Najbolji sportaš Makarske, dobitnik Rektorove nagrade, budući časnik HRM i friški mladoženja: “Vojsku sanjam odmalena”

Najveću snagu i veličinu uvijek su nosili “mali” ljudi koje posebno u manjim sredinama kao što je Makarska, viđamo svakog dana i koji se ničim ne ističu od ostalih.

“Oni imaju snagu vjere što živi u smaku, i vrelo svjetlosti što tinja u mraku i sunce u oblaku… Oni imaju polet orlova, srčanih zračnih ptica” – stihovi su pjesme “Visoki jablani” barda hrvatske književnosti Tina Ujevića, a kojima se može opisati pravi makarski “jablan” – 24-godišnji Marko Svaguša.

Ova je godina za samozatajnog, veselog i radišnog Svagušu uistinu posebna zbog tri velika sretna događaja jer je od Grada Makarske dobio nagradu titulu najboljeg sportaša, a prije nešto više od mjesec dana Rektorovu nagradu Sveučilišta obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman” te je nedavno “uplovio” u bračnu luku.

Titula sportaša godine Svaguši koji igra za Ragbi klub Makarska rivijera, a uz to do ove godine i za ragbi reprezentaciju, pripala je zbog prvog i povijesnog osvajanja naslova prvaka Hrvatske u ragbiju 7 za seniore što je kruna njegove klupske karijere.

Na klupske su se nadovezali i Svagušini uspjesi u reprezentativnom dresu Hrvatske pa je sa suigračima ostvario plasman na Europsko prvenstvo u ragbiju 7 Championship divizije, najviše razine europskog ragbija.

Za prošlogodišnje uspjehe je od Hrvatskog olimpijskog saveza stekao kategorizaciju vrhunskog sportaša.

Ali to nije sve jer je Svaguša iznimno uspješan i na Sveučilištu obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman”, smjer Vojno pomorstvo na kojem je završio 5. godinu te se uskoro sprema diplomirati.

Prilikom proslave Dana Sveučilišta u svibnju, kadetu Svaguši je uručena Rektorova nagrada za sport, a kako je i sam kazao, Oružane snage RH su njegov životni put jer Hrvatskoj se služi i znanjem i srcem.

Koliko je Svaguša jednostavno i odgovorno mlado biće dovoljno govori činjenica da je dan prije dogovora za razgovor, radio na ribarskoj večeri s makarskim ragbijašima.

Kako kazuje, na Sveučilištu ga je uvijek naprijed gurao timski duh jer su svi kadeti iznimno kolegijalni i društveni pa je s njima sve lakše raditi.

U Makarskoj je Svaguša počeo igrati ragbi u 13. godini života, a završio je opću gimnaziju nakon čega je devet mjeseci boravio u Engleskoj gdje je radio i igrao ragbi, ali pandemija koronavirusa mu je poremetila planove pa se vratio doma što je, najvjerojatnije, bio Božji plan.

Onda je upisao Vojno pomorstvo na Sveučilištu obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman” pa je jedno vrijeme bio igrač splitske Nade jer se vojarna u kojoj je živio tijekom studiranja, nalazi u Splitu.

Nakon diplome bi trebao ostati unutar Hrvatske ratne mornarice kao prvi časnik stroja ili pogonski časnik, ali sve ovisi o tome gdje će ga rasporediti.

Odmalena opčinjen Domovinskim ratom

– Osim što sam kao dijete volio sve sportove, a posebno ragbi u kojem sam se pronašao, tako sam uvijek bio opčinjen hrvatskom vojskom gledajući i ratne filmove i dokumentarce o Domovinskom ratu, a volio sam slušati pjesme Marka Perkovića Thompsona pa sam na koncu i upisao Sveučilište obrane i sigurnosti.

U akademskom dijelu sam sve svoje obveze uredno izvršavao, a svake godine u dva navrata imamo fizičke provjere, zimske i ljetne kampove kao i organizirane turnire između sveučilišnih smjerova pa je moja ekipa igrala nogomet, a ja sam vikendima igrao ragbi utakmice.

Studentski vojni život je zbilja i zanimljiv i odgovoran i nema mjesta nekoj dosadi jer smo uvijek aktivni i tu su svakodnevna postrojavanja izuzev vikendom, uz pridržavanje svih mjera vojničkog ponašanja i na Sveučilištu i izvan njega jer moramo uvijek biti zdrav primjer drugima – kaže Svaguša kojeg smo upitali je li vojnički život prenio i na privatni.

Kako kaže, doma je opušteniji, mada je navikao ustajati u 6 sati i voli red, rad i disciplinu što je naučio i kroz sport.

Inače, ljubav prema sportu usadio mu je najposebniji otac Boris, vrhunski nogometaš, šahist i kuhar.

Svaguša je u “civilu” pravi obiteljski čovjek što je nekako i logično jer ima još brata Ivana Mateja i dvije sestre – Mariju koja kao diplomirana ekonomistica radi u knjigovodstvenom uredu i Katu koja je poznata kao majstorica vrhunskih slastica s titulom pastry chef.

– Mati Matilda nas je svih četvero još od malih nogu naučila kuhati jer nas je zanimalo kako to ona uživa u spravljanju ručka ili večere.

Tako se i ja danas lako mogu snaći u kuhinji i znam osnove – od pečenja mesa i kuhanja tjestenine i riže, ali ništa komplicirano – kazao je Svaguša.

Vojna karijera mladog Makaranina sigurno je utjecala na njegova mlađeg brata koji je nedavno pristupio dragovoljnom vojnom osposobljavanju MORH-a i za sada je, kako kaže Svaguša, jako sretan i zadovoljan jer stječe vojna znanja i vještine za obnašanje dužnosti u Oružanim snagama RH.

Objavljeno 12. srpnja 2025. godine | Slobodna Dalmacija | Autor: Dijana Turić