Škabrnja

U Škabrnji je 18. studenoga 1991. ubijeno i masakrirano 43 civila i 15 hrvatskih branitelja. U Domovinskom ratu Škabrnja je izgubila 55 civila i 25 branitelja, a nakon rata još je šestero mještana stradalo od zaostalih mina. Do oslobođenja u operaciji Oluja 1995. u Škabrnji je ubijeno 86 osoba.

Iz povjesnice

Tenkovsko-pješačke snage Jugoslavenske narodne armije potpomognute paravojnim jedinicama napale su Škabrnju 18. studenoga 1991. iz dva smjera. Jedna kolona tenkova i oklopnih transportera s pješaštvom stigla je kroz Zemunik Gornji na zapadni ulaz u Škabrnju oko 7 sati, dok je druga kolona stigla iz pravca Biljana Donjih cestom Benkovac – Škabrnja – Zadar.

Napad je počeo oko 7:30 snažnom vatrom iz raketno-topničkog oružja, oklopnih postrojbi i tenkova. Glavni udar bio je usmjeren prema zapadnom ulazu u selo i zaselku Ambar. Oko 10 sati, uz potporu tenkovsko-pješačkih snaga, neprijateljske postrojbe zauzele su groblje i crkvu sv. Luke te presjekle cestovnu vezu Prkos – Škabrnja. Branitelji su se povlačili na pričuvne položaje do poslijepodnevnih sati, kada su neprijateljske snage ušle u središte sela koristeći se zarobljenim civilima kao živim štitom. Uslijedila su masovna ubojstva civila, uglavnom žena, djece i starijih osoba, što je Škabrnju trajno upisalo među mjesta najveće hrvatske patnje i žrtve.