Predivna priča o jednom posebnom fazanu i pilotima Kanadera
Predivna priča o letačima, jednom posebnom fazanu i pilotima Kanadera. Družili su se svakodnevno više od godinu dana na Zračnoj luci Zemunik, ispraćao ih je i dočekivao u akcijama gašenja. O svom pernatom prijatelju, koji je gotovo postao članom eskadrile, piloti su prvi put progovorili nakon što je netragom nestao
Brujanje mašina, miris kerozina, pilotska kabina. I ne nije to samo zov za ljepši spol.
– Ima jedna ptica koja nas je posebno voljela, ističe Ante Vranić, bojnik/časnik za sigurnost letenja.
Više od ljepšeg spola, ovaj fazan volio je krila aviona. Čim bi se upalili snažni motori od nekud se stvori.
Došeta i pred pilote u pozdrav stane. Ne boji se ni aviona koji je raširio krila svoja.
– On je imao svoj ritual i kao da nam je želio reći da je avion spreman za let i da smo sigurni, kaže Marin Zubčić, satnik/zamjenik zapovjednika satnije za održavanje.
Zakasnio nikad nije ni kad je pržilo kao nikad prije.
– Počeli smo ga smatrat dijelom naše eskadrile kao nekim simbolom. Nakon nekog vremena mi smo počeli čekati njega da nas isprati na let to nam je bio ritual, kaže Ante Vranić.
Dotrčao bi do piste, a onda bi stao, kao da je znao da ne smije tamo.
I kad se Kanader sa zadatka vrati, fazan svoj ritual ozbiljno shvati.
– Znate i sami kad vas neko dočeka da je to i ljepše. Trčao bi nam u susret i dopratio do stajanke, kaže Ante Vranić.
Pomislili su da ih je zaboravio kad su deset dana gasili u Grčkoj.
– Svi smo bili na prozorima, pojavio se i bio je baš nekako veseo. Trčao je jako brzo i svi smo se obradovali kad smo ga vidjeli, kaže Marin Zubčić.
Zašto ova lijepa i plemenita ptica to radi. Što je to privlači svi bi htjeli znati.
I dok svaka ptica svome jatu leti, njemu su piloti bili zakon sveti.
– On je bio naš pomoćni letač, kaže Ante Vranić.
Kao da je znala ptica lijepa kako su tu da od vatre sačuvaju ljepotu, čiji je dio i on bio, ovog našeg divnog svijeta.
Objavljeno 16. srpnja 2024. godine HRT | Autor: Edi Škovrlj/M.M./Dnevnik/HRT