Narednik Vedran Sakač: “Kao dijete sam sanjao o tenkovima, a onda sam postao vozač i zapovjednik jednog”

Narednik Vedran Sakač (36), kao i njegovi kolege, dočekali su nas s rečenicom: “Želimo Vam dobrodošlicu u vojarnu 7. gardijske brigade “Puma” u Varaždinu!”

Taman su pored nas prolazili vojnici i vojnikinje koji su odrađivali jutarnji trening, trčeći u ritmu i izgovarajući riječi u jedan glas.

Već je prošlo 08:30, što znači da su odradili smotru. Naime, svaki dan u isto vrijeme na istom mjestu, vojnici se postrojavaju, a pritom moraju biti savršenog stasa.

Oprema mora biti uredna, brada obrijana, cipele izglancane, kosa složena prema pravilniku. Sve to zaokružuje hrvatska himna, čime se odaje počast domovini.

Narednik Vedran Sakač je inače iz Mačkovca i zanimljivo je da u obitelji nema nikoga tko je bio vojnik, no on je odmalena znao da tamo pripada. Kako nam je i sam rekao tijekom razgovora, to nije posao, već poziv.

Međimurec u Slavoniji

Taj ga je poziv doveo do prijave u Čakovcu, nakon čega je uslijedio poziv za testiranje. Prošao je i liječnički i motorički pregled, dobio poziv za ročnu vojsku i nakon toga prihvatio specijalističku obuku u dalekom Đakovu.

“Kad sam ispunjavao prijavnicu, ja sam zaokružio samo ono što je imalo veze s tenkovima, ne znajući da je jedina postrojba u Hrvatskoj smještena u Đakovu”, prisjeća se kroz smijeh narednik Sakač.

No, on je izazov objeručke prihvatio, odradio tri mjeseca specijalističkog dijela, završio kao vozač tenka i počelo je njegovih pet godina slavonskog života. Tada se lijepo poklopilo da se obnovila vojarna u Varaždinu i narednik Sakač od prosinca 2018. gradi karijeru bliže rodnom Međimurju.

Službeno je pripadnik 2. oklopno-mehanizirane bojne Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske Oružanih snaga Republike Hrvatske, a to sa sobom nosi veliku organizaciju.

Čin narednika donosi brojne zadatke

“Po činu sam narednik, što predstavlja treći po redu dočasnički čin, te za sobom nosi određenu odgovornost i dužnost prilikom obavljanja svojeg posla. Logistički sam dočasnik, čime obnašam jednu od važnijih dužnosti u svojoj postrojbi, kako bi mogla nesmetano funkcionirati”, objašnjava nam narednik Sakač.

Logistički dio njegovog posla podrazumijeva opremanje postrojbe i svakog pripadnika s odorom, vojničkim čizmama, sportskom opremom, naoružanjem te streljivom.

Administrativni pak dio obuhvaća osobnu brigu za svakog pojedinca kao što su materijalna prava, korištenje godišnjih odmora, plaćenog dopusta i slično.

“Moje radno vrijeme je od ponedjeljka do petka, od 8 do 4. Ali ako se ide na dvotjedni teren, primjerice na vojni poligon u Gašincima ili u Slunju, onda je naravno radno vrijeme drugačije”, govori nam narednik Sakač, koji je u sklopu vojske završio i puno tečajeva.

Svatko u vojsci, već prema svojim afinitetima i potrebama, može birati između tečaja upravljanja materijalnom imovinom ili čak tečaj nuklearnog, kemijskog i biološkog naoružanja i opreme!

Za već spomenute terene se zapravo pripremaju cijelu godinu, a narednik Sakač je to usporedio s treninzima – svakodnevno treniraš, a utakmica je vrhunac.

Tako je i njima s terenima, svakodnevno provode obuku, odrade određene sate motorike, specijalističkog dijela, rada s naoružanjem i borbenim vozilima na poligonima, a onda na terenima se sve to objedinjuje.

“Obuka kreće puzajućom fazom, najprije gađanje naoružanjem. I premda pripadnici znaju taj dio posla, krećemo ispočetka. Rukovanje naoružanjem, punjenje i pražnjenje naoružanja, kako reagirati ako se dogodi zastoj na naoružanju”, objašnjava nam narednik Sakač.

