General-bojnik Boris Zdilar u podcastu Morhologija: 35 godina u čizmama, kirurg i vojnik

Govorio je o svom profesionalnom putu, ratnom iskustvu, razvoju vojnog saniteta i aktualnim liječničkim pregledima za temeljno vojno osposobljavanje.

Od medicine do ratnih linija

General-bojnik Boris Zdilar završio je osnovnu i srednju školu u Imotskom, a zatim i Medicinski fakultet u Zagrebu. Za medicinu se odlučio sasvim prirodno, kako kaže, prema tradiciji. “Otac je bio liječnik i tako je to ispalo, ali volio sam to. Volio sam kirurgiju i zato sam kirurg, specijalist opće kirurgije i specijalist plastične i rekonstruktivne kirurgije.”

Nakon fakulteta stažirao je i radio u Imotskom, na hitnoj pomoći. No 1991. godina donijela je potpuni preokret. Priključio se operativnoj zoni Split, a zatim i 4. gardijskoj brigadi. “Nikad nisam razmišljao da budem vojnik, ali tako se odigralo. Funkcije su dolazile jedna za drugom, činovi… I tako sam ostao 35 godina u vojnim čizmama”, rekao je i dodao: “Ponosno.”

Govoreći o ratnim danima, nije krio da u početku nisu imali znanja o doktrini vojnog saniteta. “Nismo znali puno o vojnom pozivu, učili smo u hodu”, prisjetio se. U 4. gardijskoj brigadi postojalo je pravilo da se po ranjenika ide na prvu crtu. “Išao je cijeli tim, liječnik, tehničari i vozač. To su bili dani s puno gubitaka i teških situacija. Nije bilo nimalo lako.”

Kasnije je stigao u operativnu zonu Split, gdje je stekao dodatna znanja. Posebno ističe iskustvo rada s generalom Antom Gotovinom. “Uz njega sam završio i vojnu i životnu školu. Bio sam s njim svaki dan po 10 do 12 sati. Imao sam dvadeset i nešto godina. Puno sam naučio.”

Unatoč teškim uvjetima, kazao je, imali su dovoljno medicinske opreme. “Bilo je donacija, a sanitetski stožer u Zadru bio je jako dobro organiziran. Civilni liječnici su nas dobro opskrbljivali, čak i vozilima.” Sudjelovao je u brojnim operacijama – od juga Hrvatske i operacije Tigar, preko Maslenice, do operacija Skok 1 i Skok 2, Kozjaka i Oluje.

Moderna vojska: terenska bolnica i NATO-ovi standardi

Nakon Domovinskog rata odlučio je ostati u Hrvatskoj vojsci. Došao je u Zagreb, u Glavni inspektorat, zajedno s generalom Gotovinom koji je tada bio glavni inspektor. Potom je započeo specijalizaciju iz kirurgije u bolnici Sveti Duh, gdje radi i danas.

S obzirom na to da Hrvatska nema vojne bolnice, vojni liječnici danas rade u civilnim bolnicama radi održavanja struke i vještina, a zahvaljujući ugovorima između Ministarstva obrane i Ministarstva zdravstva.

Posebno je ponosan na nedavnu nabavu razmjestive terenske bolnice. “Lani smo kupili terensku bolnicu – polovicu su donirali Amerikanci, a mi smo polovicu kupili”, objasnio je. Radi se o razmjestivoj bolnici sa sedam modula koja može biti kontejnerska, šatorska ili kombinirana. “Ima radiološki modul, kirurški modul, dvije operacijske sale, intenzivnu njegu – sve je tu”, nabrojao je.

Istaknuo je da se bolnica može podići za osam do dvanaest sati i potom odmah odraditi operaciju. Riječ je o nacionalnoj sposobnosti predviđenoj NATO-ovim standardima. “Bila je prije basic varijanta prema NATO-ovim ciljevima sposobnosti, a sada je to složenija varijanta, s CT-om i radiologijom”, pojasnio je. “To je nacionalna sposobnost koju mora imati svaka nacija. Davno smo to potpisali, a sada smo to i realizirali.”

Nabava terenske bolnice predstavlja velik napredak za Hrvatsku vojsku. “Ako se ide u partnerstvo za mir, u mirovne operacije ili bilo gdje kao borbena grupa, nacionalni sanitet prati vojnike. Ljudi su tako sigurniji”, rekao je.

Kada se radi o kadrovima kaže da sanitet dostiže potrebne standarde. “Imamo specijaliste i specijalizante koji rade i u vojsci i u bolnicama”, objasnio je. Dodao je da sustav kontinuirano dovodi mlade liječnike. “Otkad smo na ovom mjestu, u sustav je došlo više od 140 liječnika. Idemo na Dane karijera na fakultetima i uvijek nađemo liječnike koji su zainteresirani” te dodao da se ratna generacija približava zakonskoj granici za odlazak u mirovinu.

General-bojnik Zdilar, kojeg zovu i samo doktor Zdilar, inače, predaje ratnu kirurgiju studentima medicine te na Sveučilištu obrane i sigurnosti i vojnim studijima u Zagrebu i Splitu. Govoreći o tempu rada, kratko je poručio: “Stres je i u vojsci i u kirurgiji. Kad se navikneš živjeti u tom adrenalinu, onda to postane normalno.”

Od HEMS-a do temeljnog vojnog osposobljavanja

Doktor Zdilar istaknuo je da hrvatski vojni sanitet danas stoji dobro te da su Oružane snage devet godina sudjelovale u sustavu HEMS-a (Helikopterske hitne medicinske službe). Pri tom je vojni sanitet bio nositelj tog sustava – s vojnim helikopterima, vojnim posadama i vojno-medicinskim timovima koji su dežurali u turnusima od sedam dana, uključujući i dežurstva na Krku. Prisjetio se i konkretnih intervencija koje su se prenosile u medijima, među njima i poroda u helikopteru. „Kolegica je porodila u helikopteru i to nije bio jednostavan porod“, rekao je. Naglasio je da vojni helikopteri mogu letjeti u gotovo svim vremenskim uvjetima te da su iznimno sigurni. „Mora biti opako nevrijeme da helikopter ne može poletjeti“, istaknuo je.

Govoreći o suradnji s civilnim zdravstvenim sustavom, rekao je da je ona vrlo dobra. Vojni liječnici aktivno sudjeluju u radu Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatske liječničke komore, pri čemu Ministarstvo obrane u Komori ima status izborne jedinice te tako i osobno sudjeluje u njezinu radu kao član Skupštine, član vijeća i predsjednik izborne jedinice. Istaknuo je da Komora pruža važnu potporu u edukaciji te da su kontakti s civilnim zdravstvom ključni za funkcioniranje vojnog saniteta.

Kada se radi o aktualnim liječničkim pregledima za temeljno vojno osposobljavanje, rekao je da teku dobro. Naveo je da sustav ima veliko iskustvo u provođenju pregleda te da raspolaže s deset specijalista medicine rada. Objasnio je da postoje dvije središnje ustanove, u Zagrebu i Splitu, nekadašnji instituti zrakoplovne i pomorske medicine, koji funkcioniraju poput manjih domova zdravlja sa svim potrebnim specijalistima. “Odaziv je dobar i to ćemo odraditi bez problema”, poručio je. Naveo je da u Zagrebu i Splitu dnevno mogu pregledati do 80 kandidata.

O samom osposobljavanju rekao je: “Ja sam oduševljen. I sam sam nakon srednje škole bio godinu dana u vojsci. Mislim da to mladim ljudima donosi red.”