Oluju” sam dočekala u zapovjedništvu svoje 112. brigade. Budući da sam iz Zadra, nakon rata, kada se sve smirilo, razmišljala sam kako ostati što bliže doma. Tako da i danas kažem da nisam ja svjesno izabrala, možda je zrakoplovstvo prije izabralo mene nego ja njega! Na koncu se pokazalo da je ljubav obostrana. Nisam neki tip za matematiku, a eto, dopala me ta tehnička grana. Baš slatko! – sretna je zbog svog izbora dočasnica Ramić.

– Zrakoplovstvo je posebna emocija i posebna grana. Jako volim raditi ovdje, uzbudljivo je, inspirativno. Puno je inteligentnih, energičnih ljudi, ljudi koji jako brzo donose odluke. Baš adrenalinski, valjda meni i mom karakteru to odgovara. Ipak sam ja temperamentna Dalmatinka! – ne krije tu obostranu ljubav dočasnica Nevena Ramić.

U Domovinski se rat uključilo mnogo žena, i to dočasnica Nevena Ramić vidi kao jedan od razloga zašto Hrvatska, kao članica NATO-a, ima relativno visok postotak žena u vojsci. U HV-u ih je, naime, oko 15 posto, u HRZ-u oko 13 posto, s tim da imamo i deset žena pilotkinja. Ne možemo stoga preskočiti ni temu položaja žena u Hrvatskoj vojsci danas, kao ni stereotipe koji su oko toga još prisutni u društvu.

– Sudjelovanje velikog broja žena u Domovinskom ratu ostavština je koja je, prema mom mišljenju, utjecala i na tako relativno visok postotak žena u vojsci jedne članice NATO-a. U HRZ-u nas je oko 13 posto, a s obzirom da je to tehnička grana, to je poprilično dobar postotak. Stereotipi? Ako ih netko ima, to nije moj problem. U svakoj organizaciji, svakoj firmi, u svakoj djelatnosti je isto: treba korektno, pošteno i dosljedno odraditi svoj dio posla. Sviđala se nekom moja frizura ili ne, posao se mora napraviti – odlučna je naša sugovornica, koja ističe još jednu ‘stavku’:

‘Nikad nisam bila diskriminirana u vojsci’

– Nikada, kroz sve ove godine, nisam u vojsci osjetila nikakvu diskriminaciju zato što sam žena. Imala sam sreću da sam uvijek radila s ljudima koji su prema meni imali veliko poštovanje i veliko povjerenje. I ja sam se uvijek trudila dati najbolje od sebe. U mojim mladim godinama bila je nevjerojatna škola života samo sjediti kraj ljudi koji su s lakoćom rješavali neke izuzetno važne probleme, osobito u vrijeme rata. Za mene je to bilo “vau!”, mislila sam: “Kako su pametni, hoću li ja ikada biti takva?” Općenito, volim ljude koji ne dolaze samo na posao, koji u svoj posao unose ono nešto više. To ti se kad-tad vrati na dobar način. Imala sam veliku sreću s ljudima s kojima sam radila i s kojima radim – ne krije dočasnica Ramić.

Zato je za nju i kao ženu, ali i za njezinu karijernu stepenicu izuzetan kompliment što je kao prva žena u povijesti imenovana na dužnost prve dočasnice HRZ-a:

– Za mene kao prvu ženu na toj poziciji to je i velika obveza. Nekako osjećam da sad predstavljam i sve kolegice u Oružanim snagama. Možda je malo pretenciozno, ali zaista tako osjećam. Svijet se mijenja nevjerojatnom brzinom i žene su svakako potencijal koji nitko ne može i ne bi smio zanemariti. Osjećam tu obvezu i nadam se da će ljudi koji donose odluke još i više uključiti kolegice u ovu razinu rada – kaže ponosna Zadranka. I ovaj posao zahtijeva planiranje i promišljanje, kao i svaki drugi, kaže ona, pa nema straha da bi ženama posao u vojsci trebao predstavljati teret kada je u pitanju privatni život.

– To bismo isto pitanje mogli postaviti muškarcima da se ne bi oni osjećali diskriminiranima (smijeh!). Uvijek kažem, postoje mnogi poslovi i situacije koje možemo promatrati na sličan način. Nekome je radost doći na posao, nekome velika muka. Ja sam odlučila da će biti radost i to je tako – ne krije dočasnica Ramić, koju pitamo i ima li kakav savjet za mlade žene koje bi možda željele slijediti njezin put, ali se još dvoume oko toga:

– Imamo slogan u zrakoplovstvu koji kaže: “Prihvati izazov!” I to je ono što bih poručila svim mladim ljudima. Samo pošteno, iskreno i do kraja odradite zadaće koje su vam povjerene. Kao i u svakoj drugoj organizaciji, i ovdje treba biti dosljedan, imati integritet, biti osoba na koju će se drugi ljudi moći osloniti i imati povjerenje. A u našoj organizaciji, u našoj vojsci, ima jako puno takvih. Baš sam povlaštena što radim s pametnim ljudima – ne krije svoje sretne trenutke prva dočasnica HRZ-a Nevena Ramić, za koju njezini nadređeni imaju samo komplimente poput “hrabra odlučna, ustrajna”.

