Glavni urednik Hrvatskog vojnika Željko Stipanović u podcastu Morhologija: “Mi smo pisali povijest Hrvatske vojske”

U novoj epizodi podcasta Morhologija gostovao je Željko Stipanović, glavni urednik vojnostručnog časopisa Hrvatski vojnik, koji ove godine obilježava 35 godina izlaženja. Govorio je o počecima časopisa u Domovinskom ratu, njegovoj ulozi u praćenju razvoja Hrvatske vojske te izazovima vojnog novinarstva u vremenu novih tehnologija i promijenjenih navika čitatelja.

Hrvatski vojnik kao udžbenik i izvor informacija za hrvatske branitelje

Kada je Hrvatski vojnik počeo izlaziti 1991. godine, Hrvatska se nalazila u Domovinskom ratu. U vremenu bez portala i mobilnih uređaja časopis je imao ulogu mnogo širu od informiranja. Redakcija je tekstovima o hrvatskim vladarima, povijesnim bitkama i ratničkoj tradiciji željela ohrabriti branitelje, koji su tada na bojišta odlazili gotovo goloruki i bez službenih vojnih insignija na odorama

“Željeli smo pokazati hrvatskim braniteljima da su, koliko god situacija bila teška, ipak baštinici slavne ratničke tradicije hrvatskog naroda”, ističe Stipanović.

Časopis je braniteljima služio i kao praktičan izvor znanja. Mnogi su, kaže Stipanović, tada govorili da im je Hrvatski vojnik bio jedini udžbenik iz kojeg su učili o naoružanju, vojnoj tehnici, doktrini, prvoj pomoći, humanitarnom ratnom pravu i taktici neprijatelja.

Uz edukativnu, imao je i važnu informativnu ulogu. Stipanović podsjeća da su u vremenu obilježenom dezinformacijama novinari i fotoreporteri odlazili na prve crte bojišta, donosili priče s terena i objavljivali ih u časopisu, pridonoseći informiranju i podizanju morala hrvatskih branitelja.

Digitalizacija kao čuvanje povijesti

Tijekom 35 godina izlaženja Hrvatski vojnik bilježio je razvoj Hrvatske vojske, zbog čega je očuvanje svih brojeva bilo jedan od važnih zadataka redakcije. Stipanović ističe da su digitalizirali sve brojeve od 1991. godine do danas i učinili ih dostupnima na mrežnoj stranici časopisa, gdje su razvrstani po godinama kako bi ih čitatelji lakše pronašli.

“Iznimno sam ponosan što cijeli život radim u časopisu koji nosi to časno ime Hrvatski vojnik. Siguran sam da moje mišljenje dijeli i čitava redakcija Hrvatskog vojnika. Mi smo pisali povijest Hrvatske vojske u ovih 35 godina i zato je bilo bitno digitalizirati časopis, jer ono, kako kaže narodna mudrost, što nije zapisano, kao da se nije ni dogodilo”, smatra glavni urednik.

Posao još nije završen. Redakcija je uz Hrvatski vojnik tiskala i časopise Velebit, od 1995. do 2000. godine, te Obranu, od 2000. do 2004. Njihovu digitalizaciju tek treba dovršiti. “Kada to uspijemo, moći ćemo reći da smo kompletnu građu digitalizirali i sačuvali od propasti”, objašnjava Stipanović.

Sinergija tehnike i duha

Modernizaciju Hrvatske vojske časopis ne obrađuje odvojeno od tradicije. Iako bi se o tim temama naizgled moglo pisati u dvije rubrike, Stipanović kaže da ih u redakciji spajaju.

“Radi se zapravo o sinergiji tehnike i duha. Modernizacija Hrvatske vojske daje resurse i povećava sposobnosti, ali bez tradicije gubi smisao, vjeru i moral. Želimo reći da je današnja modernizacija Hrvatske vojske zapravo ostvarenje sna hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu”, objašnjava.

Zato nove sustave naoružanja ne prikazuju samo kroz tehničke karakteristike i specifikacije. Važno im je prikazati i put koji je Hrvatska vojska prošla od improviziranih sredstava kojima su se branitelji služili 1991. do moderne opreme, suvremenih borbenih aviona, raketnih i topničkih sustava.

“Ono što je vrlo bitno naglasiti jest da je čovjek tu najvažniji. To nije floskula, jer moderna tehnika i suvremeno naoružanje ipak su samo oruđe. Sve one vrline koje su nas krasile 1991. godine, ljubav prema domovini, obrana svojeg doma, svojeg naroda i suvereniteta, vrijednosti su koje vrijede i danas, jer se radi o trajnim vrijednostima. One će vrijediti uvijek”, naglašava Stipanović.

Mala kompaktna redakcija

Mala i kompaktna redakcija Hrvatskog vojnika, kaže Stipanović, dijeli zajednički cilj: što bolje promovirati Hrvatsku vojsku. Ipak, pred njom su izazovi koji se mijenjaju s publikom i načinima na koje ljudi prate sadržaj.

Jedan je od njih privući mlade čitatelje u vremenu kada prevladavaju kratki, dinamični videoklipovi, a tiskani časopis traži više vremena i pozornosti. Drugi je izazov pisati stručne tekstove koji će biti razumljivi široj publici, a istodobno zadržati stručnu vrijednost.

