Instruktorica TVO-a Sara Arić Mikolčević: “Ročnici će u vojsci steći neprocjenjivo iskustvo”

Od srednjoškolke komercijalistice do pripadnice Hrvatske vojske koja će uskoro obučavati prve ročnike, njezina priča pokazuje kako vojska može biti pravi poziv i karijera.

Put prema vojnoj karijeri

Kako je kazala, ideja o vojnoj karijeri javila joj se još krajem osnovne škole. Navodi da je upisala srednju školu za komercijalisticu, no odmah nakon završetka prijavila se za dragovoljno vojno osposobljavanje.

“Predala sam papire, odradila sve administrativno što treba, došao je poziv i tako sam otišla na dragovoljno vojno osposobljavanje”, rekla je.

Obitelj ju je potpuno podržala. “Ja sam oduvijek bila ‘tatin sin’ i svima je to nekako bilo očekivano od mene, kao da je sve drugo premirno, a vojska baš to što jedna Sara treba”, objasnila je.

Program osposobljavanja trajao je dva mjeseca, a prema njezinim riječima bio je gotovo jednak današnjem. Pojašnjava kako su ročnici i ročnice imali jednak tretman i radili identične zadaće.

“Nema razlike ni opravdanja tipa ‘ročnice to ne mogu’ ili ‘ročnici moraju jer su muškarci’. Diskriminacije nije bilo, niti je sada ima”, istaknula je skupnica Arić Mikolčević.

Kako izgleda jedan dan na obuci?

“Dan u vojsci počinje rano i strukturirano. Buđenje je u 6 sati, a do 6.30 ročnici obave higijenu, brijanje, pospremanje kreveta, dok ročnice sređuju punđu. Zatim slijedi jutarnja lagana tjelovježba u odori i čizmama”, ispričala je skupnica.

“Doručak je u 7 sati, a uveden je i švedski stol, nakon čega se čiste krug vojarne i unutarnje prostorije. U 8 sati održava se jutarnja smotra, a obuka se odvija u dva bloka – od 8.30 do 12.50 i ponovno od 15 do 17.30. Ručak je u 13 sati, a od 13 do 15 ročnici imaju slobodno vrijeme koje koriste za ponavljanje gradiva, kavu ili odmor.”

Nakon popodnevne obuke slijedi večera, a večernje vrijeme ročnici provode u druženju, šetnji ili dodatnom vježbanju.

“Mobitel se koristi u slobodno vrijeme. Televizija je u učionici i može se gledati u slobodno vrijeme, utakmica ili nešto drugo što tko voli”, pojasnila je skupnica Arić Mikolčević.
U 21 sat ročnici se ponovno postrojavaju na večernjem prebrojavanju, a u 22 sata gase se svjetla. Kako pojašnjava, takav ritam brzo postane rutina i stvara osjećaj zajedništva.

Profesionalni razvoj i buduća obuka ročnika

Nakon specijalističke obuke u Petrinji skupnica Arić Mikolčević bila je u Tigrovima, gdje je provela gotovo dvije i pol godine i upoznala supruga. Radila je i u školi te u Motoriziranoj bojni Vukovi, a posljednjih godinu i pol radi u Požegi, u Bojni za temeljnu vojnu obuku kao instruktorica.

Za tu dužnost prošla je mentoriranje, završila Tečaj za instruktora i Temeljnu dočasničku izobrazbu.

U privatnom životu majka je trogodišnjeg sina, a suprug radi u Zagrebu u Pukovniji vojne policije. Tempo im je intenzivan, no, kako kaže, privikli su se. “Kad dođem s posla, preuzmem dijete i nekad smo tek deset minuta zajedno jer je netko na odlasku. Navikli smo se i sve funkcionira”, kazala je.

Neprocjenjivo iskustvo

Kao buduća instruktorica temeljnog vojnog osposobljavanja, Sara Arić Mikolčević u Požegi će raditi s ročnicima. Najveći izazov, procjenjuje, bit će fizička sprema. “Mnogi se ne bave dovoljno fizičkom aktivnošću u užurbanom tempu. Neki će napustiti svoje radno mjesto da bi došli”, ističe skupnica Arić Mikolčević. Rješenje je prilagođen pristup. Nakon ulazne provjere motorike formirat će se grupe prema sposobnostima. “Ne možemo imati isti tempo trčanja za sve, prilagodit ćemo to po grupama kako bi svi napredovali.”

Budućim ročnicima skupnica Sara poručuje, prije svega, da se ne boje.

“Tamo mogu naučiti jako puno toga. Dobit će neprocjenjivo iskustvo, znanje, upoznat će puno ljudi. Ako ostanu u sustavu, dobit će još više znanja i vještina. Nemaju razloga za strah.”
Iako je riječ o vojnoj obvezi, dio polaznika možda će poželjeti nastaviti karijeru u vojsci. Iz generacije dragovoljnih ročnika skupnice Arić Mikolčević, kako je kazala, velika većina ostala je u sustavu, što potvrđuje da vojska može biti ispunjavajuća karijera za one koji u tome pronađu svoj poziv.