Upravo zbog takvih neprestanih ponavljanja poznatih radnji, svaki događaj i teren prolaze bez ikakvih zastoja ili iznenađenja.

Organizacija mimohoda trajala je mjesecima

Jedan od takvih događaja je bio i svečani vojni mimohod prošle godine, na kojem je narednik Sakač sudjelovao.

Njegov je posao bio opremiti svakoga vojnika za kojeg je bio neposredno odgovoran u prikladnu odoru (primjerice, pustinjska ili digitalna), osigurati mu određeno naoružanje i opskrbiti vozila.

Na tomu se mimohodu naporno i predano radilo mjesecima, a mehaničari i stručno osoblje su neprestano bdjeli nad vozilima, u slučaju da se dogodi neki kvar tijekom samog mimohoda. No, sve je prošlo glatko, a osjećaji ponosa i sreće svih koji su sudjelovali se ne mogu opisati riječima.

Ostvaren dječački san

Mnogi su takvi trenutci koje je u vojsci doživio narednik Sakač koje će pamtiti zauvijek.

“Kao klinac sam uvijek gledao ta oklopna vozila, tenkove, a onda sam odabrao tu granu u vojsci i postao vozač pa zapovjednik tenka. Osim toga, kad idemo po Taktičko-tehničkim zborovima po cijelog Hrvatskoj, prilaze vam djeca, školarci, odrasli, pa i oni koji su bili u ratu, razmjenjujete iskustva… To je san koji mi se ostvario”, priča nam narednik Sakač.

Njegova odora plijeni i znatiželjne poglede mališana kada odvodi svoju kćer Hanu i sina Erika u vrtić i školu, a nedavno je imao (ne)svakidašnju situaciju u trgovini.

“Išao sam kupiti tri stvari, a ispred mene je bila gospođa s punim kolicima. Kad me vidjela, inzistirala je da idem prije nje. Meni to nije dolazilo u obzir jer dame imaju prednost, no ona je rekla da neće ići na blagajnu tako dugo dok ja ne riješim svoje. Ja nisam znao gdje bih gledao, ali ona je, poput mnogih drugih koje sretnem, pokazala veliku zahvalnost i poštovanje prema meni kao hrvatskom vojniku”, prepričava nam narednik Sakač.

Upravo zato želi ohrabriti sve one koji upravo čekaju na vojni rok jer ukoliko ne žele postati pripadnicima Hrvatske vojske, nakon dva mjeseca se mogu vratiti svojim životima.

Otvoren um i pozitivan stav

On je beskrajno zahvalan na disciplini, na ranom ustajanju, jutarnjem trčanju i navici međusobnog poštovanja baš svih – i podređenih i nadređenih.

Posebno je istaknuo jedan citat: “Stariji vjeruju u sve, ljudi srednjih godina sumnjaju u sve, a mladi znaju sve.”

Objasnio je da je njihova odgovornost odbaciti sumnje i podržati mlade jer za njih ne postoje granice te da, ako neće biti spremni sada, neće nikada.

“Rekao bih im da uđu otvorenog uma i s pozitivnim stavom. Vojni rok donosi izazove, ali i vrijedna iskustva koja razvijaju disciplinu, odgovornost i radne navike, kao i osjećaj pripadnosti i zajedništva.

Savjetovao bih im da budu spremni učiti, poštuju zapovijedi i kolege te da daju svoj maksimum jer će im se trud višestruko vratiti kroz stečena znanja, prijateljstva i osobni razvoj.

Stariji pripadnici znaju spomenuti: to nije posao, to je poziv. Što uistinu jest, jer nitko od obučavatelja na TVO ili u postrojbi nije tamo da bi Vam namjerno otežao život, već da Vas usmjeri i nauči o osnovama vojničkog stila života, a Vaš je izbor prihvatiti takav izazov ili odustati”, zaključuje narednik Sakač.

---

Objavljeno 16. veljače 2026. godine | emedjimurje.net.hr | Autor: Janja Fabić | Foto: JF