Žene su potencijal

A što je njoj bio najveći izazov u karijeri?

– Činjenica je da i pored svih želja i potreba da nešto napravimo na najbolji način. mi ipak ovisimo o onome što nam naše društvo može dati. Vojska je organizacija koju financira hrvatski narod, ali i koja uživa najveće povjerenje naroda. Nama naš narod daje najviše što može. Uvijek. Prije nekoliko godina imali smo velike ekonomske krize i to se jako reflektiralo i na vojsku. Uvijek kažem mladim kolegama kad dođu u sustav: “Tko je naš poslodavac? Nije ni ministar, nije ni zapovjednik, to je hrvatski narod”. I uvijek kad nam je teško, a bude i takvih dana, naravno, onda se sjetimo svakoga tko pošteno radi, tko plaća porez ovoj državi, tko je u stvari naš poslodavac. Mene je uvijek vodila misao služiti svojoj domovini, svome narodu od te ’91. do dana današnjeg. Mene to drži – naglašava dočasnica Nevena Ramić.

Pitamo je za kraj koje su joj ambicije, vidi li se još na nekim višim pozicijama u HRZ-u:

– Od svih razina mogu samo još jedan korak naprijed. Ali, na ovoj sam poziciji tek dva mjeseca, imam još jako puno stvari koje trebam naučiti,”protresti”, vidjeti što osobno mogu poboljšati, uskladiti svoje želje i potrebe s potrebama onoga što traži naš zapovjednik i naša grana. Namjeravam ući u dubinu, rješavati stvari koje se stavljaju pred mene i dati svoj pečat ovoj dužnosti – ne dvoji dočasnica Ramić, koja na upit kada bi mogla stići na tu stepenicu više kratko odgovara:

– Ja sam vojnik, izvršavam zapovijedi i ako moji nadređeni misle da trebam ići na višu razinu, zapovijed ću ispoštovati. Zasad mi je ovdje fenomenalno i neka ovo malo traje – ne krije ponos prva dočasnica HRZ-a Nevena Ramić.

Poželjeli smo joj da dostigne tu stepenicu više i – neka se vidi da žene mogu.

– Naravno da mogu! – nema dvojbi za Zadranku koja je ostavila neizbrisiv trag u analima Hrvatske vojske.

---

Rafalei – neopisiv osjećaj!

Jedan od najsretnijih trenutaka u životu časničke namjesnice Nevene Ramić bio je dan kad su u Hrvatsku stigli prvi vojni avioni Rafalei.

– Bogu hvala da smo došli do toga! Kad se vratim unatrag, od te 2003. do danas, nevjerojatna je transformacija na svim poljima u zrakoplovstvu, ali i Oružanim snagama općenito. Imali smo stvarno razdoblja kad je bilo jako teško, jer znate, zrakoplovstvo je izuzetno skupa grana i nema mjesta greškama, a mi moramo djelovati kao veliki, dobro uštiman orkestar.

Međutim, tog dana, mislim da je to bio 25. travnja prošle godine, kad su u Hrvatsku stigli prvi Rafalei, ne mogu vam opisati taj osjećaj. Kao da smo ih dobili za doma! Svi smo bili sretni, oduševljeni. To je doista bio povijesni dan, napravljen je ogroman iskorak. Kao da ste s “fiće” prešli na.., teško je to uopće s bilo čim usporediti. Oduševila me emocija koja je vladala tih dana – i sada se energično prisjeća tog dana dočasnica Ramić.

---

Obvezan vojni rok je koristan

U našem društvu postoje određeni prijepori i oko povratka obveznog vojnog roka. Kakav je vaš stav o tome, što mladi ljudi dobivaju odsluženjem “vojske”?

– Razine koje odlučuju donijet će odluku o tome, a mi ćemo je ispoštovati kakva god ona bila. Osobno, smatram da je to nešto dobro i korisno. Ne dao Bog ikad više ikakvog rata, ali iz Domovinskog rata smo izvukli pouku – sami sebe ćemo najbolje sačuvati, a sada imamo i sposobnosti da to možemo – poručuje naša sugovornica.

Objavljeno 16. veljače 2025. godine u Slobodnoj Dalmaciji | Autor: Marijana Cvrtila; Foto: Ranko Šuvar/Cropix