Screenshot/RTL Danas

‘BILI SMO SLJEDEĆI’ / Anušić je sa 17 godina otišao u rat: ‘Kad je utihnula artiljerija, znali smo da se nešto događa’

‘Posao bi bio završen vrlo brzo u našu korist. U ono vrijeme Vukovar ne bi doživio ovakvu sudbinu. To je sigurno’

Na memorijalnom groblju u Vukovaru, RTL-ova reporterka Dajana Šošić razgovarala je s ministrom obrane Ivanom Anušićem, koji se kao 17-godišnjak priključio obrani domovine.

Na dan kada je pao Vukovar bili ste na liniji obrane Osijeka i Antunovca, a po čemu pamtite taj dan?

Prvo pamtimo dan-dva prije samoga pada, kada su utihnule artiljerijske granate i kada više nismo čuli artiljeriju iz Vukovara, onda smo znali da se nešto događa. Nažalost, potvrđeno je to bilo već 18. i 19. da je Vukovar pao. I tada smo svi znali da su sljedeći udari na našu liniju jer su prošli Vukovar, prošli u ta tri mjeseca opsade. I Vukovar pomogao strašno puno gradu Osijeku, Vinkovcima i dijelu istoka Hrvatske koji nam je dao dovoljno vremena da se pripremao i naoružao i budemo spremni za ono što je bilo. I tako je bilo. Već 20. je krenuo prvi napad na nas, na Seleš, na Ernestinovo. 5.12. je bio zadnji napad na Antunovac kad je pao i nakon toga smo zadržali položaj oko grada Osijeka i sačuvali smo Osijek tada. Ali veliku, veliku zahvalu Vukovarcima, vukovarskim borcima iz cijele Hrvatske koji su bili iz Bosne i Hercegovine koji su došli braniti Vukovar jer da oni nisu tri mjeseca izdržali. Sudbina Vukovara bi možda zadesila Grad Osijek.

Što za vas znači vidjeti danas sve ove ljude u koloni sjećanja?

Neke znam iz 91., neke sam upoznao nakon toga. Drago mi ih je sve vidjeti, žive i zdrave. Neki nisu baš toliko baš zdravi. Nažalost, svake godine netko i ne dođe u ovu kolonu sjećanja jer posljedice Domovinskog rata čine svoje, ali mi koji smo ovdje trebamo prenositi onima koji su najbitniji ovoj koloni, a to su najmlađi – to su djeca, to su srednjoškolci, osnovnoškolci, to su studenti, to su mladi ljudi koji možda nisu niti rođeni tada, oni nisu svakako, ali oni koji su danas 35-godišnjaci koji su možda rođeni pred Domovinski rat ili za vrijeme rata koji, naravno, tome nisu mogli svjedočiti, ali danas mogu učiti, slušati i vidjeti kako i na koji način je hrvatska branjena i kako je Vukovar obranjen.

Prođe li Vam nekad kroz glavu kako bi to bilo da su branitelji imali bar nešto ove opreme naoružanja, što danas ima hrvatska vojska?

Posao bi bio završen vrlo brzo u našu korist. U ono vrijeme Vukovar ne bi doživio ovakvu sudbinu. To je sigurno. Niti druga mjesta u Hrvatskoj niti Škabrnja niti sve ova mjesta koja, nažalost po tragediji pamtimo iz Domovinskog rata. Rata ne bi vjerojatno ni bilo, jer ne bi se niti usudili krenuti na nas i ako bi se usudili krenuti danas i riješili bi to vrlo brzo, kao što smo ih riješili 95. godine u akcijama Oluja i Bljesak. I iz tog razloga svaki puta ću reći da investicija, da opremanje naoružanje Hrvatske vojske nije trošak, nego investicija u sigurnost i u budućnost koja ispred nas. Nikada ne smije nam se više ponoviti i 91. Godina. Nikad ne smijemo dočekati nespremni na ono što nam se dogodilo 91. godine. I ako budemo snažni, jaki, vjerujte da nikome neće pasti na pamet ugroziti hrvatsku državu i hrvatski narod.

Važno pitanje i dalje je pitanje nestalih. Očekujete li bolju suradnju s vlastima u Srbiji i otvaranje arhiva? Znamo da od 2014. nisu dali ni jedan operativno važan podatak.

Mi očekujemo bolju suradnju i od samog početka naše diplomatske suradnje između Hrvatske i Srbije i nismo se baš puno usrećili s tom njihovom suradnjom, posebno kada govorimo o nestalima. Nestali su svakako tema bez koje Srbija ne može otvoriti kvalitetan diplomatski odnos s Hrvatskom, a naravno da očekujemo da se ova nova vlada pokaže suradljivijom i da to humanitarno pitanje riješi na način da daju podatke gdje su posljednje počivalište nestalih i da roditelji, djeca, rodbina. Tko god još živi te ljude ima gdje pokopati zapaliti svijeću.


Objavljeno 18. studenog 2026. | NET.HR | RTL DANAS Dajana Šošić