“Imamo stručne tekstove i moramo zadovoljiti vojne stručnjake, a pritom paziti da tekstovi ne budu suhoparni i puni stručnih termina koje razumije mali broj ljudi. Želimo stručne tekstove napisati tako da budu razumljivi široj populaciji, a da pritom ne izgubimo autentičnost i vjerodostojnost”, objašnjava Stipanović.

Kao službeno glasilo Ministarstva obrane, dodaje, Hrvatski vojnik mora slijediti službenu politiku Ministarstva, ali tekstovi ipak moraju biti zanimljivi.

Sličan balans traži i u odnosu prema povijesti i suvremenosti. “Ako se previše zadržimo na povijesti, gubimo korak s budućnošću. Ako zanemarimo svoju povijest i tradiciju, gubimo identitet. Zato nam je vrlo važno pronaći ravnotežu i temama zadovoljiti što širi krug publike”, ističe.

Važnu ulogu u tome ima i izgled časopisa. Redakcija nastoji da grafički dizajn bude prozračan, pregledan i zanimljiv, bez stranica zatrpanih tekstom. Kroz redakciju je prošlo mnogo fotografa, a Stipanović posebno izdvaja dvojicu: umirovljenog Davora Kirina, koji je ostavio velik trag tijekom rata i neposredno nakon njega, te aktivnog kolegu Tomislava Brandta, čije fotografije često preuzimaju i drugi mediji.

Hrvatski vojnik punopravni je član Europskog udruženja vojnih novinara od 2002. godine, a u nekoliko je navrata dobio i nagrade za najbolje tekstove.

Od videoprodukcije do društvenih mreža

Prije 15 do 20 godina redakcija je napravila prvi iskorak prema videoprodukciji. Njezini su filmovi osvojili brojne nagrade na međunarodnim festivalima vojnog dokumentarnog filma, a Stipanović posebno izdvaja nagradu predsjednika talijanskog parlamenta za film o Hrvatskoj kopnenoj vojsci.

Godine 2024. redakcija je dobila nagradu za najbolji video godine za pjesmu “Ako ne znaš što je bilo”, u izvedbi Klape Hrvatske ratne mornarice “Sveti Juraj”. Film su režirali Vesna Pintarić i Goran Resovac.

No, ni video više nije dovoljan da bi se doprlo do svih skupina publike. Zato se redakcija okrenula i društvenim mrežama, na kojima sadržaj prilagođava novim navikama čitatelja.

“Naša kolegica koja radi na administriranju društvenih mreža to radi izvrsno, vrlo kvalitetno i vrlo obzirno. Jednako tako balansira teme iz Domovinskog rata s postignućima i uspjesima Hrvatske vojske, opremom i modernizacijom. U svaku svoju objavu unese dušu, da objave ne budu suhoparne, nego zanimljive. Brojni komentari koje dobivamo dobar su pokazatelj da to što radimo, radimo dobro”, ističe Stipanović.

Prema Stipanovićevim riječima, Hrvatski vojnik na Facebooku ima gotovo 80.000 pratitelja, dok se na nekim drugim društvenim mrežama broj kreće između 10.000 i 15.000. Broj pratitelja i dalje raste.

Otkad radi u Hrvatskom vojniku, Stipanović je dočekao 14 ministara obrane. Kaže da nijedan nije zadirao u rad časopisa, da su svi prepoznali njegovu vrijednost i da je od svih imao bezrezervnu potporu, premda je u 35 godina bilo i uspona i padova koje su uspijevali riješiti.

Posebno izdvaja ratnog ministra obrane Gojka Šuška.

“Shvatio je da nam je, uz Hrvatsku vojsku, potreban i naš vojni časopis. Dao je bezrezervnu potporu njegovu pokretanju i omogućio da časopis živi sve do danas”, kaže Stipanović.

35 godina Hrvatskog vojnika i zahvala

Povodom 35. obljetnice, najavio je Stipanović, priprema se posebno izdanje Hrvatskog vojnika s retrospektivom razvoja časopisa.

Iskoristio je priliku i zahvalio svima koji su svojim znanjem i radom pridonijeli trajanju časopisa: novinarima, fotografima, tehničkom osoblju, snimateljima, montažerima, administratorima društvenih mreža, webmasterima i lektorima koji su čuvali hrvatsku riječ.

Posebno je zahvalio prvom glavnom uredniku Stjepanu Adaniću te ratnom i poratnom glavnom uredniku, umirovljenom general-bojniku Ivanu Tolju. Istaknuo je da su Toljev entuzijazam i nastojanje da časopis postavi na čvrste temelje pridonijeli tome da Hrvatski vojnik doživi 35 godina izlaženja.

“Na poseban način zahvalio bih svim pripadnicima Hrvatske vojske jer su oni naš motiv i naša tema. Vrijednosti koje svakodnevno žive u svojem životu teme su o kojima pišemo u našem časopisu. U brojnim mirovnim misijama susretali smo se s ljudima koji o našim vojnicima govore isključivo u superlativima i s pohvalama. Iznimno smo ponosni što upravo o njima pišemo”, rekao je Stipanović.

Na kraju je zahvalio i čitateljima, osobito onima koji Hrvatski vojnik prate od 1991. godine. “Oni su ti koji, listajući časopis, čuvaju sjećanje na dane ponosa i slave”, zaključio je Stipanović.